PROMAŠENI DOKUMENT

Dubrovnik - Viđenja

Pa da vam pravo kažem, baš mi se čini prikladnim naziv ovoga našega tjednika – Glas Grada, pogotovu kad mi se ukazao dokument, kojega je i Gradsko vijeće Grada Dubrovnika nedavno jednoglasno prihvatilo, dakle Program razvoja Grada Dubrovnika do 2020. Jer, svi mi, kojima je stalo do budućnosti našega Grada, koji uz to nešto i znamo o možebitnom sadržaju takvih dokumenata, pa ako i ne znamo, ne bismo trebali tek tako ravnodušno prijeći preko manje-više svega onoga što su u tom programu podastrli ugledni profesori zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, uglavnom stručnjaci na području računovodstva, financija i sl, a najmanje oni koji se bave /kojih doista i nema puno/ problemima lokalne ekonomije ili zajednice. Imenovati ih neću, pogledajte, ako nemate pametnijeg posla, cjelokupan dokument na web stranicama Grada Dubrovnika i ne morate zaključiti kao ja, a ja zaključujem da nas oni i ne drže osobito mudrim, sudeći po svemu što je tamo izneseno. Ako vam kažem da se takav dokument može primjeniti na svaki sličan hrvatski grad na moru, a može i na kopnu, s vrlo malo uvažavanja ovdašnjih razvojnih ograničenja i prednosti, malo samo i rekao. A ni na jedno razvojno pitanje, način otklanjanja ili saniranja dosadašnjih promašaja, da i ne govorim o viziji Grada, nema jasan, nedvojben i u novim, globalizacijskim uvjetima, održiv odgovor. Nažalost, odmah moram zaključiti da su, valjda priznati znanstvenici ovdje posebice zakazali, a rekao bih i iznevjerili povjerenje barem one naše čeljadi kojima je budućnost Grada, a tek onda prošlost i sadašnjost na prvom mjestu. Valjda se i Gradskom vijeću učinili opasnim suprotstaviti dokumentu koji se tiče budućnosti ili su ljetne vrućine pritisle ili se, što mi se čini najbližim, čeka izborna, 2009. I inače se uvijek nešto čeka, misleći kada dođu naši i odu njihovi, da će sve biti bolje. A ja tvrdim da se čekati nema što, da se živjelo, živi i živjet će u tranziciji od kako je i dokad je čovjeka, da se dalje ne ponavljam.

U poglavlju Programa razvoja Grada Dubrovnika do 2020. pretencioznog naslova "Ciljevi razvoja", između ostaloga piše: "Ciljna orijentacija razvoja Grada Dubrovnika u razdoblju do 2020. racionalno je ostvariva dvostrukim pristupom: prema jednom, razvoj se grada postavlja kao rast i strukturni sadržaj aglomeracije u cjelosti, koji znače stalnu i potpunu afirmaciju grada kao prostora internacionalnog sadržaja i jedne od metropola Južnog Jadrana: prema drugom pak, Grad razvija sve sastavnice materijalnog i duhovnog života stvarajući na taj način uvjete za bogati i sadržajni život njegovih građana...Materijalni pak rast, koji u najvećoj mogućoj mjeri određuje sve razvojne sadržaje, već prema definiciji je temeljen na rastu standarda stanovništva i općem blagostanju. Taj cilj prema svojoj prirodi konvergira, poglavito kratkoročno, ali i u odlukama koje mogu imati dugoročne implikacije, i ostale aspekte razvoja..." Svega i svašta sam pročitao, ali mi je uvijek neprihvatljivo, poglavito od stručnjaka i znanstvenika kada uopće i ne razmišljaju o onome o čemu pišu i kada su stvari zapravo posve obratne od onoga što pišu. A ni u ovome dokumentu nije izostala ona poznata patetika prema Dubrovniku, mudrosti Dubrovačke Republike i hvalospjevi, ovakvi onakvi. Možda je to nekad davno, ali davno i imalo nekog uporišta, ali se naš Grad, priznali to mi ili ne, danas, u tom toliko hitrom vremenu i prostoru, suočava s većim razvojnim ograničenjimanegoli mogućnostima i ako te ne shvatimo i ne postavimo se kako treba, od vrha do dna, uključujući i državne vrhove, neće biti dobro. Dakle, nigdje ne vidjeh jasno postavljene razvojne ciljeve, koji bi usput, morali biti međusobno nekonfliktni, što nam je činiti, a što ne, što su prioriteti, a što ne, što treba rušiti, a što graditi, makar okvirno. Po meni, kako je ovo sada posloženo, skoro da bi se više trebalo rušiti, a manje graditi, ma koliko to grubo zvučilo. Kaže se i to "i naravno, kao razvojni cilj, Grad treba uključiti i razvoj društva pluralne demokracije. Taj proces treba razvijati u kontekstu rasta lokalne samouprave i shvatiti ga kao pitanje odgovornosti, a ne samo kritike. Radi se o promjeni mentalnih sadržaja koji su ostvarivi tek onda kada se uvjetno rečeno, količina prava izjednači s količinom obveza, i kada sva relevantna pitanja razvoja postanu transparentnima." Što se mene tiče, barem naš Grad, kakav jest da jest, već i sada ima razvijenu pluralnu demokraciju, druga su stvar njezine posljedice, a autori se nisu potrudili svoju umotvorinu, odnosno svoj duhovni proizvod transparentno ponuditi širokom puku dubrovačkom na milost i nemilost i na kraju su ga "progurali" kroz velika i mala vrata velike i male Gradske vijećnice i što bi se reklo "odradili i taj posao" i uklopili se u neke nove sveučilišne i znanstvene trendove.

Ima u tome programu i nekih zanimljivih, makar teoretski, rečenica, prikupljeni su i neki važni podatci /iako baš i nisam siguran u njihovu točnost/, dano nam je na znanje koji su nam problemi, sačinjene su i neke projekcije bruto domaćeg proizvoda, stanovništva, zaposlenih i sl. do 2020., iako se ne kaže na koji način ili u kojemu bi se smjeru nešto trebalo kretati kako bi se to i postiglo. Čudno je da bar znanstvenici ne daju jasne i nedvojbene odgovore i smjerove, u ovom slučaju dugoročnog strateškog razvitka Grada.  Ako je kome to posao i profesija, onda su to znanstvenici i njihova hladnoća. Zadaća političara je posve suprotna, njihovo je govoriti kako će sutra biti bolje, ali ne i kako će se to postići.

Na jednom mjestu piše da je "udjel sive ekonomije u gospodarstvu Grada Dubrovnika relativno visok, što je posljedica brojnih uzročnosti: naslijeđene socijalističke strukture, ratnih razaranja, promjenama bližem i daljnjem okružju, zaposlenosti i drugom." Ne znam točno koliki je udjel sive ekonomije u gradskom gospodarstvu i vjerojatno nije mali, ali tumačiti to kao posljedicu naslijeđene socijalističke strukture /što je to?/ ili ratnih razaranja udar je i na bolestan, a nekmoli zdrav razum. Ispada, da smo nakon svih tih patnji i ratnih razaranja postali još veći lopovi nego što smo bili! A siva ekonomija je tu i samo zbog toga što ne funkcionira, u ovome slučaju hrvatska pravna država i što nisu svi jednaki pred zakonom i da na kraju dosta njih ta siva ekonomija i ti, manji ili veći lupeži i ne iritira, pogotovu ako su to "naši", Ostavite se ljudi moji prošlih vremena, "ne klepećite nanulama", pronađite putove za nova vremena, optužujući druge samo se trošite, a netko je već i nadležan za te druge, ako su čemu krivi.

Sve u svemu, iz Programa razvoja Grada Dubrovnika do 2020. ne može se razabrati, ni uz najveće stručne ili ne znam kakve napore, u najkraćem, kako volim često rijet novi Dubrovnik temeljem na najboljim tradicijama prošloga ili davno prošloga. To kao da je ostavljeno onima koji imaju volje i entuzijazma time se "bakćati" i žalostan sam da je takvih doista premalo i to je neki usud ovoga vremena i čeljadi. Pritisnuti  smo egzistencijalnim problemima, živimo od danas do sutra, iznevjerena su očekivanja i u takvim uvjetima, rekao bih i s razlogom, malo promišljamo budućnost Grada i novih naraštaja i ta pitanja, dakle neko promišljanje budućnosti, prepuštamo olako ovakvim ili onakvim stručnjacima i znanstvenicima i lišavamo se onog neophodnog vlastitog udjela u svemu tome. Kad mi netko kaže, a to sve češće čujem, kako je nešto stvar jedino i samo stručnjaka i znanstvenika, to i ne doživljavam nego kao bijeg od odgovornosti za opće i javno, bijeg upravo od onoga što resi suvremene lokalne zajednice razvijenog svijeta.

Držim da je, sve u svemu propuštena prigoda donijeti doista poticajnu, kratku, jasnu i najširem pučanstvu razumljivu održivu razvojnu strategiju Grada Dubrovnika za iduća dva desetljeća, u kreiranju i izvedbi koje bi sudjelovali naši, dubrovački stručnjaci, znanstvenici, političari, pa i obični, dobronamjerni građani, kako se to sve češće radi. Program razvoja Grada Dubrovnika do 2020. /a prošlo je i doba programa koji su svojstveni planskim ekonomijama/, nema u to nikakve sumnje, završit će negdje u ladicama i neko vrijeme na internetu, niti će koga obvezivati niti će ga novi naraštaji uopće i "bendati". Ovome sastavu Gradskog vijeća, a valjda su ga i zbog toga tako glatko prihvatili, možda će i donijeti koji politički bod i tješiti ga da na dnevnom redu nisu bile samo prošle i/ili sadašnje teme, našlo se eto vremena i za "promišljanje" budućnosti.

Gradu Dubrovniku, o čijem bi se teritorijalnom ustroju dalo razglabati, jer ograničavajuće djeluje na bilo mogućnost izvedbe i provedbe bilo kakve održive razvojne strategije, ponovno to tvrdim, potreban je dokument s nazivom "Dubrovnik Local Agenda 21" koji će sadržavati stručnu analizu uzroka i posljedica, uspjeha i promašaja u ukupnom razvitku od sedamdesetih godina prošlog stoljeća do danas, podatke i ocjenu "početnog" položaja, snage i slabosti, prigode i opasnosti budućeg razvitka, označiti temeljne ciljeve i ideje održivog razvitka lokalne zajednice, integraciju tih ciljeva u akcijski plan /inicijative/ koji će biti prihvatljiv i lokalnim vlastima, poduzetnicima, građanima i svim važnim čimbenicima i na kraju način provedbe takvoga akcijskog plana. Čak 6.500 gradova diljem svijeta uključeno je u Local Agenda 21 proces, skoro svi veći turistički i mediteranski gradovi, a Dubrovnik, eto nije. A taj proces ima za svrhu, u krajnjem poboljšati kakvoću življenja svih stanovnika područja na koji se odnosi, ostvariti poželjnu i potrebnu suradnju privatnog i javnog sektora u projektima od zajedničkog i općeg interesa, zaštiti prirodnu, kulturnu i stvorenu baštinu i na optimalan je način iskoristiti za trajno održiv razvitak. To su, na neki način "pravila igre", koja vrijede i za tržišnu ekonomiju i koji će ipak prijećiti, pa i sanirati sve one nepovoljne posljedice tzv. divljeg kapitalizma, od devastacije prostora, kulturne i graditeljske baštine do gubljenja identiteta diljem svijeta prepoznatljivog Dubrovnika. Kako se ne bi dogodilo da nas prepoznavaju samo po zidinama.

Ma ne bih se ni osvrnuo na Program razvoja Grada Dubrovnika do 2020., što je mnogima zapravo i nezanimljiva tema, ali me "za jezik i ruku" vuče ta ponovna spoznaja ili ta, sad sve više vidim nesreća, da nam se sve više i više, i u duhovnoj i materijalnoj sferi, "trpa" sve i svašta, i loši i prosječni duhovni i materijalni proizvodi, i slabašni ulagači, bez znanja, tržišta, vizije i kapitala, na kraju i uglavnom iz uvoza u najširem smislu. Sve mi se čini da Dubrovnik shvaćaju kao "odredište" za nešto "uštinuti", za nametnuti svoje, uglavnom niske i najniže standarde, u svemu i svačemu i to je ono što treba zaustaviti i preokrenuti, dakle tu sve opasniju naviku na prosjek, na sivilo i u krajnjem otkloniti sav taj, najčešće bezrazložan strah od moćnika, "struke" i "znanosti".

14. kolovoza 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

HNB tečajna lista

20.10.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,150423
CHF CHF
1
6,761663
GBP GBP
1
8,618006
USD USD
1
6,681471
EUR EUR
1
7,436477
$ Odabir valute
= Odabir valute