SVETI ROKO

Dubrovnik - Minijature

Između ulice Garište i Zlatarićeve, u prostoru koji zauzima jedna stambena inzula izgrađena je renesansna crkva Sv. Roka. Portal joj je okrenut prema širokoj ulici Za Rokom gdje su se i u 16. vijeku igrala djeca. Stoga je oko nje uvijek prisutna priča o natpisu nervoznog svećenika koji je pokušavao zaustaviti obijesnu mladež prijetećim natpisom o tome da se sjete smrti kad se zaigraju u vrijeme što je do dana današnjeg u Gradu određeno za popodnevno spavanje.

Ta je crkva inače skrojena od kamenih kocki idealnih za grafite! One renesansne i novovjeke. Sve se na nekoliko kamenova može pročitati u kontinuitetu ljetne nervoze. I ono svećenikovo “Pax vobis: memento mori qui luditis pila 1597.” koje je enciklopedijski dubrovački grafit i nastavak mu, kao da se strip 20. stoljeća oformio već tada kosim slovima u natpisu: “Ego vos annimma dverto ludentes” što je na dva mjesta potrijepljeno urezanim grbom. Treba se dobro zagledati, rukom pretražiti slovo po slovo da bi se u skoro nečitkim vijugama našlo još i ime – Luco Volzari. Na nama je da zamislimo svećenika čiji je stan morao biti u blizini crkvice i njegovo prekopodnevno prevrtanje po postelji dok su odozdo odjekivali povici, a lopta krpenjača odskakala s jednog kraja ulice na drugi i tukla na vrata i po crkvenim prozorima.

Da i nije ovog kuriozuma koji baca svjetlo na minula stoljeća, bila bi zanimljiva i zabilješka Statuta 1272. u kojoj se spominju nestala gradska vrata a koja su išla Ulicom Svih Svetih (sada Za Rokom), a završavala u predziđu kule Puncijele. Bila je to slika Grada različita od današnje, ali je izvjesno da je u ovom prostoru vrio život i prolazili ljudi u bučnoj i uzavreloj svakodnevici.

Sveti je Roko potaknuo Dubrovčane da mu crkvu počnu zidati 1540. godine kad je renesansni svjetonazor obogatio život, iskovao književnost, nadahnuo slikare i doveo graditelje. Gradnja je ipak trajala na ovome mjestu dosta dugo, a baš su se na Rokovoj crkvi izmijenili mnogi klesari. Spominje se Luka Paskojev i prilikom izrade portala Vicko i Marko Mihov, kotorski majstori. Ostala je zabilješka i o Korčulanima Luki Vasiliću i Nikoli Blaževu, sinu Vlahiše Andrijića. Oni su osmislili i složili apsidu s pilastrima 1553., kad rad na crkvi nastavlja Luka Matković. Kamene je klupe na menzolama u obliku lavljih nogu osmislio pak francuski majstor Jakov de Spinis iz Orleansa. Čitava se jedna generacija domaćih i stranih majstora ogledala na Rokovoj crkvi i stvorila pravokutni brod s apsidom i bogato označenim trijumfalnim lukovima na pilastrima. Stanemo li joj sučelno, naslonimo li se na zid koji nosi kamenje njezine ulice, vidjet ćemo polukružni otvor vratiju, polustupove s trokutastim zabatom strehice, pa rozetu u kvadru kamena i malu preslicu bez zvona. Spušteno je ulijevo od ulaza, u ravninu timpanona.

U Roku je procvjetala renesansa a graditelji je uzimaju kao primjer prvih kvadratičnih prozora u Dubrovniku postavljenih tako visoko da mogu hvatati dovoljno svjetla iz uskih ulica.

Stariji pamte da se u crkvi nekad ostavljalo mrtve prije ukopa, ali znaju i da joj se vrata već odavno ne otvaraju niti se u njoj vrši služba Božja. A nekad su kroz troja vrata dolazili misnici vjerujući da ovom svecu mogu otvoriti srce i potražiti zaštitu u nemoći i bolesti. Od bočnih vrata jedna su zazidana, druga bez ključa. Tek glavna imaju svoga ključara – Boža Domića.

U Sv. Roku je skladište kamenja i dio dubrovačke katedrale sada spava na njezinom podu, zajedno s kostima vjernika u tajanstvenoj joj unutrašnjosti. Do oltara se ne može doći, ali je u niši uz zatvorena vrata kip tamnog, siromašnog svetog Roka kojemu društvo čini njegov pas. Sveti je Roko volio životinje. I ljude. Srce mu je bilo najsklonije siromašnima, liječio je kužne, a kad bolest nije ni njega poštedjela, sklonio se na usamljeno mjesto. Jedini mu je pratilac i pomagač bio pas koji je stario zajedno s njime pa se u Gradu još i sada za čeljade u godinama zna reći da je “ko kučak svetog Roka.”

To što je svečev kip u zakutku, ispod potamnjelog balatura i daleko od oltara potcrtava dojam zapuštenosti koji ne može ublažiti ni ružičasti mramor katedralnog oltara čiji se stupovi nalaze na crkvenom podu. A taj je oltar do obnove katedrala bio okvir Tizianovom poliptihu i o njemu još i sada pričaju Dubrovačni jer se ne mogu naviknuti na prostornost koju je skupocjena oltarna pala zaslužila kao najjednostavniji iskaz vrijednosti.

Preko puta Rokove crkve visoka je međa, a s nje se u kasnoproljetnom danu iz Sršenova vrta naginju ruže kako Grad u komadićku vrtova zna iznenaditi scenografijom što u proljeće podsjeća na vedutu seoskih pretkuća. U ovom miljeu Grada koji se nastavlja do ulaza u Domus Christi, a prije toga vijuga slijepoj ulici Ferićevoj dio je zaboravljene prošlosti. Tu su nekada bili samostani: sv. Marka-Bartolomeja i visoki Sv. Andrija. U susjedstvu mu se rodio Marin Držić i bio susjed Dominu, tu su se izmjenjivale generacije koju su svakodnevno prolazile Širokom ulicom i prolazile svečanom Placom.

A Rokova je crkva po zakonu pripadnosti našla mjesto uz zgradu koja je u prošlosti bila prva dubrovačka bolnica. Nju su nakon Velike trešnje obnovili iako je pod tonama ruševina ostao zakopan samostan Sv. Andrije i Sv. Marka. I ulice su promijenile smjer, na mjestima nekadašnjih kuća ostali prazni prostori, a nova se zdanja izgradila na starim temeljima.

Sveti Roko je nastavio na istom mjestu čuvati gradsku sirotinju. Uz njegove zidove svakodnevno prođu oni koji su Domus Christi prihvatili svojim novim i posljednjim domom. Njihovi glasovi u večernjim satima razblaže tišinu. U lijepim danima ovim se prostorom kreću uvijek iste osobe i njih s okrugle rozete broji sveti Roko i zna koji su novi došli, čiji se koraci više nikada neće prošetati ispred njegovih vratiju.

Za Rokom nije nestalo ritma dječjih igara i vjerojatno lopte lete s jednog na drugi kraj ulice, a dječje ruke ispisuju slova i crteže po ravnim i bijelim kockama ispod kojih su menzole s orisom lavljih šapa odavno izgubile oblik kako su dobrovačka stoljeća ispratila generacije vjernika kojima je Rokova renesansna dobrodošlica pružala radost baš kao i slika vlastitog doma.

22. lipnja 2010.

Tereza Buconić Gović

 

HNB tečajna lista

18.10.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,143751
CHF CHF
1
6,728631
GBP GBP
1
8,640699
USD USD
1
6,682628
EUR EUR
1
7,428409
$ Odabir valute
= Odabir valute