MRTVI KAPITALI

Dubrovnik - Viđenja

Čini se da što više /ekonomski/ tonemo, sve više vrijedimo! Čak i ruševine imaju značajnu vrijednost. Prema takvim predodžbama, Dubrovnik nikada više nije vrijedio.  I zbog čega onda svekoliko siromaštvo, od gospodarskog do duhovnog?. Zašto mladež odlazi ili se ne vraća?

Naprosto, perspektive se ovdje ne vide. Niti ima vizije niti ljudi koji su spremni od tih fiktivnih vrijednosti učiniti stvarne. A ovdje je uvijek bilo i vizija i ljudi, ima i sada, ali su, eto suvišni. Političari se bave osobnim taštinama, priopćenjima ovim ili onim, ekonomista je sve više, novca sve manje, prošlost ne silazi s dnevnog reda, budućnost je za tamo neku budućnost…

A ne, neće se Dubrovnik rasprodavati, ima on svoju cijenu, visoku vrijednost, tko može nek izvoli, ako ne može, neka stoji ovako – čujem svakodnevno! I tako iz godine u godinu. A moguće vrijednosti samo su moguće. Jer treba se suočiti s činjenicom da zbog ovoga ili onoga, objektivnog ili subjektivnog, sve na ovom hrvatskom jugu vrijedi višestruko manje nego prije samo desetak godina, ali i usporedbeno s drugim zapadnijim ili sjevernijim područjima. Ovdje se kapital ne može brzo oploditi, turizam je naša sudbina, a znamo njegove povratne stope. Što nam je činiti?

Ponajviše, ubrzati procese privatizacije i tržišne prilagodbe, kroz ulaganja u obnovu i razvitak ukupne gospodarske osnovice. Ali kako? Suočiti se sa stvarnošću i početi od nule. Primjerice, ako neke nekretnine po inženjerskom ili statičkom pristupu vrijede 1.000.000 kn, njihova je poslovna vrijednost nula, ako nema nikakvog profita od njih u sagledivoj budućnosti. Ako će se u idućih deset godina, nakon njihove revitalizacije /ulaganje od 500.000 kn/  moguće ostvarivati prosječni godišnji profit od 100.000 kn uz stopu prinosa 10%, zašto onda ne prodati takve nekretnine ili poduzeće za 115.000 kn, jer je to ekonomska vrijednost. Naravno, ako u igri nije nekakav tajkunčić…Svega 115.000 kn!!! Pa je li to moguće? Danas i ovdje – da!

Nemam iluzija. To će tako teško ići. Najprije, gabariti su premali, ne mogu zadovoljiti sve igrače. Drugo, strah od tržišta i njegovih kriterija. Treće, mogao bi se netko i obogatiti, ulagajući i radeći…Četvrto, nije li mačka pogrešne boje? Peto, treba li uopće išta pokretati? U strukturi onih koji odlučuju o svemu ovome, svatko ima neke svoje razloge za “ne”. I inače, gdje god dođete i hoćete nešto, uvijek su odgovori u stilu “ne može”, a kako može, to kao da nije jedina zadaća onih koji /ne/odlučuju. Valjda tada treba nešto i raditi, znati…Kako se kaže, čast izuzecima, za prošli i ovaj put.

Eto, to je ta slika naše svakodnevice. Jednostavno, vrijednosni sustav koji se temeljio na vjeri, radu i poštenju naprosto je srušen, a novi nije izgrađen. Nije to, na žalost samo u ekonomiji, nego, usuđujem se reći i u politici, kulturi…A dok sami ne izgradimo novi, loše nam se i dalje piše. U ekonomiji je tako važno da  “mačka lovi miševe, a ne koje je boje”, dok to ne shvatimo i prihvatimo, bit će nam ovako…Trebaju li nam za to godine, desetljeća ili stoljeća, prosudite sami…

9. ožujka 1999.

Bajro Sarić – "Dubrovački list"

9

HNB tečajna lista

14.10.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,231654
CHF CHF
1
6,751289
GBP GBP
1
8,420542
USD USD
1
6,737198
EUR EUR
1
7,424392
$ Odabir valute
= Odabir valute