SUMRAK ZBILJE

Dubrovnik - Viđenja

To da postoje u svakome od nas zapravo dva svijeta, onaj fiktivni ili nestvarni i onaj zbiljski i realni i nije nekakva mudrost. Ali, da smo na najboljem putu dokidanja zbilje ili stvarnosti i prevlasti fikcije i predodžbi u svemu i svačemu, ovako ili onako, e to sam odavno naslutio i pravodobno zapisao. I sve se i stalno svodi i vraća na to kako nas javnost, izbornik ili kupac, konzument ili potrošač, svejedno doživljava ili percipira, neovisno o činjenicama, zbilji ili realnosti. A kako će nas, proizvod ili uslugu, program ili koješta drugo prihvatiti, doživiti ili percipirati, o tome odlučuju mediji, moćnici, odnosi snaga i sl., a nipošto ili vrlo rijetko naša glava. Zato, dragi moji, ako hoćete uspjeti kod nekoga ili u nečemu, osobito u politici, malo je važno ono što doista jeste, budite ono što oni koji odlučuju o vama ili nečemu vašem očekuju od vas i ugodite njihovim očekivanjima, potrebama i kalkulacijama! Nismo još izgradili, a proteći će još dosta vremena kad ćemo imati takav ekonomski i politički poredak koji će jamčiti jednake mogućnosti za sve i gdje će stvarne sposobnosti pojedinca doći do potpunog izražaja i kome se neće praviti prepreke za osobnu i javnu promociju, koja je svakome od nas dobrodošla i nikome štetna! Ne može se postati, primjerice dobar nogometaš ili uspješan poduzetnik, znanstvenik, umjetnik i što sve ne, ako se za to uopće i nema prigode.

Nisam ništa pročitao od nedavno preminulog, šokantnog francuskog filozofa Jeana Baudrillarda, ali sam suglasan s njegovom temeljnom tezom da zbilja i ne postoji, postoji samo fikcija. S razlogom književni kritičar Robert Perišić opisuje zapažanja Baudrillarda kao onoga koji je "obrnuo Marxa" i zamijetio da su danas uvjeti proizvodnje manje važni nego uvjeti potrošnje. "Potrošnja je ta koja udara tempo, ne samo ekonomski, nego na taj način da mi praktički kupujemo "znakove". Baudrillard se, piše Perišić "time davno bavio, puno prije nego je Naomi Klein pokazala kako su globalni brendovi poput Nikea ili Diesela bave zapravo marketingom, imageom, dizajnom i bildanjem logoa /znaka/, dok je proizvodnja "sporedna" stvar koju mogu obaviti podugovorni proizvođači iz Trećeg svijeta...". Odavno i ja tvrdim da je forma nadjačala sadržaj, predodžba činjenice, "virtualno stvarno", pa i to da i politika nije ništa drugo do bijeg iz stvarnog u fiktivni, običnom biraču /a to je uvijek i svugdje golema većina/ obećavajući, a za političara neobvezujući svijet. Pa i to je fikcija da je u zdravom tijelu zdrav duh, da onaj koji drugome jamu kopa sam u nju upada, tko rano rani dvije sreće grabi ili da vrana vrani oči ne vadi i stalno se uvjeravam u suprotno.

Zato je danas nastala prava pošast za marketinškim ili PR /public relations/ stručnjacima, lijepim i ugodnim licima i glasovima i uopće svima onima koji će znati "satrati" zbilju, istinu i činjenice i na kraju laž pretvoriti u "istinu". Uvijek sam se divio marketinškim, PR ili prodajnim stručnjacima, kako nas samo mogu uvjeravati u ono što najčešće nije, ali sam shvatio da je i to posao kao svaki drugi posao, za kojega uopće nemam dara.

Nije nikako dobro, danas i ovdje priznati da ti je diploma banjalučka, da nosiš ovakve, ali ne onakve čarape, pa i da si bolestan i smrtan i da imaš bilo što i s najbližima ako ti najbliži nisu u "trendu". Biti "in" i ne biti "out", to je zakon svakidašnjice, pa i po cijenu enormnih žrtava. Na što su sve spremni ljudi kako bi bili "in" teško je i zamisliti. Neki bi vas  htjeli i po svaku cijenu ukrcati u vlak u koji po njima spadate i ne možete opet po njima nigdje drugo i nikad spadati. A ja tvrdim da u zbilji ima dosta ljudi koji ne spadaju u vlakove po nečijim željama ili predrasudama, a još ih je više koji jesu u takvim vlakovima, ali zbog ekonomskih nevolja ili slabog karaktera u njima i dalje putuju. Eto, ljudii me mole, naravno jer su u nevolji, pa i dobronamjerno, da ih povežem s Turcima koji pokreću hotel "Libertas", računajući da sam i ja, po "logici stvari" njihov. Inače, u Turskoj nikad nisam bio, Turke i ne poznajem i čitao sam i čitam Orhana Pamuka i ako je onako kako taj piše ili bar približno, ništa osobito dobro se i ne može rijeti ni o Turcima. Ali ni Bernhard ništa dobroga ne piše o Austrijancima, Baudelaire o Belgijancima, Tolstoj o Rusima, Moliere o Francuzima, Shakespeare o Englezima, Krleža o Hrvatima, Držić o Dubrovčanima i tako redom. Svugdje ima dobrih i loših ljudi, sva su sela, ako su sela, mentalitetom i navikama slična, tako je i s gradovima, ako su gradovi, i smješne su mi usporedbe kojima se nastoji dokazati da su "naši" miljama ili stotinama godina ispred "njihovih".

Pa kako ćete primjerice razuvjeriti one birače u Benkovcu i diljem sjeverne Dalmacije nekim, makar i najboljim gospodarskim programom, poštenjem ili bilo kojom drugom lijepom osobinom, kad tamo Božidar Kalmeta, s HDZ liste grmi protiv SDP-ovaca: "Za prodavanje djedovine najveći je stručnjak Željka Antunović, za savjete kako upropastiti "Lenac" ili maknuti sto milijuna dolara iz Riječke banke najbolji je Slavko Linić, za dobru i jeftinu odvjetničku kuću savjetovat će vas Ingrid Antičević-Marinović, dok je drug Marin Jurjević Baja istodobno tužilac, sudac i policajac" dodavši uz to za čelnike HNS-a Vesnu Pusić i Radimira Čačića da niti ne znaju gdje su ravnokotarska mjesta koja HDZ-ovci redovito posjećuju. A najmanje što se može rijeti da je i neukusna Sanaderova uporaba "pionira malenih" u političke svrhe. Naše su političke stranke uglavnom po tehnologiji rada slične ondašnjem Savezu komunista. Štoviše, onda se, osobito osamdesetih godina prošlog stoljeća i teže i s oštrijim kriterijima dolazilo do vrhova i znam dosta njih koji su i onda i sada uspješni, a podosta i onih koji su i onda i ne bez razloga bili neuspješni, a sada eto jesu...Svaka medalja ima lice i naličje, tek toliko. Pa i inače hrvatskim političkim strankama manjkaju politički tehnolozi, jer se čini da i vrijeme tzv. spin doktora ili PR majstora prolazi.

Pročitao sam gospodarske programe HDZ-a za Hrvatsku, neku vrstu strateškog dokumenta koju je napisala Martina Dalić i mogu rijeti da je to čisto teorijski, površan, dosadan i neobvezujući papir, kakvih ima na tone. Inače je ta Martina Dalić profinjena i koliko-toliko uspješna kao financijski stručnjak, a HDZ i Sanader ionako ne mare ni za gospodarske programe i ne osvrću se na porazne učinke svoje vladavine, bar na ekonomskom području. Ne zanima to ni njegove birače, ni one koje želi privući i održati se na vlasti u još jednom mandatu. Reći će Ivo i za SDP i HNS da ih ne mrzi, ali da ih žali i da su nesposobni i ajde kako se sad tome oduprijeti i prijeći u kontranapad. Nipošto se to ne može postići propitkivanjam nečije imovine ili onoga što je možda i bilo. A nažalost, sve mi se čini ni najboljim programima, poput Jurčićeva gospodarskog. To je pravi socijaldemokratski program i drugačiji ne može biti ako je socijaldemokratski, makar se i moja malenkost neslagala s nekim pojedinostima u njemu, poput oporezivanja kapitalnog dobitka, odnosno zarade na razlici cijene dionice i zadržavanja postojećeg sustava financiranja jedinica lokalne i područne samouprave. Ali, ni to nije važno i sa sigurnošću mogu utvrditi da desnica u cjelini, a u to kolo su ušli i HSLS i HSS, zapravo i nema gospodarski program i da su zagovornici nečega što nikako ne možemo nazvati ni demokratskim kapitalizmom ni slobodnim tržištem, nego nečega trećega, možda i primjerenog Lijepoj našoj kakva je već niz godina i još je uvijek. Pročitah nedavno i s tim se slažem da će i predstojeći opći, odnosno parlamentarni izbori potvrditi da se Hrvatska nalazi još uvijek u tzv. pretpolitičkom razdoblju i da će tek oni za četiri ili osam godina biti izraz razvijene demokracije, kada će ponajviše, iako ne nikad u cjelini, odlučivati se o ekonomskim opcijama. Potvrđuju to i izborni rezultati nekoliko lokalnih izbora, pa i najnovijih u Slavonskom Brodu. A pretpolitičko razdoblje je uvijek i samo ono u kojemu je važno koje je boje mačka, a ne lovi li miševe. Ne, nije to nimalo pesimističan stav i sve mi jasnije da je neko moje viđenje slobodnog tržišta, demokracije, prava i pravde ostvarivo tek za koja dva do tri desetljeća. Primjedba i glavni argument oporbe da se Hrvatska sporo pokreće i razvija, pogotovu u usporedbi s ostalim tranzicijskim zemljama, posve je na mjestu i da možemo puno bolje i brže, ali ne s ovakvom, nego onakvom Vladom također stoji. Ali, koliko je to uopće dokučivo i shvatljivo običnom biraču, kojega čak i nije teško uvjeriti da dobro živi, iako to možda i nije istina? A nije li možda ipak točna i ona da je ovako kako jest i najbolje i trebali li uopće pokretati onoga sitnog ribara s mula na veće pothvate kad mu je i tako dobro i čemu sav taj toliki napor i o tome se trebamo odlučiti i to je ta hrvatska zbilja, kako mi se čini.  Sve u svemu, najbolje je ne imati posla sa zbiljom, a nije loše ni manje znati znanje, a više poznavati okolnosti vremena i mjesta. Reklo bi se, biti inteligentniji...

20. ožujka 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

HNB tečajna lista

14.10.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,231654
CHF CHF
1
6,751289
GBP GBP
1
8,420542
USD USD
1
6,737198
EUR EUR
1
7,424392
$ Odabir valute
= Odabir valute