PITTIONI

Spektar - Društvo

bogalj

"...Sjećam se i profesora zemljopisa Pittionija, tog malenog, ćelavog, od glave do pete neuglednog čovjeka, koji se nalazio u središtu poruge svih mojih školskih prijatelja, ali i čitave gimnazije. Taj Pittioni bio je u vrijeme kad sam ja pohađao gimnaziju žrtva svačijeg ismijavanja i poruge, neiscrpan izvor ismijavanja i poruge. Arhitektov sin bogalj s jedne i Pittioni s druge strane bili su za mene dominantni likovi gimnazije, upravo oni na kojima se svakodnevno na najdepresivniji način pokazivala strahovitost jednog bezobzirnog društva kao školskog kolektiva. Na primjeru jednog i drugog svakodnevno sam u toj školi mogao studirati novu okrutnost društva kao školskog kolektiva, a u isti mah i bespomoćnost te dvojice trajnih, a s vremenom i katastrofalnih oštećenika, proces njihovog odmaklog razaranja i uništavanja, koje je svakog dana bilo sve strašnije. Svaka škola kao zajednica i kao društvo, dakle svaka škola ima svoje žrtve, a u moje vrijeme to su bila njih dvojica, arhitektov bogalj i profesor zemljopisa, sva niskost /društva/ i sasvim prirodna okrutnost i strahovitost bolesti tog društva prelamali su se preko njih. Društvo je njihove tegobe, ružnoće i tjelesne nesposobnosti ismijavalo iz dana u dan, učinivši ih predmetom sprdnje, kojom su se trajno zabavljali svi đaci i profesori, kad god bi se za to pružila prilika, tako da su i ovdje u gimnaziji, kao i svugdje gdje su ljudi na okupu u tako strahovitim masama kao u školi, patnje pojedinca ili patnje nekolicine pojedinaca kao što su bili arhitektov bogalj i profesor zemljopisa postali njihovom niskom zabavom i odbojnom perverznošću. Nije bilo nikoga tko ne bi sudjelovao u toj zabavi jer se u takvim zajednicama uvijek traži i pronalazi žrtva. Nije teško kod nekog čovjeka ustanoviti takozvani duševni ili tjelesni defekt i tog čovjeka upravo zbog toga staviti u središte zabave čitavog društva. Društvo kao zajednica neće se smiriti dok jedan među mnogobrojnima ili malobrojnima ne bude izabran za žrtvu, nakon čega će svatko i u svakoj prilici upirati kažiprstom u njega. Zajednica će, u svojstvu društva, uvijek pronaći najslabijeg i beskrupulozno ga izložiti ismijavanju i svojim uvijek novim i sve strahotnijim torturama zajedljivosti i poruge, jer ono je majstor u smišljanju uvijek novih i sve okrutnijih tortura te vrste. Dovoljno je pogledati obitelji u kojima ćemo uvijek pronaći žrtve poruge i ismijavanj, gdje su trojica, jednoga će svakako ismijavati, a najveća zajednica u svojstvu društva bez takve žrtve uopće ne može opstati. Društvo u svojstvu zajednice zabavljat će se uvijek samo tegobama pojedinca ili nekolicine pojedinaca iz vlastite  sredine, to se može promatrati čitav život, a žrtve se iskorištavaju toliko dugo dok ih se potpuno ne uništi. Što se tiče arhitektova sina bogalja i profesora zemljopisa Pittionija, vidio sam do kojeg stupnja niskosti može sezati ismijavanje, poruga i uništavanja takvih žrtava društva i zajednice, uvijek do posljednjeg stupnja, a veoma često i niže, na način da se takva žrtva bez daljnjeg ubije. Sažaljenje nad takvom žrtvom je uvijek takozvano i nije ništa drugo negoli nečista savjest pojedinca zbog okrutnosti i postupaka ostalih, u kojima zapravo s jednakim intenzitetom sudjeluje i on sam, vlastitim okrutnim postupanjem. Uljepšavanje je nedopustivo. Primjera za okrutnost, niskost i bezobzirnost u svrhu zabavljanja društva u svojstvu zajednice takvim potpuno očajnim žrtvama ima bezbroj, kao što znamo, i to društvo u svojstvu zajednice ili obrnuto zaista će na njima isprobavati sve što postoji na području okrutnosti i niskosti, gotovo uvijek toliko dugo dok žrtva ne umre. Kao i uvijek, u prirodi je da se njeni oslabljeni dijelovi kao oslabljene supstancije najprije napadnu, izrabe, ubiju i unište. A ljudsko društvo u tom je pogledu najniže, jer je najrafiniranije. Stoljeća se u tome ništa nije promijenilo, naprotv, metode su se promijenile, postale su još strahotnije i besramnije. Takozvani zdravi će se u svojoj nutrini uvijek napasati bolesnima i bogaljima. Svaki Pittionijev jutarnji nastup u gimnaziji početak je rada mučiteljskog stroja, koji se bezobzirno stavlja u pogon čim se on pojavi, i pod tim mučiteljskim strojem čovjek je morao patiti čitavo prijepodne i pola popodneva, a kad bi napustio gimnaziju i otišao u Muellner Hauptstrasse, gdje je stanovao, za njega je to bio samo uzmak pred jednim mučiteljskim strojem koji se nazivao gimnazijom, ne bi li kod kuće ušao u novi mučiteljski stroj, jer i dom je, kao što znam, za Pittionija bio strahota, čovjek je bio oženjen, imao je troje ili četvero djece, i često se prisjećam slike kako je Pittioni, gurajući pred svojom ženom kolica s njihovim najmanjim i najmlađim djetetom, subotom ili nedjeljom popodne u dubokom očaju hodao kroz grad. Taj čovjek, kažnjen ružnoćom ni zbog čega za čitav život, što su ga njegovi roditelji izbacili pred bezobzirne oči društva u svojstvu zajednice da ga ismijava i sprda se s njim, rođen je da bi bio ništa drugo nego žrtva društva. Kao što sam jasno mogao vidjeti, on se već bio pomirio s tim da svojom ružnoćom i tegobama zabavlja društvo. On nije bio ništa drugo doli žrtva društva, kao što mnogi nisu ništa doli žrtve, samo što to ne priznajemo, pa licemjerno tvrdimo sasvim nešto drugo. Pittioni je bio izvanredan, zacijelo najizvanredniji učitelj zemljopisa što ga je gimnazija ikad imala, ako ne i najizvanredniji profesor koji je ikad predavao na toj školi, jer svi ostali upravo u svom bezgraničnom zdravlju nisu bili ništa drugo doli prosjek, ni po čemu ravni tom čovjeku. Veoma često mislim ili sanjam o poniženom Pittioniju, na kojem je zaista sve bilo smiješno, ali upravo je u toj njegovoj komičnosti ležala sasvim određena veličina koja je sve nadvisivala..."

29. studenoga 2009.

Thomas Bernhard – "Uzrok"

HNB tečajna lista

22.07.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,103697
CHF CHF
1
6,682634
GBP GBP
1
8,231485
USD USD
1
6,569661
EUR EUR
1
7,383642
$ Odabir valute
= Odabir valute