POLITIKA LICEMJERJA

Dubrovnik - Viđenja

Tako je to poslije svake smrti. O mrtvima sve najbolje, pa tako i o Račanu. Valjda je to i jedini trenutak kad je i licemjerje podnošljivo i kad nas ne guši. O tom istom, sada pokojnom Račanu, oni isti koji ga sada oplakuju, osobito političari, s lijeva na desno i obratno, okrenuli su "ploču" i sad je taj isti, mrtvi Račan bio i veliki političar, i otac hrvatske demokracije, i buntovnik, i boem, i ljubavnik, čak i slikar. A skoro do jučer, taj isti, u riječima i mislima tih istih političara i njihovih sljedbenika, živi Račan bio je omražena komunjara, ljenčina, nesposobnjaković, kompromiser, izdajnik, da ne rabim još neke daleko grublje, pa i uvredljive riječi. A ja ću samo rijeti da je svatko od nas, živ ili mrtav, pa tako i Račan, zapravo "bogat" brojnim "bojama i nijansama", ni posve bijel ni posve crn, u svakom slučaju neponovljiv. Što se Račana tiče, bar po meni, bio je veliki političar i demokrat, ako se pod politikom predmnijeva "umijeće mogućeg", a pod demokracijom "strpljen – spašen". Jer, taj i takav Račan, sjećam se toga odlično, otvorio je put slobodnoj i neovisnoj hrvatskoj državi i političkom pluralizmu i višestranačju, unatoč golemim i unutarnjim, ali još više vanjskim otporima. Jer, na tom hrvatskom putu ka državi, nisu pristizale baš dobrodošlice, a neki se ni danas s time ne mire. Uspio je Račan, u svom, ipak nažalost i kratkom životu u najtežem hrvatskom povijesnom razdoblju, komuniste preoblikovati u suvremene, europske socijaldemokrate, one koji su tako htjeli, a znamo da su mnogi od njih otišli ili u krajnje lijevo, a čini se još i više i u desno.  A i politika je uglavnom i šporak posao i uvijek je bilo i bit će i čistih i šporkih poslova i u ime i za račun nekih ideja i interesa morate se odreći i nekih svojih možebitno i prijatelja. Nemaju što dobri ljudi tražiti u politici, a bojim se da dobrima nije mjesto uopće u ili pri vrhovima. Rekli bi mi šahisti, dobar si kao čovjek, ali kao šahist nula. Para mi se da ni umjetnici ni znanstvenici ni stručnjaci ne moraju istodobno biti i dobri ljudi. A što je uopće dobar čovjek, s nekog moralnog, duhovnog ili ne znam kojega stajališta? Znamo dosta priča i dvojbi o velikim i malim, običnim i neobičnim ljudima, koji su za neke ovakvi, a za neke onakvi, za neke heroji, za druge zločinci i neće se to tek tako "riješiti". Sve u svemu, za Hrvatsku je u njezinom prijelomnom i povijesnom razdoblju Račan ipak bio Božji dar i zamislite samo da je netko drugi, odnosno "krivi" bio na pravom mjestu i u pravom trenutku, a ne Račan.

Nakon svake smrti, bilo koga, prisjetim se nedavno ili odavno preminulih, bližnjih ili daljnjih, i uvijek mi se učini da ih, dok su bili živi, nisam dovoljno cijenio ni uvažavao. Kao da je to neki usud, među živućima je malo uvažavanja i neke uljudbe i tek kad se "parti" shvatimo kako nam taj i taj ipak nedostaje i da je ipak bio takav i takav i dragocjen. A svi smo mi bili ono što smo i kakvi smo bili, ni dobri ni loši, kako za koga. Nitko nije nezamjenljiv i poslije smrti svakog, i najobičnijeg čovjeka, više nije ništa isto, ali ipak neki poželjni smjerovi postanu nepoželjni i dosta toga se i nepovratno ugasi s nečijim odlaskom. Nemaju svi ljudi jednaku ni volju ni energiju za probijati se kroz život i za osobno i za opće dobro i samo znam da će i za opstati u tako složenom, globalnom i konkurentnom okruženju, poglavito nama ovdje na krajnjem hrvatskom jugu biti i sve teže. Za nama su, da pravo kažem, neka sretnija vremena kad se baš i nije moralo toliko puno mučiti i dokazivati, iako je i uvijek bilo onih koji su se morali zbog ovoga ili onoga i mučiti i dokazivati, jer su bili ovako ili onako "obilježeni". Svatko ima neku svoju životnu priču, a meni su uvijek bile i ostale najuvjerljivije onih koji su koliko-toliko uspjeli, unatoč...A odvratne su mi priče onih koji su koliko-toliko uspjeli, samo zato jer su...

Valjda to ide s godinama, ali su mi sve manje podnošljive te jadikovke i "strijelice s manje ili više otrova" uperene na nešto ili nečega. Valjda i to ide s godinama, pa sve češće i izbjegavam dosta čeljadi, jer znam njihovu priču i njihove jade za koje su im uvijek neki drugi krivi, čak i oni kojih više i nema, tu među nama. Nemam ništa protiv bezvoljne ili mrzovoljne čeljadi, možda je i dobronamjerna, a možda i nije, ali kao da gase vatru života i neku vjeru u bolje i danas i sutra. A ne podnosim ni one koji "potkučavaju noge" pokretnima, ma kakvi da su ti pokretni. Pa čeljadi moja, od pokretnih, bogatih, poduzetnih, opet kakvi jesu da jesu, više je, na kraju svih krajeva i njihove osobne, ali i opće koristi. Sad ću rijeti i to, kako me god shvatili, ovakvi kakvi smo sada, nedostaje nam glavni turistički resurs – ljudi u najširem značenju. I sve te naše kulturne i prirodne i stvorene ljepote nisu dovoljne da bi od njih mi ovdje pristojno živjeli na dugi rok, odnosno održali se u tom globalnom i konkurentnom okruženju. Ljudi, to ću ponoviti, putuju da bi pobjegli od svoje turobne i nepodnošljive, makar materijalno i bogate svakidašnjice i odlaze i zadržavaju se tamo gdje je posve drugačije i vedrije i sadržajnije. A kako mi se čini, naš Grad to baš i nije. Istini za volju, nije baš mali broj i onih kojima i turizam i turisti i nisu baš po volji, naprotiv i sad smo, što ne bi smjelo dulje potrajati, zapravo na raskrižju koje traži promišljene i razvojno održive odgovore na pitanja poput dubrovačkog identiteta u hrvatskom korpusu, gospodarske strukture, kulture, ekologije, prometa i sl. Više ne vrijedi tzv. teorija komparativnih prednosti, jer su komparativne prednosti dnevno promjenljive, pa se znaju prometnuti u mane. Zar nam nisu ne tako davno ljudi, primjerice u turističkom ugostiteljstvu bili komparativna prednost, a sada su komparativna mana. Svatko u globalnu utakmicu ulazi, ako se prije ne preda, s najjačim "kartama", a u okolnostima malog hrvatskog tržišta i populacije, to su samo i jedino male serije, vrhunski kvalitet, inovativan i poduzetan duh, samopouzdanje i promocija najboljih po objektivnim i tržišnim mjerilima. Hoću vjerovati da za to imamo snage i toliko potrebne političke volje, iako me svakidašnjica nemilice opovrgava i uvijek se ražalostim kad je tome tako. Ne volim se vraćati u prošlost ni po bilo kojem pitanju i uvijek kad to činim, primjerice čitajući neke svoje ne tako davne, ali i davne tekstove i radove, čine mi se katastrofalnim. U strašnoj sam dvojbi treba li te silne radove i uratke objediniti i smjestiti u jednu knjigu ili se kloniti Sizifova posla. A onda dođem do zaključka su ipak vrijedni kao dokument nekog vremena po vlastitom viđenju i ništa više, a nije ni to malo, ponekad pomislim. Nije problem ni u tome što sam nekada o nekim stvarima ili ljudima pisao ovako, a kasnije onako, jer dosljednost i nije ništa drugo nego vrlina tupavih, kako Emerson tvrdi. Problem je u tome i sa svim mojim pisanjem što je to već negdje zapisano i puno bolje. A pisanje je jedna velika muka, jednako kao i sumnje i propitkivanje.

Inače, ako niste znali, znajte da je na ovu dubrovačku, a čini se i zagrebačku, pa i hrvatsku svakidašnjicu, ljude i događaje posve primjenljiva čuvena "teorija zavjere". A po toj teoriji, i kad sjedite sami, negdje u nekom kantunu, mnogi vas vide u društvu s nekim, kad nešto čitate, "znaju" odmah i što to čitate, kad imate, "znaju" zašto imate, kad nemate, "znaju" zašto nemate, kad s nekim "buđom" nešto pričate, skoro pa da spremate nekakvu urotu. Takve teorije imaju i karikaturalne razmjere i nerijetko čovjeku ne preostaje ništa drugo nego se smijati, da ne bi plakao. Što sve nisam bio po teoretičarima i praktičarima zavjere, naravno i ne samo moja malenkost! Pa i mnogih se ugodnosti i prigoda odričem da ne bih morao odgovarati na smislene besmislice, dobronamjerne ili ne, svejedno.

Završit ću nekim savjetima, makar danas malo tko koga sluša, u toj plimi površnosti, prepotencije i arogancije. Najprije, školujte se, učite i radite za sve ono što tržište, ljudi ili gosti traže, a konkurencija nema. Koncentrirajte se tako da vas trebaju, a ne vi njih. Jadan je onaj koji traži, od posla pa do ljubavi! Ako volite pisati i ako hoćete biti čitani, pišite što god vam padne u glavu, "letite" iz kantuna u kantun, bez ikakvog reda, dosljednosti i o svemu onome što uočite kao problem. Pišite o svemu i svačemu kako jest i nikako drugačije, otprilike kao ova moja današnja kolumna. Dobro je ponuditi i rješenje problema, ali puno je više plaćenih i pretplaćenih upravo za iznalaženje rješenja i bez obzira što smo se zapravo pretvorili i "problemsko društvo". A savjetujem vam da budete i pripravni na najgore. Sve poviše toga je već dobro, jer kad se sve zbroji i oduzme, i nije tako loše, bar ne za nas koji i ne očekuju više, da ne kažem puno više.

2. svibnja 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

HNB tečajna lista

22.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,103697
CHF CHF
1
6,682634
GBP GBP
1
8,231485
USD USD
1
6,569661
EUR EUR
1
7,383642
$ Odabir valute
= Odabir valute