ŠTO JE ZAPRAVO EKONOMIJA?

Spektar - Ekonomija

ekonomija

Ekonomija pokriva sve vrste tema. Ali u biti ona je posvećena razumijevanju problema kako društvo alocira svoje oskudne resurse. Uz proučavanje implikacija oskudnosti, ekonomija pokušava odgonetnuti još i 1001 zagonetku svakodnevnog života.

Nesumnjivo svatko od nas u svom životu postavi stotine ekonomskih pitanja čak i prije nego u ruke uzme prvu knjigu o ekonomiji. Pitanja poput: Zašto ljudi brinu o vladinom proračunskom deficitu? Kakvi su utjecaji budžetskog deficita na inflaciju? Zašto ljudi brinu zbog inflacije? Zašto su neki ljudi bogati a neki siromašni?. Ljudi često i nesvjesno postavljaju pitanja bez konkretnog odgovora.

Kao znanstvena disciplina, ekonomija je stara dva vijeka. Točnije, od kako je škotski znanstvenik Adam Smith objavio svoju knjigu "Bogatstvo naroda" (Wealth of nation) 1776, koja je prokrčila put ostalima. Nije slučajno da je ova knjiga objavljena iste godine kada su i engleske kolonije u Americi proglasile neovisnost. Pokret za političku slobodu od tiranije europskih monarhija pojavio se skoro istotobno s pokušajem za oslobađanjem cijena i nadnica od nemilosrdne državne regulacije.

Doprinos Adama Smitha je bilo analiziranje načina na koji su tržišta organizirala ekonomski život i ostvarivala brz ekonomski razvoj. On je pokazao da je sustav cijena i tržišta sposoban koordinirati ljude i poduzentike bez ikakvog središnjeg upravljanja. Gotovo jedan vijek nakon toga, nakon što su pulsirajući kapitalistički pothvati u željeznici, tekstilnoj industriji i ostalim sektorima počeli širiti svoj utjecaj u svakom dijelu svijeta, pojavila se golema kritika kapitalizma. Marx je tvrdio da je kapitalizam osuđen na propast i da će uskoro uslijediti depresije, revolucionarni pokreti i socijalizam.

U desetljećima koja su uslijedila, činilo se da događaji potvrđuju Marxova predviđanja. Ekonomske panike i duboke krize 1890tih i 1930tih, dovodile su intelektualce dvadesetog vijeka do sumnje u održivost kapitalizma privatnog poduzetništva. Socijalisti su počeli primjenjivati svoj model u Sovjetskom Savezu 1917. i do kasnih 1980tih gotovo jednom trećinom svijeta su zavladale Marxove doktrine.

Međutim, 1936. na dnu Velike krize John Maynard Keynes objavljuje "Opću teoriju zaposlenosti, kamata i novca" (General Theory of Employment, Interest and Money). Ovo remek-djelo je opisalo novi pristup koji će pomoći vladinoj monetarnoj politici da ukrote i najgora bjesnila ekonomskih ciklusa.

U 1980tim, točak se okrenuo za puni krug. Kapitalističke zemlje Zapada i socijalističke zemlje Istoka ponovo su otkrile moć tržišta da ostvari brzu tehnološku promjenu i visoke standarde života. Na Zapadu, vlade su smanjile teret kontrole nad industrijom i ukinule kontrolu cijena. Najdramatičnije je bilo u Istočnoj Evropi, gdje je mirna revolucija 1989. prisilila socijalističke zemlje da odbace mehanizam centralnog planiranja i da puste da ponovo slobodno djeluju sile tržišta. Temeljne poruke Adama Smitha ponovo su otkrivene gotovo dva vijeka nakon objavljivanja njegovog "Bogatstva naroda".

Što je zapravo predmet proučavanja znanosti koju su izučavali ekonomisti od Smitha, preko Keynesa do Marxa i današnje generacije?

Ekonomija pita šta treba proizvoditi, kako se trebaju ta dobra proizvesti i za koga ih treba proizvoditi. Ekonomija proučava kretanja u cijeloj ekonomiji - trendove cijena, proizvodnje, nezaposlenosti i vanjske trgovine. Kada se ti trendovi shvate i razumiju, ekonomija pomaže odrediti kakve politike državne vlade moraju imati da se iskoriste prednosti i poboljšaju učinci ekonomije. Ekonomija proučava trgovinu između država. Ona pomaže objasniti zašto države uvoze neka dobra a izvoze druga i proučava utjecaje postavljanja ekonomskih prepreka (carina, kvoti, kontigenata i slično) na državnim granicama.

Popis područjai u koje ekonomija zadire je veoma velik. Međutim, ako se uzme suština svih definicija, može se naći zajednička misao:

Ekonomija proučava kako društvo koristi oskudne resurse da bi proizvelo vrijedne robe i kako bi ih raspodijelilo različitim ljudima.

Ekonomisti obično razlikuju makroekonomiju, koja proučava funkcioniranje ekonomije kao cjeline, i mikroekonomiju, koja proučava ponašanje pojedinačnih komponenti ekonomije, kao što su proizvodni sektori, poduzetnici i ponašanje potrošača. Proučavajući mikroekonomiju, ispitujemo ponašanje njezinih pojedinih dijelova, između ostalog kako se određuju pojedine cijene, šta određuje cijenu zemljišta, rada i kapitala, te istražujemo prednosti i nedostatke tržišnog mehanizma. Na drugoj strani, makroekonomiju posmatramo širokim objektivom. Ona istražuje kako se određuje rast i razina proizvodnje, proučava nezaposlenost i inflaciju, bavi se ukupnom novčanom masom te istražuje zbog čega neke države brzo napreduju dok druge stagniraju.

U proučavanju ekonomije, ekonomisti imaju na raspolaganju nekoliko tehnika, ponekad nazvane znanstvenim pristupima:

* Posmatranja su jedan od značajnijih izvora ekonomskih znanja. Posebno se to odnosi na podatke iz prošlosti. Za primjer može se uzeti inflacija, izraz koji označava opći porast razine cijena. Građani, bankari i poličke vođe često brinu zbog inflacije i poduzimaju korake smanjujući proizvodnju, povećavajući nezaposlenost da bi spriječili ili usporili prijeteću inflaciju. Kako se može razumijeti šteta koju inflacija može načiniti? Može se primjerice proučavati slučaj inflacije iz prošlosti. Njemačka inflacija 1920tih godina za vrijeme koje su cijene rasle tisuću milijardi posto za dvije godine, uništila je veliki dio bogatstva srednje klase, te dovela do socijalnih nemira, i, kao što mnogi vjeruju, dovela na vlast Hitlera. Proučavajući ovaj ekstremni primjer inflacije, može se steći uvid u mnogo umjerenije slučajeve inflacije 1970tih i 1980tih godina u SAD-u, ili nešto izraženije u bivšoj Jugoslaviji početkom 1990tih.

* Ekonomska analiza je pristup koji počinje grupiranjem pretpostavki nakon čega se putem logičkog zaključivanja dolazi do određenih predviđanja o ekonomskom ponašanju ljudi, poduzeća ili ukupne ekonomije. Za primjer se može uzeti pokušavanje ograničavanja uvoza stranih dobara da bi se "zaštitili" domaći proizvođaći i radnici od strane konkurencije. Posljednjih godina u Hrvatsku uvezeno je više stranih dobara nego što je prodano (izvezeno) u inozemstvo. Rezultat toga se može primjetiti u opadanju prerađivačke industrije. Vlasnici proizvodnih poduzeća predlažu ograničavanje uvoza industrijskih dobara kako bi sačuvali radna mjesta. Posljedica bi moglo biti rast cijena tih dobara u odnosu na cijene na međunarodnom tržištu, te smanjenje ukupnog nacionalnog dohotka.

* Statistika igra veoma važnu ulogu u ekonomskom proučavanju. Vlade i poduzetnici redovito objavljuju goleme količine podataka koji mogu pomoći u analizi ekonomskog stanja na kvantitativni način. Dok stvarna primjena takvih informacija zahtjeva znanje iz vjerojatnosti i ekonometrije, razumijevanje rezultata zahtjeva samo pozorno čitanje i zdrav razum.

* Eksperimenti u ekonomiji se značajno razlikuju od eksperimenata kod prirodnih znanosti poput kemije i fizike. Prije svega, ekonomisti ne mogu detaljno izmjeriti utjecaje inflacije na nezaposlenost, nivo proizvodnje i slično onom preciznošću kojom fizičar može izmjeriti masu nekog tijela. Veoma je teško oponašati cjelokupnu ekonomiju u laboratoriji. I pored tih nedostataka, ekonomisti uspješno izvode pojedine eksperimente kako bi objasnili ekonomsko ponašanje. Na primjer, ekonomisti su mjerili reakcije ljudi na različite vrste vladinih programa da poveća dohotke siromašnima. Ti eksperimenti su u velikoj mjeri pridonijeli u razumijevanju kako promjene vladinih programa mogu utjecati na radne navike ljudi i njihovu štednju. Drugi eksperimenti pokazuju kako se tržišta ponašaju kada postoji mali broj proizvođača.

Ove četiri tehnike sačinjavaju pristup po kome ekonomska znanost napreduje. Svaki dan se stvori nova zagonetka. Kao odgovor na nju, ekonomisti testiraju nove ideje, odbacuju stare i ekonomija se razvija i mijenja.

Većina ekonomskih problema uključuje više sila koje djeluju u isto vrijeme. Primjerice, broj kupljenih automobila u jednoj godini određen je cijenama automobila, standardu i dohocima potrošača, cijenama benzina i slično. Kako se može mjeriti samo jedan od ovih čimbenika držeći ostale stvari jednake? Ključni korak je izoliranje pojedinačne varijable, a u isto vrijeme držanje ostalih konstantnim. Ako se želi mjeriti utjecaj cijena automobila na broj kupljenih automobila, moramo ispitati utjecaj promjene cijena automobila, dok osiguravamo da se dohoci potrošača, cijene benzina, nivo kamatnih stopa i sve ostale varijable ne mijenjaju.

Ako bismo pokušali odrediti utjecaj velikog povećanja cijena benzina na prodaju automobila koje je uslijedilo nakon krize u Perzijskom zalivu u jesen 1990. i početkom Pustinjske oluje, analiza bi bila izuzetno komplicirana. U isto vrijeme kada je cijena nafte divljala, opali su i dohoci potrošaća i njihova kupovna moć, a i cijene sirovina u automobilskoj industriji su zasigurno porasle. Ukoliko ove čimbenike ne isključite, te pokušate zamisliti da su dohoci i njihova kupovna moć ostala ista, tek tada bi mogli izmjeriti utjecaj poskupljenja benzina na prodaju automobila.

Uobičajena greška u studijama odnosa uzrok-posljedica je post hoc greška. Klasični primjer ovakve greške je vjerovanje vrača u indijanskim društvima da su vračanje i malo arsena dovoljni da se ubije neprijatelj. Slično je i sa mišljenjem da će nakon smanjenja kamatnih stopa vlada ubirati više poreznih prihoda. Činjenica da se događaj A dogodio prije događaja B ne dokazuje da je događaj A uzrokovao događaj B. Zaključiti da nakon događaja A povlači zbog događaja B znači počiniti post hoc grešku.

Tko je često gledao nogometne utakmice primjetio je da ljudi često skaču i ustaju sa sjedišta da bi bolje vidjeli? Obično shvate da, kada svi ustanu ne mogu bolje vidjeti. Taj primjer, u kojem ono što je istinito za pojedinca nije nužno istinito za svakoga ilustrira grešku uopćava. Neki od primjera za grešku uopćavanja su:

* Pokušaji pojedinaca da štede za vrijeme krize mogu smanjiti ukupnu štednju zajednice.

* Ako jedna osoba prima više novca, ona će biti bogatija; ako svi dobivaju više novaca niko neće biti bogatiji

* SAD-u bi moglo koristiti da smanje carine postavljene na uvoznu robu, čak i ako ostale zemlje ne smanje svoje carine.

* Ako svi farmeri proizvedu puno žita, ukupni prihod farmi će vjerojatno opasti.

U samoj srži ekonomije leži činjenica oskudnosti. Ekonomisti proučavaju način na koji se robe proizvode i troše zato što ljudi žele trošiti puno više nego što poduzetnici mogu proizvesti. Kad bi se mogle proizvesti neograničene količine svakog dobra ili kada bi ljudske želje bile potpuno zadovoljene, ljudi ne bi brinuli o efikasnom korištenju oskudnih resursa i a ni ekonomija više ne bi imala smisla. Poduzetnici ne bi trebala brinuti o efikasnom korištenju rada i materijala i vlade se ne bi trebale boriti za poreze ili potrošnju. U takvom raju obilja ne bi postojala ekonomska dobra - dobra koja su oskudna ili imaju ograničenu ponudu. Sve bi bilo besplatno poput pijeska u pustinji.

Niti jedno društvo nije dostiglo utopiju neograničenih sposobnosti. Dobra su ograničena, dok se želje čine neograničenim. Sva ekonomija proistječe iz ove osnovne činjenice oskudnosti. Ekonomijom pokušavamo naučiti kako društvo odabire iz izbora mogućih dobara i usluga, kako se različite robe proizvode i vrjednuju i tko troši ta dobra koja društvo proizvede.

Načini na koje bi nam ekonomija mogla pomoći pojedinačno razlikovali bi se poput naših različitih života. Učenje o burzi vrijednosnica bi, primjerice, mogli pomoći ljudima da upravljaju vlastitima financijama. Znanje o teoriji cijena i antitrustovskoj politici bi moglo poboljšati vještine pravnika. Ljudi svih zanimanja bi trebali znati barem osnove računovodstva i osnove zakonodavstva da bi postigli najveće zadovoljstvo i najveći profit od svojih poslova.

Ekonomija igra važnu ulogu u promoviranju analize državnih pitanja. Netko tko nikad nije studirao ekonomiju pri pomisli na državna pitanja, poput proračuna i monetarne politike,  skoro je hendikepiran. Ona omogućuje da se razumije naše društvo, ali to se isplati tek onda kada se ekonomsko znanje primjeni kao pomoć pri planiranju politika koje će pokušati izgraditi bolju budućnost. Ova razlika između opisivanja događaja i propisivanja savjeta i prijedloga je osnova moderne ekonomije. U ekonomiji moramo biti oprezni i praviti razliku između pozitivnih (činjeničnih) izjava i normativnih izjava (odnosno vrijednosnih sudova)

Normativna ekonomija uključuje etičke propise i sudove o vrijednosti. Mogu se postaviti pitanja poput: Treba li država davati novac siromašnima?, Treba li proračunski deficit smanjivati višim porezima ili manjom potrošnjom i slično?. Na ova i slična pitanja nema ni točnih ni pogrešnih odgovora, jer ona uključujuću percepciju različitih ljudi koji imaju različite etičke i moralne poglede. Takva pitanja se rješavaju političkim odlukama, a ne ekonomskom znanošću.

Pozitivna ekonomija opisuje činjenice i ponašanje u prirodi. Pitanja poput: Koji su uzroci siromaštva u SAD-u?, Kakav je učinak viših poreza na gorivo na cijene autobusnih karata i slično, imaju odgovor u posmatranju činjenica, njihovim mjerenjem putem ekonometrije, te na kraju imaju manje-više konkretan odgovor. Sva ova pitanja spadaju u domen pozitivne ekonomije.

7. rujna 2009.

bs.wikibooks.org

HNB tečajna lista

18.09.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,197879
CHF CHF
1
6,744301
GBP GBP
1
8,318959
USD USD
1
6,707571
EUR EUR
1
7,389731
$ Odabir valute
= Odabir valute