Homo oeconomicus

PODUZETNIČKE DVOJBE


 bajrosaric

BAJRO SARIĆ, mag. oec.

U posljednjem desetljeću, tu, na hrvatskom tlu, ispisano je na "tone" dokumenata, zakona, članaka i sličnoga, s temeljnom porukom da je za Lijepu našu jedini spas takozvano malo ili obiteljsko poduzetništvo, obrtništvo, pa i zadrugarstvo, jer eto mi smo mali i spas nam je u tobožnjim našim posebnostima, pameti, inovativnosti, prirodnim resursima, zemljopisnom i prometnom položaju, turizmu...Nakon što su uništeni takozvani socijalistički mastodonti, ma što to značilo, puku se sugeriralo, pa i danas, da neka pokrene vlastiti posao, baš kao da je svatko bogomdan za poduzetnika. Dokinuta je takozvana ekonomija razmjera /mass economy/, koja u razvijenom svijetu zapravo jedino i funkcionira, a na te, ajmo reći velike poduzetnike naslanjaju su i mali, kooperanti, podizvođači i sl. Takav model poduzetništva ovdje još nije saživio i mali poduzetnici i obrtnici uglavnom su prepušteni sami sebi, od kojih najčešće, nakon ne više od dvije godine, mnogi i nestaju.

Vjerojatno nigdje drugdje kao u Hrvatskoj malim se poduzetnikom postaje iz nužde, jer drugdje nema posla ni radnih mjesta. A nije mali broj i onih, također propalih malih poduzetnika koji su se htjeli otrgnuti okovima poslodavca i postati samostalni. Nerijetki su i oni koji su poduzetnicima postali i nestali zbog one "kad može on, zašto ne bi i ja".

Sve u svemu, odgovorno tvrdim, nakon dvadesetgodišnjeg iskustva, da se tek vrlo rijetki poduzetnički pothvat isplati, makar na točki pokrića, ako će se striktno, odnosno potpuno i uredno plaćati sve zakonske i ugovorne obveze, dakle radnike, kredite, dobavljače, državu, lokalnu zajednicu /porezi, doprinosi i sl./. Tome naravno, nisu uvijek krivi ni mali poduzetnici ni obrtnici, jer ukupno makroekonomsko, pa i političko ozračje protiv je privatnog poduzetništva. Ni kod običnog puka mali poduzetnici i obrtnici nisu baš na dobrom glasu, da ne kažem nešto još i gore. Neki su pomaci ostvareni posljednjih godina, ali daleko je to od mogućeg i poželjnog.

Netko tko dobro radi svoj posao, primjerice kuhar, uopće ne znači da može biti i ugostiteljski poduzetnik, što je puno šire i traži puno drugih znanja, komunikacijske vještine, strpljenje, uljudan odnos prema nadređenim i podređenim, sposobnost prilagodbe i spremnost na promjene. Te vrline imaju vrlo rijetki, a nekima su dobrim dijelom i urođene. Mnoge se mogu nadomjestiti korištenjem usluga poslovnih savjetnika, ali intuicija, volja i spremnost na rizik nipošto. Jednostavno, imate ili nemate poduzetničkog duha, razumijete li ili ne razumijete okolnosti mjesta i vremena. Jer kako objasniti da na istoj ili čak boljoj lokaciji, koja je vrlo važna za dosta djelatnosti, neki poduzetnik ili obrtnik ostvaruje višestruko slabije financijske učinke od drugoga.

Ako ste pri odluci u pokretanju nekog poduzetničkog pothvata, odnosno ako hoćete postati poduzetnik morate imati odgovore na idućih nekoliko pitanja.

  • Zašto? Jer ste nezaposleni, jer vas tlači pretpostavljeni, jer nemate pametnijeg posla, jer vas na to tjera muž ili žena, ljubavnik ili ljubavnica, jer kad može i on/a/, mogu i ja ili vam je ipak svrha sam svoju sreću i novac stvarati. Uspjehu ste blizu ako kanite sami svoju sreću i novac stvarati, bez obzira što se ponekad dogodi da tako i ne mora biti. Ali, klonite se tih izuzetaka.
  • Što? Dakle, što proizvoditi ili kakve usluge nuditi ili čime trgovati. Tu već morate biti drugačiji od drugih, ne ići tamo gdje je ionako već gužva, odnosno gdje se svi tiskaju. Teško da će još i vas u takvom slučaju sunce uspjeha obasjati.
  • Kome? E tu morate biti vrlo konkretni, morate znati ciljnu skupinu kupaca, gostiju ili klijenata kojima se obraćate. Nipošto to nisu apstraktni kupci, gosti ili klijenti, ne zavaravajte se da ćete na valu, recimo turističkog ili bilo kojeg drugog ekonomskog oporavka i vi "prosperati". Tu se mora biti životan, opasno je pokretati neke poslovne ideje na temelju nerealnih, a poglavito ne dugoročnih pretpostavki. Znajte, na "dugi rok svi smo mrtvi".
  • Gdje? Lokacija je za mnoge poslove iznimno važna. Primjerice, u povijesnoj jezgri Grada sve se, pa čak i "smeće" može skuplje prodati nego drugdje. Ali i za to treba imati smisla i invencije. To što imate primjerice vlastiti prostor i na najboljoj lokaciji, te vam uopće ne jamči da će poduzetnički pothvat uspjeti. Veće je umijeće povećavati prihode, nego smanjivati troškove. Sigurno je da ćete probleme s lokacijom i dostupnošću lakše premostiti ako nudite nešto zanimljivo, kvalitetno, drukčije i cjenovno konkurentno. U potrazi za dobrim kupci, gosti ili klijenti spremni su preskočiti i brojne prepreke i udaljenosti.
  • Koliko? Koncepcija ili ideja, odnosno ulaganje u poduzetnički pothvat mora biti cjelovito zaokruženo, bez improvizacija i planirano u svim potankostima. To znači, ako se dođe do toga da je proračun /budžet/ ulaganja 150.000 kuna, ne može se naknadno, zbog nedostatka novca to smanjivati. Tada trpi i koncepcija i kakvoća proizvoda, odnosno usluge i brojni poduzetnički pothvati propali su zbog nedovoljnih ulaganja. Ovdje se morate držati načela "Value for money", odnosno vrijednosti za novac. Nepovratno je prošlo doba prodaje "muda za bubrege".

Nakon svega, potrebno je, skupa s poslovnim savjetnikom, izračunati na ovom portalu već objašnjenu točku pokrića, dakle onu točku u kojoj se prihodi poklapaju s rashodima. Onda je "dumajte" nekoliko dana, procijenite možete li je bar dostići, ako već ne i prestići. Pri tome ne računajte da ćete prevariti državu, vlastite zaposlenike, vjerovnike jer će vam se to razbiti o glavu, svi su svakim danim mrzovoljniji prema dužnicima i ne navlačite nove jade i brige na sebe.

Sve u svemu, morate biti objektivni prema sebi i možda procijeniti da ipak niste za poslodavca, možda ste ipak posloprimac. Ali nipošto zbog toga niste manje vrijedni.


Zaključno, za kakav-takav uspjeh u vlastitom poduzetništvu potrebna je ideja, novac za njezinu izvedbu, spremnost na rizik, upornost, odnosno snažna volja i junačko zdravlje.

 

 

 

HNB tečajna lista

18.10.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,143751
CHF CHF
1
6,728631
GBP GBP
1
8,640699
USD USD
1
6,682628
EUR EUR
1
7,428409
$ Odabir valute
= Odabir valute

MALO /EKONOMSKOG/ ZNANJA

Ima nekih okolnosti u životu koje vas prisiljavaju na izbor onog što ne želite niti volite, ali druge nema nego prilagoditi se i učiniti najviše što možete u onome što ne želite niti volite inače ćete biti egzistencijalno ugroženi i stalno frustrirani, sputani u traženju vlastite sreće i spasa i cijeli će vam život proteći u klevetama drugih i drugačijih za vašu "zlu kob". Prihvatiti život i okruženje oko sebe u idealnim predodžbama, dakle onakvim kakve bi po vama trebale biti, a ne kakve doista jesu, "crtati" u glavi, a nerijetko i oružjem i svim raspoloživim sredstvima takav svijet donosi samo nevolju i nesreću, priznali mi to sebi ili ne. Trebalo mi je podosta vremena za shvatiti i prihvatiti da se u glavama svih tih "vizionara" i "planera" krije neutaživa želja za vlašću nad onima kojima tobože služimo i da u viđenjima takvih nema mjesta za sve ljude nego samo "naše", a ne i "njihove", "iste", ali ne i "drugačije" i da su tu korijeni svake kolektivističke ideologije i prakse, od komunizma, preko socijalizma, fašizma do klerikalizma, svih ratova, mržnji i pogubnih predrasuda. Sve te ideologije, koliko god da su, sve u svemu samo u nijansama različite, s lijeva na desno, imaju jednu zajedničku nit, a to je mržnja prema bilo kakvom individualizmu, liberalizmu i bilo kakvim manjinama. A i to nije za čuditi. Biti u manjini, ne biti povodljiv, ne biti sudionik ovakvih ili onakvih hajki na one drugačijeg mišljenja i garda teži je put i ne zavaravajmo se, malo će ga tko prihvatiti. Osobito u zemljama s malom ili nikakvom tradicijom demokracije, političkog pluralizma, slobodnog tržišta i navika na suživot i snošljivost u različitosti. Ljudsko biće, to ću ponoviti, slabašno je, opterećeno egzistencijalnim strahom, nije baš ni ljubitelj slobode, osim za sebe i možebitno za svoju manju ili veću skupinu. Nisu mi mila na prava, uključujući i ona zajamčena ustavom i zakonima ako se tiču skupina kojima ne pripada. Posebnost je ovdje kod nas što nerijetki drže /jugo/nostalgičarima, "komunjarama", srbofilima i "malohrvatima", ma što i to značilo, sve one koji se pozivaju na potrebu poštivanja ustava i zakona, reda i poretka ustanovljenog ipak demokratskim i legalnim putem, posebice kad je riječ o ljudskim pravima, pravnoj državi, pa i tržišnim slobodama. Hrvatski politički i ekonomski sustav, o moralnom neću, normativno, dakle na "papiru" posve je sukladan i najrazvijenim zapadnim demokracijama, pa ipak pozivanje na njega, a posebice njegova primjena ne donose bodove onima koji se na njega pozivaju bilo da su političari, takozvani obični ljudi ili kakve manjine. Sve tu našu političku ili ekonomsku ili moralnu svakidašnjicu ne treba promatrati drugačije nego kao nekad više, nekad manje grubu utakmicu interesnih skupina, prikrivenih u nacionalno, vjersko, ekološko ili "građansko". Istini za volju, na ovoj razini demokracije i ekonomije drugačije i ne može biti, jer naprosto smo takvi kakvi jesmo i to se ne može promijeniti ni stotinama idućih godina. Naučio sam i to da najčešća čeljad ne voli, što od straha koji mu se izvana stalno nameće, što od neznanja i što od "pogibelji letenja" ni pričati i bježi od merituuma stvari, od biti, od teme onoga o čemu se priča ili radi kad se priča ili radi. Tako sam došao i do zaključka kako nikako nije dobro što mi je struka i profesija ekonomija jer se po toj "deformaciji" vrlo brzo razilazim s onima kojima ekonomija nije ni struka ni profesija, ali drže da ekonomija nije nikakva mudrost i da svatko o njoj sve zna. Kao što je liječniku zadaća ukloniti bolesti kod pacijenta, tako je i ekonomistu zadaća pronaći najbolja rješenja za optimalno /dakle najbolje u zadanim uvjetima/ ekonomsko korištenje inače oskudnih ili ograničenih gospodarskih resursa ili potencijala na određenom prostoru. Pogled na Srđ, primjerice, nije isti nekog arhitekta, ekologa, sociologa ili filozofa i ekonomista /ako je nepotkupljiv/. Ja taj Srđ sagledavam kao i ne baš poseban, ali ipak vrijedan gospodarski potencijal, dok se ostali, a među njima ima i ekonomista, dive njegovim ljepotama, skladu, mjestu za obiteljske izlete i odmor od svakodnevnog naprezanja mozga /iako baš i nisam siguran da mozak nešto puno trošimo i da mu je potreban odmor/. A za nerijetke je /ipak vjerujem više zbog neznanja o suvremenom tretmanu i uporabi gospodarskih resursa i potencijala/ on i oblik, doduše ne oružane agresije poput one od Mletaka, Turaka, Francuza, Talijana, Njemaca, Srba ili Crnogoraca, ali ipak agresije takozvanog krupnog kapitala, "bjelosvjetskih profitera" i ostalih unutarnjih i vanjskih "mutikaša". I ne zavaravajmo se, odnosno ne budimo licemjerni i od onih koji se usuđuju poremetiti nekakav prirodni red i slijed još tamo od ništa drugo, nego ipak kontroverzne Dubrovačke Republike, makar je i ona u mnogočemu bila i ksenofobna i duboko klasna i najcrnja feudalna tvorevina, s nekolicinom izvrsnih poduzetnika, umjetnika i diplomata. Idealističke predodžbe o razdoblju Dubrovačke Republike, o ljudima u njoj i navodnim našim davnim precima umnogome su oblikovale dubrovački mentalitet i onih koji su se tu raznim putevima doseljavali. A važne sastavnice, nazovimo ga tako tipičnog dubrovačkog čovjeka su zatvorenost, slaba prijemčivost za druge i drugačije, glorifikacija, odnosno preuveličavanje "slavne" dubrovačke prošlosti, vlastita precijenjenost i jal i zavist prema uspješnima, osobito u materijalnom, ali i duhovnom području. To se najčešće izražava u stavu poput onoga "što nam taj stalno soli pamet", dobar je taj i taj, pametan je, stručan je, ali dajmo se čeljadi razlogu, ipak on "naš" nije /makar i nama s njime bolje bilo/. Nema ovdje one dubrovačke "tko bi gori, sad je doli" i obratno. Otkako znam za sebe uvijek su se do "petnih" žila oni gori borili za one koji su gori da budu stalno gori i oni i njihovi sljednici i oni koji su gori pritiskali one koji su doli da budu stalno doli i njihovi sljednici. I zbog toga se uvijek divim onima doli koji su se otrgnuli i "ugurali se" među one koji su gori, zahvaljujući i onom "mračnom" socijalizmu, a toga će biti sve više i više, nakon stanovitog zastoja, u neizbježivo nadolazećem kapitalizmu, slobodnom tržištu, demokraciji i političkom pluralizmu i to držim jedino ispravnim i zdravim. Mi se moramo priključiti globalnim procesima, kako veli Michael, a ne Milton Friedman /taj "zloglasni " monetarist/, možemo pri tome sačuvati i vlastiti nacionalni, vjerski i moralni identitet umijećem i ekonomskim znanjem i obnoviti temelje dugoročnih egzistencijalnih perspektiva novim naraštajima. Odbijemo li takvu "ponudu", koju istina mnogi nisu ni tražili, ne priključimo li se, smrtnu presudu, svijesno ili nesvijesno, svejedno, tmurnim oblacima prekrivenim učinit ćemo dubrovački i ovaj dio hrvatskog podneblja i za daleku budućnost. Mogao bih se ja i drugačije, konzervativnije postaviti, na kraju krajeva svejedno mi je, ali vjerujem da imamo dovoljno ljudskog potencijala, hrabrosti, razuma, pa i srca za shvaćanje i prihvaćanje novih i nažalost stalno promjenljivih ekonomskih, tržišnih i socijalnih trendova. Mislim da se nemaju ni od koga ni od čega Dubrovnik, Dubrovkinje i Dubrovčani braniti. Prije će biti da se moramo braniti od sebe samih i ostataka onoga ružnog u povijesno i prostorno uvjetovanom konzervativnom mentalitetu, a u novije vrijeme i od zlovolje i zavisti spram onih koji su uspjeli i za svoju i za našu korist, jer i tu jedno bez drugoga ne ide. Jednostavno mi se čini da Dubrovnik svoje prirodne, stvorene i ljudske potencijale treba i može puno bolje ekonomski iskoristiti pod uvjetom puno manjeg zanovijetanja, ozlojeđenosti i otklanjanja pomisli o nekakvom idealnom, pravednom i poštenom društvu. Bavimo li se i opterećujemo li se samo prošlošću, "buljimo" li i opterećujemo li se samo budućnošću, preskačući pri tome sadašnjost i nove realitete, proći će nam život i u nama neće imati što ni umrijeti, kako bi rekao Charles Bukowski. A i ne tražimo odgovore na svako pitanje, ne propitkivajmo sve, ne tražimo do iznemoglosti smisao u svemu i svačemu, ne sumnjajmo baš u sve i ne čekajmo dan kada će nam sve ići u prilog, jer dočekati ga sigurno nećemo. I gurajmo naprijed, sa što manje, ali nikad ne bez ožiljaka i grešaka. Znam da su ova moja razmišljanja maloga dometa, znam da čeljad više voli fikcije nego opaku zbilju, znam da se najteže suočiti sa samim sobom, ali ipak nije zgorega uputiti na važnost iznesesenog. Uvijek postoji mogućnost da će netko i čuti, a to je već nešto...

 

Slikovni rezultat za KARL POPPER

Karl Raimund Popper (1902-1994) je austrijsko-židovsko-engleski filozof i društveni kritičar koji je svojim djelom “Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji” uvelike doprinio filozofskom razumijevanju totalitarizma.Neko vrijeme se zanimao za Marxa i Engelsa, no vrlo rano je postao antimarksist, skeptik i falibilist. Iako je 1929. godine bio u vezi s Bečkim krugom, ipak nije pripadao tom užem filozofskom krugu. U “Bijedi historicizma” zastupao je nemogućnost teorijske povijesne znanosti jer ne postoje nikakvi povijesni zakoni. Popper smatra da su historicistički sustavi nastali u rodovskim društvima, odnosno u mitovima o izabranom narodu. Stoga podvrgava kritici holističko gledanje na društvo, odnosno predodžbe o društvu kao organizmu. Njegova filozofija politike ne podliježe cjelovitim i utopističkim rješenjima. Za njega ne postoje posljednji izvori spoznaje. Intuicija i mašta jednako su nepouzdane, kao logičko mišljenje. Istina je iznad svakog ljudskog autoriteta.

Svoju kritiku historicizma Popper počinje od Heraklita i Platona kod kojih vidi filozofijske uzroke totalitarizma. Totalitarno društvo je zatvoreno društvo u kojem cilj opravdava sredstvo. Historicistički su sustavi kroz načela utopijskog društvenog inženjeringa uvijek iznova nastojali interpretirati povijest kao spasiteljsku povijest. Jedini smisao povijesti za Poppera daje borba za otvoreno društvo. Svaka ideologija koja želi druge ljude usrećiti je opasna, jer nas dovodi u napast da drugim ljudima nametnemo vlastite vrijednosti. Popperov kritički racionalizam postavlja zahtjev za tolerancijom i odgovornošću, slobodu mišljenja i pluralizam. U historicističkom sustavu pojedinac nije važan, nego vođa.   Tu je pleme sve, a pojedinac ništa. Kolektivizam je bitno svojstvo tribalizma. Fašizam zamjenjuje izabrani narod izabranom rasom, a marksizam izabranom klasom. Platonov politički program ostaje na razini totalitarizma. U njegovoj državi svatko bi trebao gledati svoja posla, odnosno pravedno je ako vladar vlada, radnik radi, a rob robuje. Kriterij morala je sve ono što je u interesu države. To je načelo totalitarne etike i spartanskog odgoja. Hegel je državu shvaćao kao božansku tvorevinu i organizam koji postoji zbog same sebe. Polazeći od platonizma Hegel insistira na apsolutnome moralnome autoritetu države. Hegelov historicizam je optimističan, jer je promjenljivi svijet u stanju ”emergencije” i ”kreativne evolucije”. Duh naroda određuje skrivenu povijesnu sudbinu svake nacije koja se potvrđuje borbom protiv drugih naroda. Tu je Hegel sličan Heraklitu koji uči da je rat otac svega. Poput njega, vjeruje u jedinstvo ili identitet suprotnosti kao značajnu ulogu u evoluciji, odnosno dijalektičkome napretku, dijalektičkoj trijadi. Državi pripada pravo da određuje što je to objektivna istina. Dok je Platon isticao da vladar treba vladati državom, nakon Rousseaua se tvrdilo da narod treba vladati, odnosno kolektivna volja. Moderni rasistički mit povezan je dakako s Hegelovim teorijama, ali i s Haeckelovim upitnim znanstvenim postavkama. Fašistička ideologija nastala je ”transupstancijom hegelovstva u rasizam”. Umjesto ”duha” samorazvijajuća bit je postala krv naroda. Hegel je ustanovio teoriju da su ”čisti bitak” i ”čisto ništa” identični.

Marxov historijski materijalizam poistovjećuje ”zbilju” s materijalnim svijetom, a ”pojave” sa svijetom misli ili ideja. Bitnu ili zbiljsku promjenu može stvoriti samo evolucija – socijalna revolucija. Svakom pojedinom razdoblju ekonomskog razvoja odgovara određeni društveni sustav, a povijesno je razdoblje najbolje karakterizirano svojim društvenim sustavom klasa. Država je organ klasne dominacije, mašinerija pomoću koje vladajuća klasa vodi svoju borbu. Demokracija je zapravo oblik klasne diktature, dok proleterska revolucija s jednom klasom stremi besklasnom društvu. Marx je skeptično gledao na liberalizam i parlamentarnu demokraciju u kojoj je vidio prikrivenu diktaturu buržoazije. Ekonomski historicizam je metoda koju je Marx primijenio na analizu postojećih promjena u društvu. Proriče transformaciju kapitalizma u novo razdoblje – socijalnu revoluciju. Marx je prema Popperu bio lažni prorok čija se proročanstva o budućnosti nisu obistinila.

Zatvoreno društvo je povratak u kavez sa zvijerima, smatra Popper. Historicist vjeruje da ”povijest sama” svojim inherentnim zakonima determinira nas same, naše probleme, našu budućnost. (Silvana Dragun/ Prudencija.hr)

 

Brojač posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas54
mod_vvisit_counterJučer80
mod_vvisit_counterUkupno331837

Online (prije 20 min): 2
Danas: Lis 18, 2019

"Satrali smo feudalizam, socijalizam i kapitalizam. Čekamo idućeg protivnika!" /FL&FB o Hrvatskoj/

 

IN MEDIAS RES

Failed to get Items, check your parameters!

Dosada je bolest sretnih ljudi. Nesretni se nikad ne dosađuju jer su prezaposleni. (Albert Camus)

 

Iz Medija

Pearl of the Adriatic

Dubrovnik Linkovi

STRANICE GRADA DUBROVNIKA
DUBROVAČKI VJESNIK
DUBROVAČKI LIST
DUBROVNIK NET PORTAL
DUBROVNIK PORTAL
ŠAHOVSKI KLUB DUBROVNIK
TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA DUBROVNIKA
VISIT DUBROVNIK

Korisni linkovi

HARVARD BUSINESS REVIEW
BANKA
WIKIPEDIA
BUSINESS.HR
THE ECONOMIST
FINANCIJSKI KALKULATOR
FINANCIAL TIMES
INVESTICIJSKA ANALIZA
LIDER
POSLOVNI DNEVNIK
SMALL BUSINESS REVIEW
THE WALL STREET JOURNAL
INVESTICIJSKI SAVJETNIK
EKON., FIN., RAČUNOVODST....
SAVJETNIK ZA PODUZETNIKE
GOOGLE
BEDEK ART
FINANCIJSKI KALKULATORI