THOMAS BERNHARD: LOVAČKO DRUŠTVO

Spektar - Kultura

lovacko drustvo

Takozvani kulturni i umjetnički svijet, kulturnjaci i umjetnici, osobito u konzervativnim, provincijalnim i mediokritetskim sredinama, kakvih je bilo, ima i bit će posvuda, uglavnom je sličan. A to znači umišljen, zatvoren, tašt, neprijemčiv za kritiku i suprotstavljen darovitima, htijućima, sposobnima i neprijetvornima. Toga je bilo, ima i bit će i ovdje kod nas,dakle u Gradu i bit ću subjektivan, ne mogu biti drugačiji, sve u svemu nije mi podnošljiv. Prema takvom svijetu, onome koji ne dopušta ni slučajno ulaz nekoga boljega ili drukčijeg opisao je i čuveni austrijski književnik Thomas Bernhard /1931-1989/. Tako u "Wittgensteinovom nećaku" opisuje kako je izgledala priprema i praizvedba njegove drame "Lovačko društvo", što nemilosrdno podsjeća na neku našu, i ne samo kulturnu svakidašnjicu /Bajro Sarić/.

"Pri vožnji palo mi je je na pamet kako se ponašao /Paul Wittgenstein, pišćev prijatelj, op.a./ pri takozvanoj praizvedbi mog "Lovačkog društva". Komad je bio, jer Burg je za to stvorio sve pretpostavke, totalni neuspjeh bez primjera, a apsolutno trećerazredni glumci koji su u njemu nastupili nisu ni trena stali iza mog komada, što sam brzo mogao utvrditi, jer ga prvo nisu razumjeli, a drugo sasvim su ga malo cijenili, osim toga u njemu su imali agitirati samo kako manje ili više zbunjena postava što, kao što znam, nije čak ni bila indirektno samo njegova krivnja, nakon što je propao plan da se komad izvede s Paulom Wessely i Brunom Ganzom za koje sam komad napisao. Oboje na kraju nije nastupilo u mom "Lovačkom društvu" jer se ansambl Burga, kako se on ljubazno perverzno naziva, više ili manje zatvoreno branio od nastupa Brune Ganza u Burgtheatru, ne samo iz egzistencijalnog straha, nego jednako i iz egzistencijalne zavisti, budući da je Bruno Ganz, najveći glumac kojega je Švicarska ikad proizvela, cijelom ansamblu Burgheatra natjerao u kosti što bih nazvao umjetnički smrtni strah, taj golemi kazališni genij iz Švicarske, i doista se utvrdila kao žalosna i istodobno odvratna perverznost povijesti kazališta u Beču i još danas u mojoj glavi kao nepopravljiva sramota cijelog njemačkog kazališta činjenica da su glumci u Burgheatru tada u svim okolnostima i svim sredstvima nastojali spriječiti nastup Brune Ganza čak uz podnošenje pismene rezolucije i uz prijetnje direkciji, kao što stoji, pod svaku cijenu i svim sredstvima, i spriječili ga, kao što je poznato, jer u Beču, otkad je kazališta, doista ne odlučuje direktor, nego odlučuju glumci; direktor, osobito Burgtheatra, nema što reći, tamo su uvijek odlučivali takozvani omiljeni glumci Burgheatra; samo su ti omiljeni glumci, koje bez daljnjega možemo nazvati slaboumnima, jer s jedne strane nimalo ne razumiju kazališnu umjetnost, s druge strane se besprimjernom bezobraznošću bave prostitucijom kazališta na štetu kazališta i na štetu publike, moram reći da se burgtheatarska prostitucija već desetljećima, ako ne i stoljećima, isplati i da ona nudi najlošije od svih loših kazališta; od tih takozvanih omiljenih glumaca s njihovim slavnim imenima i njihovim debilnim shvaćanjem kazališta, koji samo totalnim zanemarivanjem glumačkih sredstava i besramnim iskorištavanjem popularnosti takoreći na vrhuncu svoje neumjetnosti, postavljeni jednom od stupidne bečke kazališne publike, posjednu na bijelca popularnosti, desetljećima, većinom do smrti službuju u Burgtheatru. Tog trenutka, kad je nastup Brune Ganza niskošću njegovih bečkih kolega postao svemoguć, povukla se i Paula Wessely, moja prva i jedina generalica iz projekta, i budući da se iz ugovora sklopljenog s Burgtheatrom o "Lovačkom društvu" na najbesmisleniji način nisam više mogao izvući, morao sam pretrpjeti predstavu kao praizvedbu svog komada, o kojoj mogu reći samo da je neukusna, i koja, kako sam već natuknuo, nije bila čak ni dobronamjerna, kao toliko toga i gotovo svega na bečkom Burgtheatru, jer ti apsolutno netalentirani glumci koji su igrali glavne uloge, pobratimili su se u najmanjem otporu s publikom, a niski su baš prema komadu koji igraju i prema autoru kojega izvode, kojega smjesta i bez najmanje skrupula napadaju s leđa kad primijete da publika ne želi ni taj komad ni tog autora, jer ne razumije ni njega ni njegov komad, jer su joj i autor i komad preteški, jer bečki glumci, a prvenstveno takozvani glumci Burgtheatra, ne idu, što bi bilo posve razumljivo, kako to inače rade glumci u Europi, za svog autora i svoj komad, pogotovo ako je uz to nov još neisproban, kao što se kaže, u vatru, nego okreću autoru i njegovu komadu u tren leđa kad primijete da publika nije smjesta oduševljena, što ona vidi i čuje nakon podizanja zastora..."

24. lipnja 2010.

Thomas Bernhard - "Wittgensteinov nećak"


 

 

 

HNB tečajna lista

18.09.2018
Srednji
JPY JPY
100
5,693128
CHF CHF
1
6,604859
GBP GBP
1
8,351500
USD USD
1
6,376362
EUR EUR
1
7,427824
$ Odabir valute
= Odabir valute