KAMPANJA ZA ZABORAV

Dubrovnik - Viđenja

Eto tako, dođe kraj još jednoj predizbornoj kampanji na hrvatski način. Po meni mlakoj, neinventivnoj i nezanimljivoj, s nizom čak i problematičnih i potrošenih, vrlo malo novih, svježih i nepotrošenih likova, još manje novih ideja, iskoraka i vizija. Ponekad mi se učini da smo i pomalo umorni i od politike i od političara i obećanja i laži, pa i to je zabrinjavajuće. Uostalom, politikom se bave, više-manje oni koji i nemaju određenog i jasnog zanimanja, koji se i nisu u stanju potvrditi na slobodnom tržištu i koji najčešće zastupaju neke manje ili veće privatne, ali rijetko opće i javne interese. Nakon svega u ovih petnaestak godina hrvatske neovisnosti, puta i tranzicije, osim onih koji "po službenoj dužnosti" i onih kojima se puno i ne razmišlja o kojekakvim bilancama i perspektivama, pritisnutim vlastitim nevoljama, malo tko je od ostalih i zadovoljan postojećim, s pravom ili ne. Nekako i ne uočavam vedrinu i optimizam u prosječnom, najčešćem hrvatskom biraču, barem onima u mojemu okruženju, ali ni neka snažnija htijenja za promjenama. Zapravo bi se malo kapitalizma, malo socijalizma, malo tržišta, više monopola, više naših, manje njihovih, a to baš i ne ide ako se hoće brže u konkurentni i globalizacijski svijet i na najbolji način iskoristiti prednosti vlastite države, kapitalizma, slobodnog tržišta i političke demokracije.

Kako sam i predvidio, predizbornom kampanjom, na kraju su prevladale ideološke i svjetonazorske teme i dileme, u pristupu skoro svakog vođe ili političke stranke i sve će se opet podvesti na zaključak glasati za lijeve ili desne, makar da u dosta slučajeva ragraničenje i nije baš posve jasno. Dobro je da galama lijevih ili desnih radikala sve slabije prodire u uši najčešćeg hrvatskog glasača i treba to uzeti kao doista snažan iskorak hrvatske demokracije i političke kulture. Svu tu buku hrvatskih političkih prvaka usmjerenu prema protivnicima i neistomišljenicima i ne treba shvaćati previše ozbiljno i očito je da su skoro svi ponešto naučili od genija socijalne i narodne psihologije Gustava Le Bona. A to znači, u prednosti su oni koji svoju kampanju temelje na negaciji programa, lika, prošlosti i djela političkog protivnika, a ne oni koji "trabunjaju" o nekim svojim vrijednostima i programima, uvažavajući pri tome suparnika. Dakle, oni sa žestokim i ničim dokazanim tvrdnjama, koji protivnika "potisnu na njegovu polovinu terena". Obrambeni i gubitnički gard puku nikad nije mio bilo gdje, a u politici najmanje. Uostalom, živimo u vremenu i prostoru u kojemu se arogancija, bahatost, pa i nepristojnost odlično honorira, a "gosparstvo" i neka uljudba baš i ne. Znam podosta "slučajeva" tu po Gradu za ispravnost takve tvrdnje. Najčešće se takvima popušta i dopušta, pa ih se ostavlja na miru i to nipošto nije baš mali problem današnjeg hrvatskog društva.

Valja zamijetiti da je ljevica, osobito SDP predvođen novim vođom u liku lijepog Milanovića, što je također u političkoj utrci vrlo važno, u kampanji iskazala vrlo oštru retoriku i ukupan gard prema HDZ-u i desnom spektru, pa se čak i izvukla iz pasivnog položaja u kojoj je Račan ostavio, makar da je to popraćeno i kojekakvim glupostima, ali kako sam već niz puta ponovio, i glupost i pamet i razum tope se u naletu emocija i predrasuda kad se "događa" narod, a to svaki, pa i hrvatski izbori i jesu. Kako bilo, čak i Sanader tvrdi da će HDZ za "svega" 5% preteći SDP, što samo potvrđuje ispravnost predizborne strategije SDP-a. Hoće li SDP-u taj "nabrušeniji" gard donijeti i ukupnu pobjedu ostaje za vidjeti, ali bolji izborni učinak od 35 zastupnika koliko ih je imao u proteklom hrvatskom Saboru zacijelo je izvjestan.

U predizbornoj kampanji najčešće se "vrtilo" oko Pelješkog mosta, poreza na kapitalni dobitak, ZERP-a, vjeronauka u školama, izbornog prava dijaspore i /de/centralizacije. Naglasak je uglavnom bio na pitanjima pravičnije raspodjele stvorenog, negoli na stvaranju povoljnih uvjeta za brži hrvatski hod u neizbježni globalni svijet i sve konkurentnije okruženje. A i to je na kraju završavalo na čisto ideološkim i svjetonazorskim kvalifikacijama i etiketama i opet se sva ta "bujica slila u desni ili lijevi, crni ili crveni rukavac". Velikih obećanja političkih vođa i njihovih sljedbenika nije ni bilo, što i nije začuđuje. Hrvatski je narod zapravo sit neispunjenih obećanja, a narod je taj koji odlučuje i svaki vođa, ma kako racionalan i pametan bio, ne smije se udaljiti od naroda i njegove volje i ako ste pomislili da volja vođe vodi narod, grdno se varate. Zapravo je obratno i ajde, majčin sine protiv narodne volje, pa da vidiš kud ćeš završiti. Piše tako Le Bon: "Ne smije se ipak pretjerivati s tim analogijama između različitih kategorija velikih ljudi. Izumitelji igraju važnu ulogu u budućem razvitku neke civilizacije, ali nikakvu neposrednu ulogu u političkoj povijesti naroda. Superiorni ljudi kojima dugujemo sva znamenita otkrića što tvore zajedničku baštinu čovječanstva, počevši od pluga pa do brzojava, nikad nisu imali potrebnih svojstava karaktera da osnuju religiju ili osvoje neko carstvo, to će reći da vidljivo promijene lice povijesti.  Mislilac suviše vidi zapletenost problema da bi ikad imao predubokih uvjerenja, a politički ciljevi mu se i ne čine dovoljno dostojnim njegovih nastojanja da bi ih slijedio. I izumitelji mogu iza dugog vremena izmijeniti civilizaciju; no fanatici uske inteligencije ali čvrsta značaja i moćnih strasti jedini mogu osnovati religije i carstva i uskomešati svijet. Na glas pustinjaka Petra milijuni ljudi bacili su se na Orijent; riječi opsjednutih, poput Muhameda, stvorile su dostatnu snagu da pobijede stari grčko-rimski svijet: nepoznati redovnik, poput Luthera, bacio je svu Europu u pokolj. Među masama neće glas Galileja ni Newtona nikad imati ni najslabijeg odziva. Genijalni izumitelji pospješuju tok civilizacije. Fanatici i ospjednuti stvaraju povijest." Pa tako nekako, barem je moje iskustvo takvo, ako ste "mislilac" niste brate mili ni za politiku ni za vlast i nemojte se zbog toga ljutiti. Uvijek je najsigurnije baviti se onim što najbolje znate i obratno.

Ali, ne treba se puno ni zavaravati. Jer, o čemu zapravo odlučujemo, što i koga biramo u tu nedjelju, 25. studenoga 2007.? Usudio bih se rijet o nekim našim sitnim problemima i dvojbama i strankama i ljudima koji su nam, više ili manje mrski ili mili, što u konačnosti, za hrvatsku budućnost, ma tko bio dobitnik ili gubitnik, nipošto nije od presudne važnosti. Ključni "gabariti" su nam izvana zadani, zahvaljujući i našim proteklim promašajima, a to je dug od 32 milijarde €, precijenjeni tečaj kune, strano vlasništvo /time i politika/ nad najvažnijim poduzetnicima i bankama i pravila ponašanja u geopolitičkom okruženju. Hrvatska se u tim globalnim kalkulacijama percipira kao ništa drugo nego manje prodajno tržište za robu, kapital i nekretnine, a neznatno kao proizvodni potencijal. Dosadio sam više sa svojim tvrdnjama da se ovdje skoro pa ništa ne isplati proizvoditi i pitam se je li nam uopće potrebno "društvo znanja" o čemu se toliko galami u ovoj predizbornoj kampanji i s lijeva i s desna i što je uvijek milozvučno, a meni se čini ništa drugo nego licemjerno. Jer, molim lijepo, osvrnite se ponekad na sve te naše uspješnike, propitajte su tko su zapravo oni i kakva su im znanja uopće potrebna? Ovdje su, a nije to od jučer, a još će to i potrajati, potrebna neka druga, posebna "znanja", bolje rijet vještine. Skratio je tu priču jedan od onih koji najbolje razumije hrvatsku zbilju i odnose, Željko Kerum, rekavši da mu nikakvi savjetnici i znalci nisu potrebni, jer u čemu je problem kupiti nešto po jednu, a prodati po dvije kune u potrošnoj, a ne proizvodno usmjerenoj zemlji i mentalitetu. Ma koliko je to radnih mjesta i koliko će ih uopće trebati u bližoj, pa i daljnjoj budućnosti, za koja će trebati neka sofisticirana znanja i visoke škole? Pa i koliko su uopće na cijeni oni koji znaju i hoće i koji za svoj, ali i opći boljitak nisu spremni na kompromis, kad je o struci i poslu riječ. Politika je po sebi umijeće kompromisa, ali bogami struka i posao nisu i u tome je razlika razvijenih od nerazvijenih.

A ova predizborna kampanja past će u brzi zaborav, nekoliko tjedana nakon završnog čina, jer vjerujte, ništa se osobito neće dogoditi ni u iduće četiri godine i nerealno je pretpostaviti brži rast, kakvu-takvu socijalnu pravdu i ublažavanje sve većeg jaza između bogatih i siromašnih. Konkretne prijedloge rješenja i način njihove izvedbe, s potrebnim proračunima, koliko je to moguće, nisam ni čuo ni vidio ni od skorašnjih izbornih dobitnika ni gubitnika.  Taman posla, od političara to i nije realno očekivati, pa da kažu, puče dragi dobit ćete to i to, ali će zato patiti to i to.

Ne usuđujem se ništa prognozirati ni opredjeljivati se, iako me čeljad to često pita. Iskustva su mi vrlo loša, a ionako spadam u skupinu "mislilaca" i dara za političara baš i nemam, iako bit politike razumijem. A nemam ni neke vrlo važne pretpostavke za uspjeti u politici, što mnogi s izbornih lista i ne shvaćaju. Takvi i ne bi trebali biti posebice ljuti ako potonu na gubitničkom dnu. Ali i dobitnici nemaju puno razloga za neko osobito zadovoljstvo, jer osim slasti, vlast ima i ružnih strana. Tamo sam, dakle u vlasti i onda i nedavno bio i vjerujte, ako je ozbiljno i pošteno prihvatite, neće biti ništa drugo nego jedno neugodno iskustvo. Naročito je to teško ako vas takozvani obični puk shvati kao moćnika, jer ste to možda nominalno, a stvarno ste nemoćnik. Jer tko zapravo vlada i gdje je moć ostat će nejasno i nakon ovih, pa i niza budućih hrvatskih izbora. Jesu li to izborni dobitnici ili gubitnici, pitanje je stalno. Ipak, valja ipak izići na izbore, zaokružiti ove ili one, možda i razmisliti o posljedicama zaokruživanja ovih ili onih u nekom širem značenju. Jer, svi oni koji su ušli u tu političku utakmicu, to je najbolje što Hrvatska ima u političkoj kasti ili klasi, to su bolji ili lošiji politički proizvodi na toj političkoj trpezi i izvan toga nema ništa boljega. Da ima, odigrali bi tu utakmicu. Uostalom, kako utvrditi da je netko bolji, a netko lošiji, ako nije sudionik utakmice. Hvala Bogu i hrvatskim braniteljima da smo u poziciji slobodno odlučivati u slobodnoj i neovisnoj državi koliko je to moguće u današnjem "velikom" svijetu i na kraju krajeva, kad se sve zbroji i oduzme, ipak mi se čini to najvažnijim.

21. studenoga 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"


HNB tečajna lista

14.10.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,231654
CHF CHF
1
6,751289
GBP GBP
1
8,420542
USD USD
1
6,737198
EUR EUR
1
7,424392
$ Odabir valute
= Odabir valute