HOTELSKI RAČUNI

Dubrovnik - Viđenja

Ovo je kratka priča o dubrovačkim hotelima, lako shvatljiva, dobro znana svima, ne draga nekima.

Sve je počelo još od 1993. pretvorbom, kada je otkriveno da 1 x 1 nije jedan, nego dva, tri, četiri, pet…kako kome. Predratna potraživanja, čak i ona podmirena,  i ono nešto malo dotad, Dubrovačka je banka ugovorima o njihovom pretvaranju u dionice /temeljni kapital/ višestruko umnožila i uz blagoslov /potpis/ direktora hotela, željnih novca, vlasti i moći, postala suvlasnikom naoko lijepih građevina, ali poslovnih bolesnika. A to nije Baračev, nego obrazac prihvaćen od nešto šireg kruga njegovih ondašnjih obožavatelja, od kojih većina ne bi rado da se to sada spominje, pa i onih koji su ga rušili. Jer, idemo dalje... Što to sve skupa nema veze sa Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća, privatizacijom, što uništava poslovnu supstancu i bolesnika /hotele/ pretvara iz akutnog u kroničnog, ma dajte molim vas…

A onda je svima palo napamet, treba te hotele i obnoviti, ima i tu mogućnosti za daljnje manje i veće lopovluke, treba zaposliti građevinsku operativu, riješiti neke životne probleme. I eto još jedne dobre prigode, ali ovaj put za još širi krug igrača. Nema tu nikakve politike, to su samo interesi, soldi…A nema ni opasnosti da će se nešto nekome dogoditi, ako će za obnovu nečega /hotela/, što i nije njegovo, platiti primjerice 12 umjesto 3 milijuna DEM. Jer u tih 9 milijuna smjestit će se brojne sitne i krupnije štetočine, to je dovoljno da svi budu u patu..I tako puta 30…Ta jedan je ovaj život…

I što sad? Dio je hotela obnovljen, kažu vrhunski. Ako je tako, zašto onda ni cijene nisu vrhunske. Jer ih tržište ne prihvaća, ne zanimaju njega naše “vještine”. Polupansion je i dalje 30, pa i manje DEM, a pri zdravom razumu, veća ulaganja moraju donijeti i veće prihode, inače čemu sve to. A kvaka je, po nama – manja ulaganja za ne manje prihode. Lako je dokazati da bi svi obnovljeni dubrovački hoteli ostvarili uz trostruko!!! manja ulaganja najmanje jednak, ako ne i veći prihod, naravno i bolji, možda čak i pozitivan financijski rezultat.

Ne dolaze turisti u Dubrovnik zbog prekrasnih hotela, nego sociokulturnih i prirodnih privlačnosti, eventualno još i mogućnosti rekreacije, zabave, shoppinga, izleta i sl. I na taj način ostvarenja veće turističke potrošnje. Hotel je tu da u njemu prenoće, doručkuju... A to znači da hotel i ne mora biti vrhunski, važno je da ima elementarne smještajne uvjete, čistoću i kvalitetnu uslugu. To i ne mora biti skupo. Još i prije Domovinskog rata sve su to i sadržavali dubrovački hoteli, a onda je netko počeo grijati toplu vodu. U svoju korist, ali na račun onih koji su to sve stvarali, pa i poreznih obveznika.

Životni vijek hotela je prosječno deset godina. Ako se pogleda aktualna struktura temeljnog kapitala i obveze, te njihova poslovna vrijednost, bolesnik je na samrtnoj postelji. Dobro je došao svatko onaj koji ga je spreman izvući, oživjeti, sačuvati supstancu, sigurnost zaposlenika, bez suvišnih zašto. Ako takvih još ima…

A oni koji su sudjelovali u svemu ovome, koji sad čekaju nove prigode, lokalni, regionalni ili pak državni moćnici i prostitutke struke i profesije, moraju biti zaustavljeni, kazneno gonjeni…Jedna od najvažnijih zadaća je pravne države utvrditi koliko je nešto stvarno trebalo koštati, koliko je stvarno koštalo, u koga je završila razlika u postupku obnove ne samo dubrovačkih hotela, nego i uopće. Tada bi pale mnoge maske. Samo se postavlja pitanje ima li Dubrovnik snage i volje za to. Hoće li mu to Zagreb dopustiti?

A i inače su Dubrovniku potrebne korijenite promjene, vizije, novi ljudi, svježa krv, osmijeh na licu. Jer će se inače ponoviti već viđeno, ne tako davno, prije samo pola stoljeća, bila je to najnerazvijenija hrvatska općina. O tome drugom prigodom…

17. ožujka 1999.

Bajro Sarić – "Dubrovački list"

HNB tečajna lista

14.10.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,231654
CHF CHF
1
6,751289
GBP GBP
1
8,420542
USD USD
1
6,737198
EUR EUR
1
7,424392
$ Odabir valute
= Odabir valute