NE ČINITE TO!

Dubrovnik - Viđenja

Skoro i nema te političke stranke i strančice, svakog dobronamjernog Hrvata, pa i onoga koji Hrvat nije, ali kojemu je stalo do ove zemlje, a da se, barem na riječima, ne protivi besmislenim podjelama, podmetanjima i štetama koje za posljedicu imaju podrivanje općih interesa, gospodarske baze, povećanje nezaposlenosti i u krajnjem sužavanje demokracije, ljudskih sloboda i prava...Naslušao sam se i načitao priča i prakse kako se ovo ili ono ne odvija kako je predviđeno, pa čak i dogovoreno, ugovoreno i sl. i vjerujte mi, najmanje je to zbog manjka novca, a najviše zbog viška straha od nadređenih ili moćnih, aktualnih, nekih svojih sitnih interesa. Naravno, svugdje ima i bit će i ljudi, dokad je svijeta i vijeka kojemu je uspjeh drugoga, pa i bližnjega nepodnošljiv i učinit će sve i svim raspoloživim sredstvima za umanjiti ga, da ne idem dalje. Uspoređujući se s trećim, svjedokom sam niza optužbi muža na račun žene, žene na račun muža, pa i djece na račun roditelja, što je u zadnje vrijeme sve češće, dakle optužbi da su neuspješni. A ti se "neuspješnici" onda opravdaju tako da su "uspješnici" to postali jer su kriminalci, poslušnici i ko zna sve što, isključujući bilo kakvu mogućnost da takvi i znaju i da u krajnjem, ništa drugo nego bolje razumiju "okolnosti vremena i mjesta", kakvo jest da jest vrijeme i kakvo jest da jest mjesto. Jasno je da treba i sreće i preuzimanja rizika i odgovornosti, ali sve to važi za svakoga od nas. Usput, nije baš jamstvo da ćete uspjeti ako se upišite u vladajuću stranku ili se upustite u nekretnine i koješta drugo što trenutačno donosi profit. Znam ih zapravo još i više koji nisu uspjeli, iako su poslušali sve te preporuke i savjete, jer nisu imali neke dodatke ili začine, recimo u karakteru, smjelosti, viziji ili su bili uvjerenja da će sve samo po sebi doći. Ma neće ništa samo po sebi doći, samo ono što Bog odredi, uključujući i smrt. Ima i takvih ljudi koji ne misle da su samo prolaznici na zemlji i da neće nikad umrijeti, što i nije problem ako je to samo mišljenje, ali ne i ponašanje i djelovanje. Razoran je taj svijet pohlepe, stvari, potrošnje, zavisti i sl., a opet nisam siguran dokle bi dogurali da nije takav. Jer danas je ipak bolje nego jučer ili prekjučer, pa i sutra će biti bolje nego danas, doduše ne svakome, koji god da je politički, ekonomski, kulturni i tehnološki poredak. Ali sve to nije razlog da se ovo kretanje po zemlji ne učini prohodnijim, ugodnijim i smislenijim. Pa  i Mao je umro, iako se to Kinezima nije činilo mogućim, a bogami u mojoj mladosti tako je bilo i s Titom.

Svaki put se ražalostim, a što sam stariji sve i više i češće, kad mi čeljad priča o razlozima svojih neuspjeha ili pak o nepravdama koje su ih snašle. Sve se uvijek svodi na to da u ovoj Lijepoj našoj postoje građani nultog, prvog i drugog reda, obilježeni ovako i onako i da im je sve to netko drugi, nikad oni sami, "upakirao". Nipošto neću tvrditi da nema i toga i da su ratne i poratne traume, pa i tradicionalni, vijekovima taloženi konzervativizam pridonijeli i takvom stanju stvari, ali usuđujem se tvrditi da bar za većinu takvih "žalbenika" što su takvi kakvu su to i nije uzrok. Međutim, sve mi je teže takvima to objašnjavati i vraćati ih sebi, jer to je Sizifov posao. Kad im kažem kako sam ja, iako bez nekih važnih pretpostavki ipak koliko-toliko uspio, zašto ne bi oni koji imaju i više pretpostavki,  ništa ne pomaže i posve sam odustao i nemojte mi nametati takve teme. Volim teme iz kojih se neke stvari mogu poboljšati, a ne pogoršati. A dragi su mi i takvi ljudi, oni skloni rješenjima problema i vjere u ovozemaljske mogućnosti. Ali, opet, lakše je rijeti "ne", jer se time oslobađa svakih obveza i odgovornosti, negoli rijeti "da", jer se time preuzimaju i obveze i odgovornosti i prema sebi, drugima, Bogu. Tako sam nedavno pročitao da je negdje u nekom engleskom gradiću buduća gospođa ostala sadašnja gospođica rekavši u odsudnom trenutku "ne". Pa ponekad je i to bolje i vjerujem da nije licemjerno, kojega je i previše i pitanje je veliko koliko mi svi skupa živimo po svome i za drugoga i nije li nam sve od nekoga drugoga odavno određeno. U svijetu u kakvom živimo, osobito ako je konzervativan, što je legitimno, ali koji nema jasan razvojni smjer, kako i Hayek tvrdi, za kojega se, usput tvrdilo da je konzervativac, u takvom svijetu nema većih promjena na bolje za običnu i nesputanu ljudsku dušu. Jedno je stajati i držati se najboljih tradicijskih, religijskih i političkih standarda, a posve drugo "jašiti" na onome što je povijesno i civilizacijski odbačeno.

Ali, sve je to, na ovaj ili onaj način "prožvakano" i ne pišem ništa što već negdje i od nekoga nije izrečeno ili napisano, makar se s vremena na vrijeme valja podsjetiti na sve to. A vrijednost je i u tome da se za nekih desetak, stotinjak ili više godina novi naraštaji podsjete na dubrovačku i hrvatsku svakidašnjicu početkom novog tisućljeća, kako bi se, ako budu pametni, učili na našim promašajima ili propustima. A je li nešto promašaj ili propust prosuđujem to sa stajališta ekonomskih posljedica i ničega drugoga, jer o tome nešto znam, naravno nikad dovoljno. A ekonomske posljedice neke politike, odluke ili sukoba nisu nikakva fikcija, jednostavno su mjerljive, recimo u kakvoći življenja, poslovnom učinku, visini kamata, radnoj i kreativnoj motivaciji i sl. Samo ako se hoće prepoznati i ukazati na njih. Jer, ne zaboravimo, suočavanje s istinom, tako i ekonomskom, malo je kome milo, a najmanje onima koji su na, pri ili oko vlasti i ponavljam, ne pitajte takve o tome i koječemu drugome, kao neki dan na promašenom RTL talk showu Tomislava Jelinčića Mesića, Šeksa i Sanadera. Odmah sam nakon prvog pitanja isključio TV. Kad pitanje počne vlastodršcu, ovakvom ili onakvom, kako ocjenjujete ovo ili ono, što je u njihovoj nadležnosti, vrijeme je za sanak pusti. Ta neće valjda rijeti da nije dobro ili makar da nije trend uspinjući ili, ne daj Bože da je tome tako što su oni donijeli neku lošu odluku, rješenje ili postavili krivu osobu na pravo mjesto ili pravu osobu na krivo mjesto. A netko tko primjerice ne radi dobro javni posao ili što je lijen pa i zbog toga ne radi dobro i zbog čega slijede izravne ili posredne negativne ekonomske i socijalne posljedice po svih nas, opet izravno ili posredno, molim lijepo, kad je takav i odgovarao za to, pomjeren ili otklonjen?

A nemojte biti ni u zabludi. Kako će opozicijski političar biti uistinu i takav, kritičan, beskompromisan i sl. ako kod pozicijskog političara traži radno mjesto za svoju rodbinu, prijatelje, kumove i sl. Ma prepuno je međusobne ovisnosti, pa i ucjena, trulih kompromisa, "mira u kući", osobito u javnom sektoru u najširem smislu. A tome je tako jer se tu nikome i za dugo još neće odgovarati , iako i to nije neka dubrovačka ili hrvatska osobitost, ali ipak su prekoračeni neki "pristojni" okviri. Golema većina ljudi na ovome planetu, a zašto bi i mi bili izuzetak, neće dati ni svoj minimum u nekom poslu ili obvezi, ako baš ne mora. To je najteža posljedica socijalizma i samoupravljanja s kojim jesmo formalno raščistili i uveli kapitalizam, tržište, privatno vlasništvo, demokraciju i sl. A koliko se stvarno u glavama običnih i neobičnih ljudi promijenilo i koliko smo te odavno potvrđene civilizacijske vrijednosti prihvatili, prosudite sami. Primjerice, javno-privatno partnerstvo u turizmu ili hotelijerstvu. Pa što će činiti Grad Hvar s onih 25% vlasništva nego da oprostite zaj......i ORCO grupu, većinskog vlasnika Sunčanog Hvara d.d. i od čega će u krajnjem i sam Grad Hvar imati daleko više štete nego koristi. Nije to isto, gdje MOL s 25% + jedna dionica praktično u strateškim, pa i najvećim dijelom operativnim poslovima praktično vodi hrvatsku INU. Pametno je Grad Dubrovnik predlagao još 2001. da se od ostvarenih privatizacijskih prihoda države na svojem području /a predlagali smo da se to odnosi i na druge jedinice lokalne samouprave/ 20% doznači u proračun Grada Dubrovnika namjenski za obnovu i izgradnju komunalne i socijalne infrastrukture koja je svima potrebna i nikad dovoljna. Ali ni tadašnje ni sadašnje državne vlasti nisu imali razumijevanja za to iako bi i sami time imali puno manje problema u privatizaciji, a ne bi se bogzna što umanjio ni državni proračun.

S ovih par primjera, ali znam ih daleko, daleko više, tu oko nas, pokušavam upozoriti na ekonomsku pogubnost manjih ili većih osobnih, političkih, interesnih i sl. ratova ljudi koji su se "prihitili" čuvanja i promicanja opće dobrobiti, reklo bi se političara. Koliko li se samo projekata ne pokreću, koliko je pogona zatvoreno ili koliko je manje radnih mjesta samo zato što Pero nije sklon Matu ili Kate Mari, ili Pero Kati ili Kate Peru i sl. iako se svi oni kunu u opće dobro, svoju misiju ili mesiju. Koliko li je samo krasnih ideja propalo jer je njihov pokretač njihov, a ne naš. A opet, ima i glupih, nažalost i provedenih ideja, jer je njihov pokretač bio naš, a ne njihov. Kakva li je tek zabluda da je većina uvijek u pravu, pa i ona "skrpljena" uz neke male povlastice, što opet može imati negativne ekonomske posljedice za tu istu većinu! Kad mi netko, u nedostatku valjanih argumenata, a to ćete ćuti i od "vrhunskih" političara, barem onih na vlasti, brani neku odluku većinom, mrak mi na oči padne i odmah znam koja je ura, na mom skromnom satu koji zato i služi. Pa i nije točno da Sanader na svome skupocjenom satu ne zna koja je ura, kako neki kolumnist to tvrdi. Zar mislite da će to biračko tijelo, ovakvo kakvo jest i koje će takvo još dugo biti, kazniti. Pogledajte samo rezultate lokalnih izbora u Rogoznici, Kukljici, Pitomači i bez sata će vam biti jasno koliko je sati i ako se oporba ne konsolidira, ne inovira i ne ponudi i istraje u boljim rješenjima i ljudima, HDZ-u neće za sastaviti novu Vladu trebati ni strančice, ni manjine "ni "kučka ni mačka". Dakle, teme satova, Verone i ostale trice i kućine prosječnog se i većine birača, građanina ili izbornika zapravo i ne tiču. Ekonomske činjenice su u izbornoj utakmici manje ili uopće nisu važne. Politika i putovi do vrhova su posve nešto drugo i nije to posao za svakoga. Ali, ipak usrdno bih zamolio, ajmo rijeti i političke gubitnike i dobitnike da ne "potkučavaju noge jedni drugima" ako im je uistinu stalo do onih koje zastupaju, jer u tim "ratovima" stradaju upravo oni i nije nimalo korektno koristiti njihovu neinformiranost o pogubnim ekonomskim posljedicama njihove "rabote"...Uostalom, i politički se "proizvod" prodaje na tržištu kao i svaki drugi proizvod ili roba. Važna je percepcija ili dojam potrošača, kupca ili izbornika o ponuđenoj osobi ili stvari, nipošto činjenice. Da je po činjenicama, sve bi bilo obratno...

17. siječnja 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

HNB tečajna lista

14.10.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,231654
CHF CHF
1
6,751289
GBP GBP
1
8,420542
USD USD
1
6,737198
EUR EUR
1
7,424392
$ Odabir valute
= Odabir valute