JOHN KENNETH GALBRAITH: ZABLUDE MONETARIZMA

Spektar - Ekonomija

John Kenneth Galbraith /1908-2006/, možda i nije ostavio traga u ekonomskoj teoriji i znanosti, ali način na koji je opisivao i ne samo američku ekonomsku, nego i političku i socijalnu zbilju učinio ga je jednim od najpopularnijih ekonomskih pisaca diljem svijeta. Naravno da je bio odličan znalac ekonomske teorije i prakse, ali njegov je doprinos besmrtan i običnom znatiželjniku ekonomiju koja se mnogima čini dosadnom promaknuo u zanimljivu i životnu. Kod nas su sva značajnija djela Johna Kennetha Galbraitha prevedena i vrlo popularna, ali slučajno nam je poznatiji njegov sin, "ratni" veleposlanik SAD u Hrvatskoj, "traktorist" Peter Galbraith. Ali, evo kako Galbraith senior opisuje monetarizam, odnosno jedan od dva najvažnija smjera ekonomske politike, prema kojemu se količinom novca mogu regulirati cijene i ekonomska stabilnost uopće. /Bajro Sarić/

Godine 1911. u knjizi "The Purchasing Power of Money", Irving Norton Fisher objavio je svoj besmrtni doprinos ekonomskoj misli, svoju jednadžbu razmjene. Smatrao je će se cijene mijenjati s količinom novca u optjecaju, uz odgovarajuće korekcije s obzirom na brzinu optjecajaili stopu obrtaja i broj transakcija u kojima se on koristi. U toj jednad, koja, valja naglasiti, nebi trebala nikoga obeshrabriti

P = (MV+M'V')/T

P su cijene, M količina obične valute u prometu, V njezina brzina optjecaja ili stopa obrtaja, M' su bankovni depoziti podložni provjeri /tj. u uporabi kao novac u bankama/, V' brzina obrtaja takvih depozita, a T broj transakcija ili, otprilike, razina privredne aktivnosti. U ovome je sadržana misao da je stopa trošenja novca manje ili više konstantna i da je kratkoročno opseg trgovanja razmjerno stabilan. Stoga povećanje ili smanjenje M ili M', veličina koje ovise o javnoj akciji ili kontroli, izravno utječu na razine cijena.

Nijedna matematička formula u ekonomiji, možda nijedna u povijesti osim one Alberta Einsteina, nije uživala veću popularnost, a to se  bez jenjavanja nastavlja i u današnje vrijeme. S njom, kao i od samog Fishera, potekla je ozbiljno buntovnička misao da promjena količine novca u jednadžbi razmjene, dok sve ostale stvari, konkretno brzina kolaganja i opseg trgovanja, ostaju jednake, može povećati ili sniziti razinu cijena. Uzlazno gibanje mogo bi se zaustaviti smanjivanjem novčane mase: povećavanjem novčane mase moglo bi se pak povećati razinu cijena – što je bilo aktualnije u Fisherovo vrijeme. S jednadžbom razmjene rođen je teorijski aparat monetarizma – predmet najintenzivinije ekonomske rasprave sedamdesetih i osadmedesetih godina dvadesetog stoljeća.

To je bio velik, čak strahopoštovanja vrijedan korak u povijesti ekonomije. Prije toga postojao je instinktivni osjećaj javnosti da su kolonijalni monetarni eksperimenti, jacksonijanske banke što su emitirale banknote, greenbacks i slobodno kovanje srebrnog novca imali neki utjecaj na cijene. Sada je Fisher tom instinktu dao vjerodostojnost, premda još ne i sasvim službeno priznanje, a time i ideju da bi država ili neko ovlašteno tijelo trebali promišljeno i izravno preuzeti odgovornost za upravljanje novčanom masom, regulirajući tako razinu cijena. Poslije, u godinama Velike krize, Fisher i njegovi učenici bit će u središtu politike: uporno će zagovarati i, u određenoj mjeri, kreirati plan za obuzdavanje razorne cjenovne deflacije tog vremena.

Duga povijest novca ušla je s Fisherom u suvremenu eru. Jednadžba razmjene temeljni je okvir vrlo utjecajnog zauzimanja profesora Miltona Friedmana, koje se pozornost posvećuje poslije u ovoj povijesti. Čvrsto kontrolirajte novčanu masu, dopustite da se povećava samo koliko se povećava T, opseg trgovanja, i cijene će biti stabilne – ili će takvima postati za nekoliko mjeseci. U godinama koje su slijedile, nastat će problem oko toga što je zapravo novac u suvremenom svijetu bankarstva: štedni depoziti po viđenju, kupovna moć kao pozadina kreditnih kartica, neuporabljene kreditne linije – sve će to funkcionirati kao novac, zajedno s novcem na tekućim računima. A javit će se i ozbiljnije pitanje može li se, zapravo, kontrolirati sve što je definirano kao novac. Konačno, postojat će zabrinutost ne bi li pokušaj smanjivanja ili kontroliranja novčane mase mogao imati nepovoljan utjecaj na T, odnosno još teži na industrijsku proizvodnju i zaposlenost.  Ali sva su ta dotjerivanja naišla poslije; s Irvingom Fisherom i jednadžbom razmjene, dugotrajna zaokupljenost novcem, a naročita snažna američka zaokupljenost, prispjela je u potpunosti u sadašnjicu.

27. lipnja 2009.

John Kenneth Galbraith, "Ekonomija u perspektivi", MATE d.o.o., Zagreb, 1996.

HNB tečajna lista

18.09.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,197879
CHF CHF
1
6,744301
GBP GBP
1
8,318959
USD USD
1
6,707571
EUR EUR
1
7,389731
$ Odabir valute
= Odabir valute