NEMA BESPLATNOG RUČKA

Spektar - Ekonomija

makroekojnomija

Koliko god se hrvatska politička pozicija i opozicija trsila, činjenica je da i jedni i drugi, čak ni na riječima, nekmoli dijelom, nisu ni spremni ni voljni upustiti se n neizbježne korijenite, u ovom slučaju ekonomske reforme kojima bi se sanirale teške posljedice, ali i uklonili uzroci ili žarišta i ne od jučer dubioza i kriza gospodarstva i poduzetništva. Problemi hrvatske ekonomije strukturnog su podrijetla, vjere u moć države, nasljeđenog socijalističkog mentaliteta i još uvijek nedovoljne razvijenosti tržišnih institucija i ekonomske demokracije. Najčešćem i ne samo hrvatskom biraču nisu nimalo mili glasovi koji ukazuju na neophodnost dokidanja veće potrošnje od zarade, odnosno življenja na dug, nije mu nimalo mila ni neizvjesnost ni rizik, na čemu se kapitalizam i dokazao kao superioran politički i ekonomski sustav, ni su također mili ni uspješnii ni prodorniji i tako redom. A političari su skupljači glasova, a ne jamci neke bolje, makar i budućnosti i to je ta pat pozicija u kojoj se našla i hrvatska država i hrvatsko društvo. U ovome smislu poučan je sljedeći komentar. /Bajro Sarić/

Jedini način da se Hrvatska izvuče iz današnjeg dužničkog ropstva je promjena kompletne makroekonomske politike od politike tečaja, politike dohotka pa do fiskalne politike. Na tekućem računu s inozemstvom Hrvatska je od 1996. do 2008. akumulirala deficit u visini od 200 milijardi kuna. Vanjskotrgovinski deficit je u istom razdoblju iznosio 600 milijardi kuna. Da, 600 milijardi kuna roba smo mi više uvezli nego li smo izvezli u zadnjih 12 godina. Turizam nam je bio glavni izvor prihoda deviznih sredstava s kojima smo pokrivali tako visoki trgovinski deficit te smo preko njega pokrili 65% od 600 milijardi kuna deficita. Dakako, nepokriveno je ostalo 200 milijardi kuna ili 27 milijardi eura koji su pretvoreni u inozemni dug i rasprodaju vrijedne nacionalne imovine. Hrvatskoj je da pokrije trgovinski manjak nedostajalo 20% deviza i 20% deviza više smo trebali zaraditi u svijetu da ne živimo na dug kao što to radimo od naše samostalnosti. Devalvacijom nacionalnih valuta su svoj problem života na dug riješile jedna Švedska, Finska, Malezija, Singapur, Tajland, Argentina ili pod zadnje i prije izbijanja krize je SAD uvelike preko deprecijacije dolara krenuo sa korekcijom manjka na platno bilančnom računu koji je svoju maksimalnu vrijednosti dosegnuo u 2006. kada je iznosio $790 milijardi (6% BDP-a), da bi prošle godine taj manjak iznosio $670 milijardi (4,7% BDP-a), a da nije bilo eksplozije cijena nafte taj manjak bi iznosio 500 milijardi dolara što čini 3,5% američkog BDP-a. Američki izvoz je počeo divljati dokle je uvoz počeo stagnirati i sve to zahvaljujući niskoj vrijednosti dolara. Hrvatska je za ilustraciju prošle godine ostvarila deficit na tekućem računu s inozemstvom u iznosu 9,4% BDP-a. Hrvatska ima najveći vanjskotrgovinski manjak u Europi koji doseže 24% BDP-a i tu smo rekorderi jer niti jedna Grčka ili Portugal nemaju tako visoki udjel trgovinskog manjaka u BDP-u. Hoćemo li devalvacijom ili deflacijom napraviti potrebnu korekciju realnog tečaja kune uopće nije bitno. I jedan i drugi model znače srozavanje životnog standarda i redistribuciju dohotka u nacionalnoj ekonomiji s uvoznika i trgovaca na izvoznike i proizvođače, odnosno sa sektora koji troši devize na sektore koji zarađuju devize. Realna vrijednost hrvatske kune s obzirom na međunarodnu konkurentnost hrvatske ekonomije je oko 9 kuna za euro, a ako želimo dugoročno održivi razvoj koji bi se bazirao na proizvodnji roba i usluga za izvoz onda bi za jedan euro trebali izbrojati 10-ak kuna što znači 35% više kuna. Niti jedno rješenje nije lagano i manje bolno, s obzirom da od naše samostalnosti živimo na dug i da taj dug svake godine raste te danas inozemni dug s kamatama iznosi preko 45 milijardi €, te da smo rasprodali nacionalno srebro i taj dobiveni novac potrošili nameće se nužnost sanacije hrvatskog gospodarstva. Ukoliko želimo prekinuti s daljnjim zaduživanjem naših budućih generacija onda se treba krenuti u reforme i to ozbiljne reforme od politike tečaja, politike plaća koje su na nivou cijele ekonomije rasle daleko brže od proizvodnosti rada, pa do fiskalne politike. Tu se postavlja i ključno pitanje koje se zove visoka politika u kojoj ja danas ne vidim osobe i stranke koja bi bila spremna na takve bolne reforme. S obzirom da politika za to nema snage jer se ponaša onako kako to narod hoće, populistički, onda je možda došlo vrijeme da to prepustimo ljudima od struke kojima politika nije svakodnevni posao.

15. siječnja 2010.

royal – www.reci.hr

HNB tečajna lista

18.09.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,197879
CHF CHF
1
6,744301
GBP GBP
1
8,318959
USD USD
1
6,707571
EUR EUR
1
7,389731
$ Odabir valute
= Odabir valute