NEPRIJATELJI SLOBODE

Dubrovnik - Viđenja

Ne znam zašto je tome tako, ali ne čini mi si nipošto prihvatljivim, ono što se posljednjih dana događa po Gradu, to nasilje nad neistomišljenicima, ma kakvih da su uvjerenja. Ne želim nikome biti ni moralna vertikala ni horizontala, niti nametati vlastite vrijednosne sudove ni standarde bilo kome, niti se dičiti nekakvim intelektualizmom niti se izdvajati od obične i neobične čeljadi. Makar da svakim danom sve više i među mladim uočavam brojne predrasude i htijenja da se do nečega većega ili višega dođe ne radom, voljom, snagom uma, nego prečice, ovako ili onako.  Skromnost, pristojan odgoj, stalno učenje, rad na sebi i kakav-takav razum, dakle sve to, danas i ovdje, i nije nekakva vrlina, naprotiv. Nisam sklon povlađivanju vlasti, štoviše držim da sam i vrlo kritičan i u osnovi im ne vjerujem, makar sam prošao i fazu kada sam bio drugačji i oprečniji. Ali, za svaku je pohvalu, a rekao bih čak i hrabar, način i riječi kojim su naša gradonačelnica, gospođa Dubravka Šuica i predsjednik Gradskog vijeća, gospodin Ivan Margaretić, nedvojbeno i snažno osudili nedavno nasilje i eskalaciju mržnje prema drugačijima i drugima.To je priopćenje, bar po meni,  u duhu najboljih dubrovačkih slobodarskih, demokratskih i civilizacijskih tradicija, jer to što se dogodilo, a i sva ta destruktivnost, pa čak i kad ne prelazi u nasilje, to pripada nekom drugom, mračnom Gradu, meni nepoznatom. Pa i unatoč činjenice da svi mi ponekad imamo, možda i objektivan razlog za jed, jer život po sebi nikome nije lak i pravo je umijeće u svemu tome ostati strpljiv i tolerantan, a držim da je golema većina naše čeljadi upravo takva. A svako nasilje treba i bez oklijevanja osuditi i ne dati nikakvu prigodu bilo kome da ga opravdava ovim ili onim, što mi ponekad do ušiju dođe. Iako demokracija i politički pluralizam ne jamči, pa i ne donosi najbolji ekonomski učinak, a niti najbolji razmještaj figura na šahovskoj ploči, ipak joj nema alternative, ma koliko se i sam ljutio što je tome tako.

Rijetkost je i "naletiti" na čovjeka koji nema iznimno visoko mišljenje o sebi, a istodobno da nema iznimno nisko mišljenje o onima koji su koliko-toliko u nečemu uspjeli. Puno je više onih koji "nalaze" razloge za svoje neuspjehe i jade u drugima, a ne u sebi, iako su nekoga zatekle i nepravde, pa i objektivne i taj "problem" nije nigdje ni u kakvom političkom ili moralnom sustavu do kraja riješen i od kako je čovjeka stalno je na "dnevnom redu". Ali mi se čini da većina u svim tim svojim "kuknjavama" ipak nije u pravu, pogotovu ne oni koji su imali i imaju važne pretpostavke za kakav-takav uspjeh u nečemu. A opet, divim se onima koji nisu imali neke važne pretpostavke i opet su koliko-toliko uspjeli, ostali na nogama i s obrazom.

Dakle, svi ti izljevi mržnje i to nasilje, ne pripada ovome Gradu i nikad Grad ni golemu većinu naše čeljadi nisam takve prepoznavao. A nisam nikad ni nosio nekakvu idiličnu sliku o tome da su svi ljudi dobri i da nema ovakvih i onakvih, i zločestih i zavidnih i slabih i licemjernih. Pa i sam nisam zadovoljan nekakvim svojim reakcijama u nekim trenutcima, posebice kad mi sugeriraju mržnju prema nekome i nečemu, iako su moja iskustva s "predmetima" mržnje posve drugačija, zapravo pozitivnija. Sve u svemu, unatoč brojnim povijesnim nevoljama, agresijama, pljačkama, pa i ne tako davnim, Grad i većina naše čeljadi sve je to izdržala, s visokim pragom tolerancije, strpljenja i nije se utopila u mržnji, potvrđujući one trajne civilizacijske, vjerske i moralne vrijednosti. Pa i to što nerijetko volimo zaviriti što je kod susjeda, što smo pomalo i zavidni i što nam je netko drugi kriv za naše promašaje, to je sve podnošljivo, iako uhu i oku i mozgu baš i ne godi, barem ne meni i sve me to zamara, s godinama.

Još nisam susreo čovjeka, znanca ili ne, koji bi mi potvrdio da je ovo što imamo i kuda idemo, da je upravo to to. Počevši od susjeda, hrvatske države, slobode, demokracije, zdravlja i koječega drugoga, sve to nije to, najčešće čujem i čitam. A malo se čini da to ne bude baš to, iako nikad neće biti do kraja upravo tako i tako po našem. Čitajući i slušajući o ovome ili onome, o nekome ili nečemu, sve završava na ocjenama ili konstatacijama, nekoj bespomoćnosti i bez, makar i ludog prijedloga kako stvari pokrenuti, poboljšati ili bar popraviti posvuda manje ili više klimave temelje. Odustao sam od stvaranja neke svoje slike svijeta, pa i zabluda jer mi se sve čini da je to opasan "posao" koji vodi ravno u mržnju, zablude i na kraju katastrofu. Manje je važno je li ta katastrofa osobna, ali je pogubna ako je javna. Svi ti ratovi, zločini, razaranja, ma sve je to zbog onih koji su zapravo imali neke svoje slike svijeta, okruženja ili već nečega u svojoj glavi i sve što je remetilo te slike i boje i mozaike, sve se uklanjalo, uključujući naravno i ljude i njihova djela. Pa i sama povijest čovječanstva i nije ništa drugo nego povijest stvaranja nečijih slika i s time se nije prestalo, a tko zna i kad će.

Jedna od čestih predodžbi, bar kod čeljadi s kojom češće ili rijetko razgovaram je ta da nam je turistička ponuda očajna, suveniri još gori, da se slastičarnice zatvaraju, suvenirnice otvaraju, da je gastronomija istočnjačka i sve tako redom. To ništa drugo ne znači nego da bi po takvima sve to trebalo drugačije, po njihovom izgledati i da treba sve što je tome putu ukloniti i uspostaviti neko drugo stanje, neovisno je li to drugo ekonomski isplativo, konkurentno i sl. Po nekima, trebalo bi sve ukloniti i ništa novoga, pa ni zasadima najboljeg, stvoriti, jer njima je dobro. Pa i to je u redu, i prirodno je da su ti takvi. Uostalom, ni meni se puno toga ne sviđa i nije po mojemu i uopće nisam suglasan sa svim tim kako jest, ali na kraju opet dođem do toga da je ovaj i ovakav svijet i ova zemlja najbolja od svih poznatih svijetova i zemalja, a za nepoznate tek ćemo vidjeti. Ljudi mogu biti i dobronamjerni u svim tim svojim promišljanjima i pokušajima, ali nerijetko i ne razmišljaju o tragičnim posljedicama koje njihove slike mogu imati za bliže ili daljnje okruženje.

Razmatrajući socijalne i političke posljedice, pa i pogubnost birokratizacije, uključujući i birokratizaciju uma, Ludwig von Mises piše:

"Suvremeni trendovi, koji vode prema svemoći države i totalitarizmu, bili bi ugušeni u zametku kad njihovi zagovornici ne bi spjevali u indoktrinaciji mladih sa svojim dogmama i sprječavanjem da ih upoznaju s ekonomskim učenjima.

Ekonomija je teoretska znanost i kao takva ne govori o čovjeku kakve vrijednosti treba preferirati i koje ciljeve treba ostvariti. Ona ne postavlja konačne ciljeve. To nije cilj čovjeka mislioca, nego čovjeka djelatnika. Znanost je proizvod misli, a djelo je proizvod volje. U tom smislu može se reći da je ekonomija kao znanost neutralna s obzirom na konačne ciljeve ljudskog pregalaštva.

Ali ekonomija ima drugačiji stav s obzirom na sredstva koja se trebaju primijeniti za postizavanje zadanih društvenih ciljeva. Tamo je ekonomija jedini pouzdani vodič djelovanja. Ako ljudi veoma žele postići neke društvene ciljeve, oni moraju svoje ponašanje prilagoditi rezultatima ekonomskog mišljenja.

Borba protiv ekonomije jest izrazita činjenica intelektualne povijesti u posljednjih stotinu godina. Zagovornici državne svemoći nisu ulazili u diskusiju problema koji se pojavljuju. Oni su ekonomiste nazivali pogrdnim imenima, izražavali sumnju u njihove motive, ismijavali ih i proklinjali."

Čitajući i razmišljajući o korijenima i uzrocima ljudske destruktivnosti, priklanjam se tzv. environmentalistima ili još ranije filozofiji prosvjetiteljstva. Prema takvim razmišljanjima i nalazima, čovjekovo ponašanje oblikuje isključivo utjecaj okoline, društveni i kulturni, a ne "urođeni" čimbenici. To naročito važi za agresiju, jednu od glavnih prepreka ljudskom napretku, kako piše Erich Fromm. Pretpostavlja se da je čovjek po prirodi dobar i racionalan, krive su loše institucije, loš odgoj i loš primjer što su se u njemu razvila zla htijenja. Ne može se tvrditi da je baš tako u svakom slučaju, uvijek će biti "dobrih i loših momaka", ali kad se osvrnem oko sebe, može se postaviti i pitanje koliko smo zapravo slobodni i nije li nam sve nametnuto i uopće koja je narav, agresivna ili blaga, danas i ovdje poželjnija?

16. svibnja 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

HNB tečajna lista

22.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,103697
CHF CHF
1
6,682634
GBP GBP
1
8,231485
USD USD
1
6,569661
EUR EUR
1
7,383642
$ Odabir valute
= Odabir valute