KOJEŠTARIJE

Dubrovnik - Viđenja

"Ne mlataraj koješta" znao bi povišenim tonom govoriti meni dragi, pokojni profesor povijesti gospar Pero Depolo obraćajući nam se kad bi "zabrljali". A taj naš Pero učinio je povijest zanimljivim predmetom, po meni, čini mi se i većini inače dosadnim, jer imao je nekog šarma, duha i načina da ne spavamo na satu ili čak i bježimo. Doduše, onda se i nije moglo baš tako lako bježati sa sata i svi bi to odmah zamijetili. Ima dakle ljudi koji "znaju znanje", ali ga ne znaju prenijeti i privući slušatelja, čitatelja ili učenika. Naravno i obratno, ima i takvih koji i ne znaju puno, ali i ono što malo znaju prenose to najbolji način i jednostavno probude kod čovjeka znatiželju i ne daju mu zaspati. Vrlo su rijetki oni koji su i znalci i istodobno imaju, kako se to danas kaže "komunikacijske vještine". Ne kaže se ponekad, ali ne uvijek i s pravom, da je nekome Bog dao ovo, a oduzeo ono.  Inače, kad smo kod povijesti, a još više povjesničara, uglavnom im ne vjerujem. Jer, i oni su skloni zaobilaženju činjenica ili dokaza, ovisno o političkom ili čak idejnom "kurentu", pogotovu kad otkriju da su neki "otpisani" ljudi zbog ovoga ili onoga pridonijeli nečemu dobrom. Kako bilo, povijest pišu pobjednici, a u novije vrijeme i pobjednici – političari i malo su kome mile neke povijesne istine ili činjenice, osobito ako se tiče vlastite kože. A rijet ću i to, ma kako bio shvaćen da je od malog, pa i nikakvog značaja što je netko rođen ovdje ili ondje, a najbolje doba proveo i vrhunac postigao negdje posve drugdje. Bitno je gdje je i u kojim uvjetima vrhunac dostigao i svijetu pridonio, a ako se to poklapa i s mjestom rođenja tim bolje, makar je vrlo rijetko. Nikad mi neće biti jasno zbog čega više medijske, pa i svake druge pozornosti, uvažavanja i slave pridajemo ljudima koji jesu rođeni ovdje, ali su uspjeli u posve drugom okruženju ili ozračju, najčešće vrlo daleko od "postojbine". To  jest za pohvalu i uvažavanje, ali meni su ipak draži oni koji su ostali ovdje i dosta postigli i uspjeli.  Reklo bi se i ne slučajno da je najteže biti prorok u svom selu i sva ta naša ovdašnja čeljad nekako nam je i najdosadnija i vrlo se rijetko propitkivamo o vrijednostima te čeljadi. Slušam tako nedavno neke hrvatske, ali ne dubrovačke pjevače i meni se ovi naši čine puno boljim, a ima toga još i podosta. A ima Dubrovčana koji su cjenjeniji izvan i daleko od Grada i to je kao nekakav usud.

A evo, što se izbori, oni opći, približavaju mlatara se koješta i iz vladajućih i oporbenih redova i s lijeva i s desna, iako se, sve mi se čini i nakon svega, ipak ide sve više udesno. U razvijenijim demokracijama posve je jasno što je primjerice konzervativni, što liberalni, što socijaldemokratski svjetonazor ili profil. Kod nas to tako nije. Pa je tako moguće da su istom "kolu" HSS i HSLS, iako je i po Hayeku i svim političkim teoretičarima i praktičarima konzervativizam /HSS/ najljući protivnik liberalizmu /HSLS/. To su dva posve suprotna i nespojiva svijeta i pristupa. Da i ne spominjem neke druge predizborne kombinacije i kalkulacije, ali kad se i najljući ideološki i politički protivnici "slože i olovo plutati može". Interesi su sve, drugo i ne postoji u svijetu i zbilji u kojoj smo zatečeni i opet to i nije neka hrvatska ili dubrovačka posebnost. Smiješno mi je i plitko na koji se način takvi savezi brane. Kako ispada, ne baš rijetki stranački, državni, regionalni ili lokalni čelnici najsretniji bi bili da se i nisu rodili, a još manje završili školu onda i u onoj državi. Ljudi moji, ne prikrivajte ono što ste nekad, možda i davno bili, svojom ili tuđom voljom i opet je ljudski promijeniti čak i svjetonazor i gard i  što sve ne, ali nemojte biti "veći katolici od pape", a zna se i to da su "poturice gore od Turaka".  "Dosljednost je vrlina tupavih" kako bi rekao možda i najveći Amerikanac svih vremena Ralph Waldo Emerson, ali ipak neki "minimalni standardi postoje ispod kojih se ne može ići". Nisam pristalica ljudi u politici ili političara koji imaju neke traume iz prošlosti, jer ne mogu, kad bi i htjeli, biti objektivni. Tako Andrija Hebrang, čijega su oca vjerojatno, što nikad nije utvrđeno, ubili komunisti kaže da "poštenom čovjeku" Branku Vukeliću, kojemu se potežu "karlovački", "splitski" i "prometni" repovi s teškim posljedicama, dakle takvom Branku Vukeliću neće suditi niti ga optuživati "komunjare", bez da uopće uđe u bit stvari. Ako se nekoga čovjeka, bilo kakav da je, tereti ili optužuje za više /ne/djela, onda je moguće da doista i ima tu nečega i da je politička zaštita vjerojatno posrijedi. A zašto onda Vas, obične ili neobične ljude ne terete?

Ima i pravo Čačić i Bandić kada kažu da Jurčić ne može biti hrvatski premijer. Svi ljudi u državnoj upravi od vrha do dna prije svega su političari i moraju poznavati tehnologiju vladanja i provedbe političke volje. Jurčić je možebitno dobar ekonomist i ima neke dobre ideje koje mi, istini za volju "mirišu" na socijalizam i u području su teorije, a i suviše je koncentriran na probleme raspodjele, a ne stvaranja novih vrijednosti. Inače je to i najveći hrvatski problem, ti ratovi oko raspodjele skromnog i spororastućeg "kolača" i bijeg od stvaralačkih napora i odgovornosti općenito. Sad SDP kaže da će u tri etape do izbora predstaviti svoje ideje i programe, od ciljeva preko mjera do projekata. Ma može li tu uopće i obični i neobični birač, građanin ili izbornik išta razumjeti i koliko ga to zanima? Ne nudi ništa novo i sadržajno ni HDZ, ali se pozivajući na prošlost, s impozantnim i koliko mogu zapaziti sve bezidejnijim Sanaderom i porukama da će oporba ostati tamo gdje je i sada mogu opet dobiti izbori. Inače držim da je ukupna hrvatska politička klasa ili kasta u golemoj krizi, ako je ikada i bila drugačija, dakle krizi ideja, programa i odlučnosti i jednostavno nema model koji bi sve hrvatske potencijale optimalno iskoristio i doveo do narodnog blagostanja u kratkom roku, jer nas ipak nema puno, a i žuri nam se. Malo ljudi ili izbornika zanimaju inače teško razumljivi gospodarski i ini predizborni stranački programi. A i dovoljno su pametni i znaju ako se nekom nešto daje drugome se oduzima. Bitno je da je više onih kojima se nešto, makar i minimalno daje od onih kojima se oduzima. Dobar su primjer za to, uz svo njihovo poštovanje, umirovljenici. Pa ne troši uzalud Vesna Škare Ožbolt novac u poboljšanje vlastitog izgleda, shvatila je da nema ništa od bijesa gubitnice i da je važno biti poželjna. To Sanader i njegovi irski spin doktori odlično znaju i fućka mu se što Konavljani traže povrat svoje zemlje i dalje nastavlja s obećanjima, točnije jamstvima za ovo ili ono. Kod najvećeg dijela biračkog tijela, da to ponovim, oko je, a ne mozak najvažniji organ. Uz to, narod voli predizborna obećanja, koja ionako izabrane poslije i ne obvezuje i lako je dokazivo zašto se nisu ostvarila. Zaključit ću ovo s hrvatskim općim izborima zasad, očekujući i nove koještarije i navijati na skorašnjim francuskim predsjedničkim izborima za najnoviju tamošnju lijevo-desnu zvijezdu koji se odaziva na prezime Bayrou.

A događaj tjedna, možda i godine  je za mene izjava Luke Korde, konavoskog načelnika kojega inače jako cijenim jer voli svoj narod konavoski i odlično poznaje tamošnji narodni duh. Dosta je i učinio i potvrdio se kao blistav, makar i lokalni političar i dokazao da je teorija jedno, a praksa drugo. Kako se život u Pridvorju nije vratio ni poslije obnove čuvenog i povijesno važnog Franjevačkog samostana, "prvi" Konavljanin kaže: "Restoran u pridvorskom samostanu otvaramo, jer je to jedini način da se tamo vrati život i od najma održava cjelokupni objekt...Ideja je da samostan, o kojemu inače nema tko skrbiti, služi nekoj namjeni, a restoran će otvoriti naš čovjek, kuhar iz cavtatskog hotela "Croatia". Naravno, konzervatori i neki konzervativci su "skočili na obje noge" čuvši to, upozorivši, između ostaloga da je nezgodno i to što bi restoran bio na istočnom dijelu platoa samostana, odakle pogled "puca" i na mjesno groblje. Korda na sve to zaključuje: "Groblje je poprilično daleko, a bune dižu oni kojima ne odgovara ništa što Općina poduzme". Ne želim se miješati u konavoska posla, ali moraju se pronalaziti načini kako "oživjeti život" makar i tako. Uostalom, otvorit će se restoran i na južnom krilu zagrebačke katedrale, a u velikoj su nevolji i anglikanske crkve zbog sve manje publike. Tako su nedavno ugradili i bankomate u crkvene prostore, kako bi bilo neke koristi. A sve je to zbog toga što slabo rade svoje poslove i duhovnici i svjetovnici. Danas, tu po Gradu i u mojem okruženju puno mladih i starijih, sjedeći po kafićima, boljim ili lošijim mjestima, stalno nešto očekuje od drugoga i da se sve posloži, pa da se pokrenu. Nema toga trenutka ni posloženih "kockica", ni ove ni one političke opcije koja će vas shvatiti, ako se sami ne potrudite i ne poradite na sebi i u sebi. Sve možete postići i dostići, samo ako se dovoljno koncentrirate na ono što želite postići i dostići.

7. ožujka 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

HNB tečajna lista

14.10.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,231654
CHF CHF
1
6,751289
GBP GBP
1
8,420542
USD USD
1
6,737198
EUR EUR
1
7,424392
$ Odabir valute
= Odabir valute