ZAOKRET ULIJEVO

Dubrovnik - Viđenja

Može sad Sanader pričati što ga je volja, ali onaj gard i izjave neposredno nakon saznanja izbornih učinaka samo potvrđuju da nije zadovoljan "dostignućima" njegovog HDZ-a. Da je HDZ najjača hrvatska politička stranka i dalje i da nije povećao broj mandata u hrvatskom Saboru /66 s dijasporom/, nakon svega, neprijeporne su činjenice. A činjenica je i da mu se smanjio koalicijski potencijal na desnoj /njegovoj/ strani, jer moguće koalicije s HSS-om, HSLS-om, HDSSB, pa i nekim manjinama koje podržavaju desne stranke ništa drugo ne znači nego smrt za te stranke, koje ionako već "dišu na škrge" nakon ovih izbora. Usput, s hrvatske parlamentarne  scene praktično su izbrisani pravaši /HSP/, umirovljenici /HSU/, DC i brojni drugi s krajnje desnice i ljevice, pa i centra, što sam pred izbore i nagovijestio i naslutio snažnu takozvanu bipolarizaciju, odnosno svođenje ukupnog i relevantnog, dakle važnog političkog spektra na umjerenu desnicu, predvođenu HDZ-om i umjerenu ljevicu, predvođenu SDP-om. To, po sebi nije loše i jamči manje političke trgovine i snažnu opoziciju, ma tko bio i zdravu demokraciju i hrvatski politički život.

Ne mogu to dokazati, ali slutim da je Sanader, opet nakon saznanja izbornih učinaka, "grmio" na čelnike i ostale sa svih izbornih lista HDZ-a, osim naravno u IX. /zadarsko-šibenskoj/ gdje je Kalmeta uvjerljiv pobjednik s čak 10 mandata i V. /slavonsko-vukovarskoj/ gdje je Čobanković prikupio 7 mandata. Za pretpostaviti je da je Sanader  zadovoljan i svojim učinkom u našoj, X. izbornoj jedinici s 8 mandata. Kako se s hrvatskog istoka išlo prema sjeveru i s hrvatskog juga prema zapadu HDZ je sve slabije prolazio, što se može na dosta načina protumačiti, ali nisam tu baš stručan za objektivno ocijeniti zašto je tome tako. Svakako i bilo gdje desnije opcije bolje prolaze u ruralnim, slabije naseljenim i povijesnim neprijateljima graničnim područjima, ali i desna je opcija i u hrvatskim uvjetima i legalna i legitimna i ni u njoj nema ničega lošega, kao ni u lijevoj, ako se ne prometne u radikalizam i ekstremizam, pa i nasilje. Pa legalno je i legitimno u demokratskim uvjetima i političkoj kulturi ako je većina nekoga naroda desnog i konzervativnog svjetonazora i spremna snositi sve posljedice takvog opredjeljenja. Uostalom, vlastiti svjetonazor sagledavam sa stajališta njegovih ekonomskih posljedica, a uočavam da je mnogima to posve nevažno, odnosno važno je tko će nešto učiniti, a ne što i to je u demokraciji posve normalno. Nekome je sve ovo što se događa sporo, kao recimo meni, a nekome je brzina i učinkovita prilagodba na nove vanjske uvjete i okruženje posve nevažna i to sam shvatio i prihvatio, s povećim zakašnjenjem.

Ali, usuđujem se rijet da je HDZ održao i spasio, možda i od relativnog poraza, samo i jedino upravo Ivo Sanader. Složili li se ili ne, Sanader je, nakon Franje Tuđmana, najznačajniji hrvatski političar od njezine samostalnosti, s jasnim karizmatičnim crtama i svim pretpostavkama koje politički, pa i svaki drugi vođa naroda ili većih skupina mora imati. A to su, vrijedi ponoviti, stas, glas, samouvjerenost, jasnoća, tvrđenje bez suvišnih objašnjenja, usredotočenost k protivniku, odlučnost i otklon svih kolebljivaca i neposlušnika oko sebe. Sve su to obilježja koja budu emocije i maštu najčešćeg birača i privlače ga "u krila" takvog vođe,  i ne samo hrvatskog. A takva obilježja i karakter mora imati svaki politički vođa, svejedno je li okuplja lijeve ili desne birače. Nisu mi poznate vođe koji su uspjeli okupiti veću masu takozvanih centrističkih birača, jer centar sam po sebi nije običnom puku razumljiv, makar da je možda i najbolje rješenje u određenim političkim uvjetima.           Dakle, takav Sanader na svojoj "grbači" iznio je sav teret HDZ-ovih dubioza, likova i djela i prekrio ih svojim "širokim plećima" i ukupnim gardom i stvorio važne preduvjete za produljenje mandata na još četiri godine. Uspio je, bar relativnu većinu uvjeriti da svi ti likovi i djela, sva ta korupcija, Pelješki most, taj potrošni mentalitet, ta nedovoljna i nekonkurentna proizvodnja, ta zaduženost i što sve ne, da sve to i nije tako problematično i na kraju, unatoč svega toga "idemo dalje". Pa i taj slogan mi se čini glupavim, jer se dalje može ići i u ponor, ali vješt političar i vođa, poput Sanadera, može ga, opet kažem za relativnu većinu, učiniti i zavodljivim. Na toj političkoj tržnici doista je važno tko nešto govori, a ne što govori. Zamislite samo da je to isto govorio neki jadnik i bjednik, kako bi Turci rekli, garib, primjerice za glavu niži od Sanadera, dakle kako bi to "idemo dalje" odzvanjalo. Sanader je pročitao Gustave le Bona i njegovu "Psihologiju gomila, naroda i revolucija" od korica do korica. A u toj knjizi koja na duboko uman i jasan način opisuje psihologiju francuske revolucije, naroda i vođa, što vrijedi jamačno i za svaku drugu revoluciju, narod i vođe, sve je rečeno i to je stalni putokaz, bar po meni za uspjeh u poslu zvanom politika, bilo kad i bilo gdje. Usput, smiješno mi je bilo kad su neki dan na "Latinici" neki "ugledni ljudi" tvrdili za neke velike političare i vođe, između ostaloga i za Tita i Sanadera da su još i dobri ljudi. Ma dajte molim vas! Evo, ja "neugledni čovjek" tvrdim da uspješni političar i veliki vođa može biti sve, ali nipošto dobar čovjek, ma što to značilo. Znam tu oko sebe, da ne idem dalje, podosta uistinu dobrih i meni dragih ljudi koji su se okušali u politici i uspjeli nisu, a nisu ni male vođe postali, pa ni kućnog savjeta. Ako ste usmjereni prema vrhovima, morate rušiti sve prepreke, ići pravocrtno, nikakvim zaobilaznicama i uopće ne razmišljati o tragovima i posljedicama, ne propitkivati i ne sumnjati i sve to nipošto ne može biti povezano s dobrotom i razumijevanjem. Čak ni viziju ne morate imati, ali cilj svakako. Cilj i vizija nisu jedno te isto i uvijek je bilo – cilj opravdava sredstva, osobito u politici. Vizija je teško objašnjiva, a cilj lako objašnjiv i prijemčiv, osobito ako se odnosi na protivnika, ovakvog ili onakvog.

A Ivo Sanader, posve sam siguran, nipošto nije zadovoljan, možda i ne toliko izbornim rezultatima HDZ-a, koliko neizbježnim saznanjem da je na lijevoj strani, već i sada dobio "al pari" protivnika glavom i bradom, "crvenog druga" Zorana Milanovića. Prikupiti 56 mandata za SDP /čak 22 više nego u prethodnom sazivu hrvatskog Sabora/, što ova stranka nikada u hrvatskom višestranačju nije imala, a onda skupa s HNS-om i IDS-om učiniti hrvatsku ljevicu s još nešto možebitnih partnera posve izjednačenoj hrvatskoj desnici koju čini skoro samo HDZ-a, e majčin sine, to se u još uvijek pretežito konzervativnoj Hrvatskoj mora smatrati podvigom, ma koliko to nečijem uhu i oku ne godilo. I Zoran je Milanović pročitao od korica do korica spomenutog Le Bona, ali mu je i ukupan gard, stas i glas "ravnopravan" Sanaderovom. Shvatio je i prihvatio Milanović da se "klin klinom izbija", na tvrdnje protivnika još žešćim tvrdnjama i sve u svemu ukupni hrvatski lijevi spektar učinio možda brojčano čak i većim od desnoga, ako već ne u mandatima. Za Milanovića se može rijet da je nasljednik, ali nipošto ne i sljednik Račana. Ne znam kakav je demokrat unutar svoje stranke, ali to unutar stranke ionako i ne mora, pa i ne smije biti, ali je činjenica, koje su mjerljive jedino glasovima, otklonio sve stigme o "komunjarama", crvenim vragovima, jugonostalgičarima i što ti ja znam. Hrvatska ljevica, bez obzira je li socijaldemokratska ili građanska, sada je moderna, legalna i legitimna europski profilirana politička opcija, koja se ne mora ničega sramiti i ni od kakvih desnih i radikalnih udara braniti. Zahvaljujući prije svega Milanoviću, zauzela je politički aktivni gard, toliko nesvojstven Račanovom dobu i pasivnom gardu. Kako sam već i predvidio, s hrvatske političke pozornice potpuno je uklonjena i radikalna ljevica i veliki je to domet hrvatske demokracije općenito i u relativno kratkom vremenu.

Doista se ne mogu načuditi kako to da skoro nijedan važniji hrvatski politički analitičar ili komentator nije zamijetio taj zaokret ulijevo na hrvatskom političkom nebu, jer zapravo je samo to važnija ostavština proteklih parlamentarnih izbora. Dakle, to da je hrvatsko političko tržište posve očišćeno i na kojemu svoje "proizvode" nude samo umjerena desnica s HDZ-om i umjerena ljevica predvođena SDP-om i koliko god nekome to ne bilo milo, neravnoteža je minimalna. A treba i to rijet, hrvatska desnica i ljevica u bitnim pitanjima i ciljevima hrvatske budućnosti i sudbine minimalno se razlikuju i sve se svodi na karizmu njihovih vođa i percepciju biračkog tijela njihovog lika i djela. Pa i to su dokazali ovi izbori, s tim što je Milanović u odnosu na Sanadera bio u "debelom" početnom zaostatku i što je sobom morao vući političkog diletanta Ljuba Jurčića i što ga je sigurno koštalo još kojeg glasa. Naravno, sve to ne znači da će već idući parlamentarni izbori "iscrtati" jednak hrvatski politički mozaik, jer će tada biti i drukčiji socijalni, unutarnji i vanjski uvjeti, a kad je o političkim smjerovima i dvojbama riječ, nije lako ni biti prorok.

Kako se god složila nova hrvatska Vlada, ostaje činjenica da je HDZ-e ostvario takozvanu pirovu pobjedu i da mu je donijela bosansko-hercegovačka hrvatska dijaspora. Bez tih pet mandata, Sanaderova potraga za preostalih 16 mandata, čini se, bila bi beznadežna. Iako mi je i samom neprihvatljivo da o nekim našim važnim pitanjima odlučuju glasovi dijaspore, koju bi na svaki drugi način trebalo pomagati, još mi je neprihvatljivije, kako se čini, da neki novi hrvatski zastupnici dijaspore zapravo žive i rade u Hrvatskoj, a među njima ima i hrvatskih ministara. To je tek pravi apsurd i toga nigdje nema! Dakle, hrvatska dijaspora sa sjedištem /prebivalištem/ u Hrvatskoj!

Bilo kako, novu hrvatsku Vladu, tko god je sastavio i vodio, očekuju golema iskušenja. Temeljite reforme ekonomije, pravosuđa, zdravstvenog i obrazovnog sustava ne može izbjeći, kad bi i htjela, jer su europski ciljevi odavno postavljeni i nitko to izvana neće uraditi za njih i nas. A nova hrvatska Vlada suočit će se, tko god je činio, sa snažnom i stabilnom parlamentarnom opozicijom. Moram se donekle i korigirati u procjeni da će ta nova hrvatska Vlada "plandovati" u iduće četiri godine. Za tu korekciju "zaslužni" su upravo rezultati proteklih izbora i novi "izgled" sabornice, što sam, priznajem, previdio. Naime, potcijenio sam potencijale SDP-a, osobito Milanovića, što dođe s godinama i nekim navikama.

Zaključno, ponovit ću da su protekli izbori, pa i predizborna kampanja, unatoč manjem izlasku, povremeno i oštrijim tonovima i kvalifikacijama, potvrdili snažan iskorak hrvatske demokracije i zavidnu razinu političke tolerancije među različitim opcijama i osobnostima. Povijesne teme smještene su manje-više u uobičajene i razvijenim demokracijama svojstvene "gabarite", a pitanja hrvatske budućnosti i sudbine ipak su došla u središte političke pozornosti i definitivno smo izišli, makar i sa stanovitim zakašnjenjem iz takozvanog predpolitičkog doba. Lijepa je naša danas ipak uređena i uljudna zemlja, s puno manje povijesnih i drugih predrasuda i trauma, zemlja s jasnim razvojnim perspektivama. Ali, ostaje još puno posla ne samo za političare, pa i svakog od nas kako bi čim prije postala i istinski privlačno ozračje sadržajnog, možda i manje materijalnog, a puno više duhovnog življenja svih hrvatskih i drugih dobronamjernih građana. I uopće nije točno, barem ne sada i ovdje, da se nije pred izbore znalo tko će pobijediti, a eto znalo da će narod izgubiti. Nisam još nikada vidio ni čuo da su izabrani pobijedili narod u čistoj političkoj demokraciji i hvala Bogu da je tako i u Hrvatskoj. Iako je, kako i u Kur'anu piše, "čovjek uvijek na gubitku", ali narod nikada.

28. studenoga 2007.

Bajro Sarić - "Glas Grada"

HNB tečajna lista

14.10.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,231654
CHF CHF
1
6,751289
GBP GBP
1
8,420542
USD USD
1
6,737198
EUR EUR
1
7,424392
$ Odabir valute
= Odabir valute