ŠAHTOVI

Dubrovnik - Viđenja

Turobno je bilo i za gledati, a nekmoli još i gasiti tu vatrenu stihiju na prilazima Gradu, osjećati se posve nemoćnim i grditi, s pravom ili krivom, sve što je tome tako. Zapravo, jedino je za pohvaliti nadljudske napore profesionalnih vatrogasaca i dobrovoljaca, a mnoge druge, posebice izravno ili posredno nadležne  treba kuditi. Na kraju, ipak je izbjegnuta katastrofa, priroda se, uključujući i onu ljudsku, još jednom poigrala ovim, povijesno gledano stalno trusnim područjem, a jesmo li štogod i nakon ovih požara naučili, ostaje za vidjeti i neću ništa "gatati". Ionako to, u ovome posve ravnodušnom svijetu malo koga zanima, posebice uzroci. A eto, meni je do uzroka, manje posljedica i golema većina, uključivši i medije na svim razinama pričaju o posljedicama i na sve samo kao da "slijegaju ramenima". Uopće, ne dopada mi se to "opisivačko", a još manje "oglašivačko" novinarstvo, to čeprkanje po površini ili za račun nekoga ili nečega, a to je u trendu i na kraju obeshrabrujuće djeluje na obične ljudske duše i životne perspektive. Ali, mnoga čeljad to vole i mediji nisu ništa drugo nego nekakav duhovni proizvod sukladan vremenu i prostoru. Više se u ovih godinu dana pisalo, govorilo i gledalo  o toj Tanji Jovanović i sličnima u lokalnim i nacionalnim medijima, znam i zašto, negoli o stotinama vrijednih, poštenih i samozatajnih ljudi, tu oko nas, kakvi jesu da jesu, opet sa svim svojim manama i vrlinama i to je ono "što pije vodu" među širokim pukom i to je tako i bit će još neko vrijeme tako i sve to treba preživjeti, tko ima snage.

Zabrinjavajući mi se čini taj pesimizam, ta pomalo i melankolija, pa i patetika, to odustajanje koje je uhvatilo maha i na ovim našim prostorima. Teško nailazim i na bilo koga koji se neće, s manjom ili većom gorčinom osvrnuti na tobožnje ili stvarne nepravde koje su mu nanesene, koji ne drži da više vrijedi negoli mu to drugi, birači, klijenti ili oni koji o nekome ili nečemu odlučuju stvarno vrijedi. Podosta ih žali za proteklim ili davno proteklim vremenima, a podosta ih je i previše očekivalo od, u našem slučaju hrvatske države, misleći da će ona riješiti sve njihove muke. Najmanje je onih koji ne očekuju ni od koga ništa i vjeruju u sebe, uz Božju pomoć. A sve je više i takozvanih verbalnih zlostavljača, koji svojim problemima pritiskaju druge i ne daju im disati, bez ikakvih skrupula. A tvrdim i to da nijedan poredak, ni politički ni ekonomski, nije dobar i to je odavno i dokazano, koji se ne temelji na samopouzdanju pojedinca, koji ne jamči elementarna ljudska prava i koji polazi od nekih pretpostavki koje po sebi ništa ne znače ni za osobni, a nekmoli za opći duhovni i materijalni razvitak.

Makar da požari znaju harati i u razvijenim zemljama i regijama i da je vatrenu stihiju u dosta slučajeva vrlo teško zaustaviti, nisam baš načisto je li to prirodna ili umjetna pojava. Ako bi se pošlo od toga da je i čovjek dio prirode, sa svim svojim ćudima, onda je svakako prirodna, ali ipak, primjerice za razliku od poplava i potresa, požar se uglavnom može preduhitriti i ne mora se uvijek tumačiti prirodom ili nekim fatumom. Teško me razuvjeriti u našem slučaju i s "našim" požarima da je sve štimalo u samoj preventivi i tek kad se nesreća ili katastrofa dogodi, tek se onda jasno uočava kako neki, a nije ih malo, /ne/rade u javnom sektoru. Primjerice, zašto se šahtovi nisu mogli otvoriti, što je s protupožarnim prosjecima, zašto su ceste neprohodne, što je sa sustavom civilne zaštite i sl? Tek, krivnja se prebacuje s jednih na druge, treće i sl., što i nije ništa novo u takvim slučajevima. Pa zar nije dovoljna opomena da su se i ranijih godina, upravo pred i u dane velike hrvatske pobjede "događali" manji ili veći požari i zar nismo shvatili da se gubitnici, ovakvi ili onakvi, makar i samo nekolicina, lako mogu prometnuti u piromane i da su oni koji nemaju što izgubiti, kao i drugdje, zapravo najopasniji i spremni su na sve. Žalosno je tek da požar i to katastrofalnih razmjera pokazuje koliko je slabašan javni sektor, koliko su za sve nas i opće dobro štetne posljedice zapošljavanja i promicanja u tom sektoru po kriteriju poslušnosti i podobnosti i to se nije promijenilo od onih, neki kažu i "olovnih" vremena. Slab i neučinkovit rad u javnom sektoru uočava se tek većim požarima, a ja opet tvrdim da se još slabije i neučinkovitije radi i u upravama, samoupravama, ustanovama i da su profesionalni vatrogasci, ovi dubrovački i više nego dobri spram recimo onih koji vode ili su zaposlenici u drugim djelatnostima. Samo što su učinci, primjerice u javnoj upravi, kulturi, obrazovanju, odgoju i sl. teže mjerljivi i zapravo svi oni koji su na proračunu, ovakvom ili onakvom, skoro da i nemaju nikakvu motivaciju za učinkovitijim, stvaralačkim i opće korisnim radom, a običan se puk i boji uputiti im bilo koju kritiku, a i oni sami i ne bave se ničim drugom nego, kad se kritika njima uputi, zapravo se i ne brane, nego još i napadaju, s argumentom da eto mi ništa ne razumijemo, da nismo stručni i tome slično. Tko je ikad bio kriv i odgovarao, molim lijepo, za neku promašenu predstavu i spiskane novce, recimo poreznih obveznika, za namrgođen i depresivan gard prema običnom ili neobičnom građaninu koji nešto pita, za počinjene propuste na štetu opet poreznih obveznika, pa i neke preostale uljudbe i kulture što ovaj Grad i ovu čeljad još uvijek, koliko-toliko resi. A bogami, ako neki obrtnik ili poduzetnik ne zna svoj posao ili čak i nema sreće, propada i to po kratkom postupku, neki možda i prežive koju godinu, ali "letalni" završetak je na kraju neminovan. Samo ću i opet ponoviti, netko tko je po kriterijima poslušnosti i podobnosti, a ne po stručnosti i vještinama "zasjeo" bilo gdje, taj nema nikakvog valjanog razloga raditi na sebi, učiti i prihvaćati odgovornost, A još manje razmišljati o svom učinku na kraju /ne/radnog dana i tome je tako jučer i danas i sutra i sve je to prirodno i sve to ne čudi. Već je i mladim naraštajima jasno, i starijima i najstarijima, kako je ipak najbolje zaposliti se u javnom sektoru ili nekom monopolu i kad bolje promislim, taj javni sektor i svi ti monopoli i svi zaposleni u njima političkim strankama i vođama su i ponajviše zanimljivi. Sve ovo što ja pišem i kako razmišljam, dobro ili loše, tiče se ne više od 5 do 10% biračkog tijela i ako ste u politici i/ili želite od nje živjeti, to vam nije dobro ni slušati ni čitati. Shvatio je to čini se i Milanović, a prije njega i Jurčić, da se do poželjnog broja glasova ne može doći samo preko ljevici naklonjenih građana, jer hrvatsko biračko tijelo većinski je konzervativno, umjereno desno i treba se i njemu dodvoravati, makar to i ne imalo s modernom socijaldemokracijom dodirnih točaka. A i Milanovićeva i Jurčićeva i sa svima njima povezanim karijera ovisi o tome kako će ih prihvatiti hrvatski birači, a ne neka moja zanovijetanja o socijaldemokraciji. Oni i nisu ništa drugo nego skupljači glasova, a to je nešto posve drugo, pa i treće od teorije i ideologije političkih stranaka. Baš me zanima kako će taj pristup prihvatiti izbornici na jesen, odnosno nije li pomalo i besmislena striktna podjela na konzervativne, liberalne i socijaldemokratske opcije u hrvatskim uvjetima. I nije li neka mješavina svačega i ničega, koja ne jamči brži razvitak, ipak najpoželjnija i jesmo li zapravo skloni većim promjenama i reformama.

Nakon ovih požara, nažalost, ali i prije njih u manjoj mjeri, ne možemo se "prsiti" naročito lijepom prirodnom baštinom i očito je kako se njome nije najbolje ni dosad upravljalo. Već i u susjedstvu, bližem ili daljnjem, ta je prirodna baština, bar po meni ljepša, da i ne pričam o kugli zemaljskoj i o svemu onome što sam na internetu vidio. A proklet bio i taj internet i sve te usporedbe i svo to silno čitanje i gledanje i ukupno uzevši, ne toliko zbog materijalnog, više zbog duševnog stanja, bolje je manje ili ništa ni vidjeti ni ćuti ni znati. Žalosno je i slušati i gledati te bodule s Kornata kojima ovce krepavaju u najvećim mukama jer nemaju vode i sve kad se zbroji i oduzme i nakon svega, ispada da neće uskoro, a već i sada nema tko vodu donositi. Ma kakav marketing, kakav management,  kakve trice i kučine, pa što ćemo mi to prodavati i čime ćemo upravljati i puniti internetske stranice i neće li sve to netko drugi, pa i nepoželjni, raditi za nas, ne dao Bog i bez nas i sve to vrlo skoro.

Što se "šahtova" tiče, bit će potrebno, ne više zbog protupožarne zaštite, nego koječega drugoga i ozbiljnijeg, skinuti sloj "asfalta", otvoriti ih, kako bi i "hidranti" bili spremni za veliko pospremanje, posebice samo u ekscesnim stanjima mjerljivom javnom sektoru, ako nam je do neke izglednije budućnosti. To bi, bar po meni, mogla i biti neka po/r/uka ovih strašnih požara, to da što se prirode tiče, shvaćene kako hoćete, ipak više nije ništa isto...

7. kolovoza 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

HNB tečajna lista

22.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,103697
CHF CHF
1
6,682634
GBP GBP
1
8,231485
USD USD
1
6,569661
EUR EUR
1
7,383642
$ Odabir valute
= Odabir valute