PRVA ŽENA DOBITNIK NOBELA ZA EKONOMIJU

Spektar - Ekonomija

ostrom elinor

Nobelova nagrada za ekonomiju dodjeljuje se od 1968., a ove godine po prvi put, doduše ne sama, dobila je žena, Amerikanka Elinor Ostrom /76/, profesorica na Indiana Universityju. Kao neko pravilo nobelovci u ekonomiji sve su muškarci, a čak 24 puta to su bili Amerikanci. Eto tako srušen je i taj "mit", makar treba reći i to kako oni koji odlučuju o Nobelovim nagradama, pa i u svim područjima, nisu baš uvijek objektivni i dosta zaslužnih, da ih sad ne spominjemo, nikad nisu ni dobili tu nagradu, a bilo je i takvih koji je nisu ni prihvaćali. Dvojbe su i dalje ostale trebali li uopće dodijeljivati Nobelove nagrade za ekonomiju i slične znanosti, a nerijetko su i politička mjerila pri dodjeli bila presudna. Primjerice, upitno je koliko je američki predsjednik Barack Obama zavrijedio ovogodišnju nagradu za mir, a kontroverzi je bilo od samih početaka dodjele Nobelove nagrade. Naravno, kada je o nagradama riječ i onima koji o njima odlučuju, uvijek i u svačemu postoje različita mišljenja, pa možda i tu vrijedi da o ukusima ne treba raspravljati. Kako bilo, ipak je teško vjerovati da je neki dobitnik ni po čemu nije zaslužio.

Pa ako je iznenađenje da je Elinor Ostrom prva žena dobitnik Nobela za ekonomiju, još se čini većim iznenađenjem obrazloženje izbornika, Švedske kraljevske akadamije znanosti, prema kojoj je profesorica Ostrom nagrađena za "svoje analize ekonomskog upravljanja, dokazujući da zajedničkim vlasništvom može uspješno upravljati skupina ljudi koja ga koristi." Koliko moja znanja mogu dokučiti, Amerikanka je dokazala ništa drugo nego da samoupravljanje ili blaže takozvana industrijska participacija nisu propali eksperiment, nego su štoviše, pored ostaloga i ekonomski učinkoviti! Ne zagovaram sad povratak samoupravljanja zato što njegovu ekonomsku djelotvornost dokazuje gospođa Ostrom, ali bolje bi nam bilo ne odbacivati staro ako nismo kadri ponuditi i provesti novo i bolje.

Drugi ovogodišnji dobitnik Nobela za ekonomiju je Oliver Williamson /77/, profesor na sveučilištu Berkeley California, koji je prema ocjeni izbornika "razvio je teoriju u kojoj su poduzeća služila kao osnova za rješavanje konflikata i koji smatra da hijerarhijske organizacije, poput kompanija, predstavljaju alternativnu upravljačku strukturu koje se razlikuju po svom pristupu u rješavanju konflikta interesa." Profesor Williamson najveću pozornost posvetio je transakcijskim troškovima u ekonomiji i utjecaju nepotpunih ugovora u teoriji poduzeća.

Prema mišljenju Švedske kraljevske akademije i Ostrom i Williamson dali su vrijedan doprinos u istraživanju upravljanja ekonomskim procesima, što se prometnulo u svojevrsnu znanost, za razliku od dotadašnje marginalizacije pitanja upravljanja ekonomskim procesima.

Inače, Nobelova nagrada za ekonomiju iznosi 1,4 milijuna dolara, a Ostrom i Williamson će je ravnopravno podijeliti.

12. listopada 2009.

Bajro Sarić

 

ŠTO JE ZAPRAVO EKONOMIJA?

Spektar - Ekonomija

ekonomija

Ekonomija pokriva sve vrste tema. Ali u biti ona je posvećena razumijevanju problema kako društvo alocira svoje oskudne resurse. Uz proučavanje implikacija oskudnosti, ekonomija pokušava odgonetnuti još i 1001 zagonetku svakodnevnog života.

Nesumnjivo svatko od nas u svom životu postavi stotine ekonomskih pitanja čak i prije nego u ruke uzme prvu knjigu o ekonomiji. Pitanja poput: Zašto ljudi brinu o vladinom proračunskom deficitu? Kakvi su utjecaji budžetskog deficita na inflaciju? Zašto ljudi brinu zbog inflacije? Zašto su neki ljudi bogati a neki siromašni?. Ljudi često i nesvjesno postavljaju pitanja bez konkretnog odgovora.

Kao znanstvena disciplina, ekonomija je stara dva vijeka. Točnije, od kako je škotski znanstvenik Adam Smith objavio svoju knjigu "Bogatstvo naroda" (Wealth of nation) 1776, koja je prokrčila put ostalima. Nije slučajno da je ova knjiga objavljena iste godine kada su i engleske kolonije u Americi proglasile neovisnost. Pokret za političku slobodu od tiranije europskih monarhija pojavio se skoro istotobno s pokušajem za oslobađanjem cijena i nadnica od nemilosrdne državne regulacije.

Doprinos Adama Smitha je bilo analiziranje načina na koji su tržišta organizirala ekonomski život i ostvarivala brz ekonomski razvoj. On je pokazao da je sustav cijena i tržišta sposoban koordinirati ljude i poduzentike bez ikakvog središnjeg upravljanja. Gotovo jedan vijek nakon toga, nakon što su pulsirajući kapitalistički pothvati u željeznici, tekstilnoj industriji i ostalim sektorima počeli širiti svoj utjecaj u svakom dijelu svijeta, pojavila se golema kritika kapitalizma. Marx je tvrdio da je kapitalizam osuđen na propast i da će uskoro uslijediti depresije, revolucionarni pokreti i socijalizam.

U desetljećima koja su uslijedila, činilo se da događaji potvrđuju Marxova predviđanja. Ekonomske panike i duboke krize 1890tih i 1930tih, dovodile su intelektualce dvadesetog vijeka do sumnje u održivost kapitalizma privatnog poduzetništva. Socijalisti su počeli primjenjivati svoj model u Sovjetskom Savezu 1917. i do kasnih 1980tih gotovo jednom trećinom svijeta su zavladale Marxove doktrine.

Međutim, 1936. na dnu Velike krize John Maynard Keynes objavljuje "Opću teoriju zaposlenosti, kamata i novca" (General Theory of Employment, Interest and Money). Ovo remek-djelo je opisalo novi pristup koji će pomoći vladinoj monetarnoj politici da ukrote i najgora bjesnila ekonomskih ciklusa.

U 1980tim, točak se okrenuo za puni krug. Kapitalističke zemlje Zapada i socijalističke zemlje Istoka ponovo su otkrile moć tržišta da ostvari brzu tehnološku promjenu i visoke standarde života. Na Zapadu, vlade su smanjile teret kontrole nad industrijom i ukinule kontrolu cijena. Najdramatičnije je bilo u Istočnoj Evropi, gdje je mirna revolucija 1989. prisilila socijalističke zemlje da odbace mehanizam centralnog planiranja i da puste da ponovo slobodno djeluju sile tržišta. Temeljne poruke Adama Smitha ponovo su otkrivene gotovo dva vijeka nakon objavljivanja njegovog "Bogatstva naroda".

Što je zapravo predmet proučavanja znanosti koju su izučavali ekonomisti od Smitha, preko Keynesa do Marxa i današnje generacije?

Ekonomija pita šta treba proizvoditi, kako se trebaju ta dobra proizvesti i za koga ih treba proizvoditi. Ekonomija proučava kretanja u cijeloj ekonomiji - trendove cijena, proizvodnje, nezaposlenosti i vanjske trgovine. Kada se ti trendovi shvate i razumiju, ekonomija pomaže odrediti kakve politike državne vlade moraju imati da se iskoriste prednosti i poboljšaju učinci ekonomije. Ekonomija proučava trgovinu između država. Ona pomaže objasniti zašto države uvoze neka dobra a izvoze druga i proučava utjecaje postavljanja ekonomskih prepreka (carina, kvoti, kontigenata i slično) na državnim granicama.

Popis područjai u koje ekonomija zadire je veoma velik. Međutim, ako se uzme suština svih definicija, može se naći zajednička misao:

Ekonomija proučava kako društvo koristi oskudne resurse da bi proizvelo vrijedne robe i kako bi ih raspodijelilo različitim ljudima.

Ekonomisti obično razlikuju makroekonomiju, koja proučava funkcioniranje ekonomije kao cjeline, i mikroekonomiju, koja proučava ponašanje pojedinačnih komponenti ekonomije, kao što su proizvodni sektori, poduzetnici i ponašanje potrošača. Proučavajući mikroekonomiju, ispitujemo ponašanje njezinih pojedinih dijelova, između ostalog kako se određuju pojedine cijene, šta određuje cijenu zemljišta, rada i kapitala, te istražujemo prednosti i nedostatke tržišnog mehanizma. Na drugoj strani, makroekonomiju posmatramo širokim objektivom. Ona istražuje kako se određuje rast i razina proizvodnje, proučava nezaposlenost i inflaciju, bavi se ukupnom novčanom masom te istražuje zbog čega neke države brzo napreduju dok druge stagniraju.

U proučavanju ekonomije, ekonomisti imaju na raspolaganju nekoliko tehnika, ponekad nazvane znanstvenim pristupima:

* Posmatranja su jedan od značajnijih izvora ekonomskih znanja. Posebno se to odnosi na podatke iz prošlosti. Za primjer može se uzeti inflacija, izraz koji označava opći porast razine cijena. Građani, bankari i poličke vođe često brinu zbog inflacije i poduzimaju korake smanjujući proizvodnju, povećavajući nezaposlenost da bi spriječili ili usporili prijeteću inflaciju. Kako se može razumijeti šteta koju inflacija može načiniti? Može se primjerice proučavati slučaj inflacije iz prošlosti. Njemačka inflacija 1920tih godina za vrijeme koje su cijene rasle tisuću milijardi posto za dvije godine, uništila je veliki dio bogatstva srednje klase, te dovela do socijalnih nemira, i, kao što mnogi vjeruju, dovela na vlast Hitlera. Proučavajući ovaj ekstremni primjer inflacije, može se steći uvid u mnogo umjerenije slučajeve inflacije 1970tih i 1980tih godina u SAD-u, ili nešto izraženije u bivšoj Jugoslaviji početkom 1990tih.

* Ekonomska analiza je pristup koji počinje grupiranjem pretpostavki nakon čega se putem logičkog zaključivanja dolazi do određenih predviđanja o ekonomskom ponašanju ljudi, poduzeća ili ukupne ekonomije. Za primjer se može uzeti pokušavanje ograničavanja uvoza stranih dobara da bi se "zaštitili" domaći proizvođaći i radnici od strane konkurencije. Posljednjih godina u Hrvatsku uvezeno je više stranih dobara nego što je prodano (izvezeno) u inozemstvo. Rezultat toga se može primjetiti u opadanju prerađivačke industrije. Vlasnici proizvodnih poduzeća predlažu ograničavanje uvoza industrijskih dobara kako bi sačuvali radna mjesta. Posljedica bi moglo biti rast cijena tih dobara u odnosu na cijene na međunarodnom tržištu, te smanjenje ukupnog nacionalnog dohotka.

* Statistika igra veoma važnu ulogu u ekonomskom proučavanju. Vlade i poduzetnici redovito objavljuju goleme količine podataka koji mogu pomoći u analizi ekonomskog stanja na kvantitativni način. Dok stvarna primjena takvih informacija zahtjeva znanje iz vjerojatnosti i ekonometrije, razumijevanje rezultata zahtjeva samo pozorno čitanje i zdrav razum.

* Eksperimenti u ekonomiji se značajno razlikuju od eksperimenata kod prirodnih znanosti poput kemije i fizike. Prije svega, ekonomisti ne mogu detaljno izmjeriti utjecaje inflacije na nezaposlenost, nivo proizvodnje i slično onom preciznošću kojom fizičar može izmjeriti masu nekog tijela. Veoma je teško oponašati cjelokupnu ekonomiju u laboratoriji. I pored tih nedostataka, ekonomisti uspješno izvode pojedine eksperimente kako bi objasnili ekonomsko ponašanje. Na primjer, ekonomisti su mjerili reakcije ljudi na različite vrste vladinih programa da poveća dohotke siromašnima. Ti eksperimenti su u velikoj mjeri pridonijeli u razumijevanju kako promjene vladinih programa mogu utjecati na radne navike ljudi i njihovu štednju. Drugi eksperimenti pokazuju kako se tržišta ponašaju kada postoji mali broj proizvođača.

Ove četiri tehnike sačinjavaju pristup po kome ekonomska znanost napreduje. Svaki dan se stvori nova zagonetka. Kao odgovor na nju, ekonomisti testiraju nove ideje, odbacuju stare i ekonomija se razvija i mijenja.

Većina ekonomskih problema uključuje više sila koje djeluju u isto vrijeme. Primjerice, broj kupljenih automobila u jednoj godini određen je cijenama automobila, standardu i dohocima potrošača, cijenama benzina i slično. Kako se može mjeriti samo jedan od ovih čimbenika držeći ostale stvari jednake? Ključni korak je izoliranje pojedinačne varijable, a u isto vrijeme držanje ostalih konstantnim. Ako se želi mjeriti utjecaj cijena automobila na broj kupljenih automobila, moramo ispitati utjecaj promjene cijena automobila, dok osiguravamo da se dohoci potrošača, cijene benzina, nivo kamatnih stopa i sve ostale varijable ne mijenjaju.

Ako bismo pokušali odrediti utjecaj velikog povećanja cijena benzina na prodaju automobila koje je uslijedilo nakon krize u Perzijskom zalivu u jesen 1990. i početkom Pustinjske oluje, analiza bi bila izuzetno komplicirana. U isto vrijeme kada je cijena nafte divljala, opali su i dohoci potrošaća i njihova kupovna moć, a i cijene sirovina u automobilskoj industriji su zasigurno porasle. Ukoliko ove čimbenike ne isključite, te pokušate zamisliti da su dohoci i njihova kupovna moć ostala ista, tek tada bi mogli izmjeriti utjecaj poskupljenja benzina na prodaju automobila.

Uobičajena greška u studijama odnosa uzrok-posljedica je post hoc greška. Klasični primjer ovakve greške je vjerovanje vrača u indijanskim društvima da su vračanje i malo arsena dovoljni da se ubije neprijatelj. Slično je i sa mišljenjem da će nakon smanjenja kamatnih stopa vlada ubirati više poreznih prihoda. Činjenica da se događaj A dogodio prije događaja B ne dokazuje da je događaj A uzrokovao događaj B. Zaključiti da nakon događaja A povlači zbog događaja B znači počiniti post hoc grešku.

Tko je često gledao nogometne utakmice primjetio je da ljudi često skaču i ustaju sa sjedišta da bi bolje vidjeli? Obično shvate da, kada svi ustanu ne mogu bolje vidjeti. Taj primjer, u kojem ono što je istinito za pojedinca nije nužno istinito za svakoga ilustrira grešku uopćava. Neki od primjera za grešku uopćavanja su:

* Pokušaji pojedinaca da štede za vrijeme krize mogu smanjiti ukupnu štednju zajednice.

* Ako jedna osoba prima više novca, ona će biti bogatija; ako svi dobivaju više novaca niko neće biti bogatiji

* SAD-u bi moglo koristiti da smanje carine postavljene na uvoznu robu, čak i ako ostale zemlje ne smanje svoje carine.

* Ako svi farmeri proizvedu puno žita, ukupni prihod farmi će vjerojatno opasti.

U samoj srži ekonomije leži činjenica oskudnosti. Ekonomisti proučavaju način na koji se robe proizvode i troše zato što ljudi žele trošiti puno više nego što poduzetnici mogu proizvesti. Kad bi se mogle proizvesti neograničene količine svakog dobra ili kada bi ljudske želje bile potpuno zadovoljene, ljudi ne bi brinuli o efikasnom korištenju oskudnih resursa i a ni ekonomija više ne bi imala smisla. Poduzetnici ne bi trebala brinuti o efikasnom korištenju rada i materijala i vlade se ne bi trebale boriti za poreze ili potrošnju. U takvom raju obilja ne bi postojala ekonomska dobra - dobra koja su oskudna ili imaju ograničenu ponudu. Sve bi bilo besplatno poput pijeska u pustinji.

Niti jedno društvo nije dostiglo utopiju neograničenih sposobnosti. Dobra su ograničena, dok se želje čine neograničenim. Sva ekonomija proistječe iz ove osnovne činjenice oskudnosti. Ekonomijom pokušavamo naučiti kako društvo odabire iz izbora mogućih dobara i usluga, kako se različite robe proizvode i vrjednuju i tko troši ta dobra koja društvo proizvede.

Načini na koje bi nam ekonomija mogla pomoći pojedinačno razlikovali bi se poput naših različitih života. Učenje o burzi vrijednosnica bi, primjerice, mogli pomoći ljudima da upravljaju vlastitima financijama. Znanje o teoriji cijena i antitrustovskoj politici bi moglo poboljšati vještine pravnika. Ljudi svih zanimanja bi trebali znati barem osnove računovodstva i osnove zakonodavstva da bi postigli najveće zadovoljstvo i najveći profit od svojih poslova.

Ekonomija igra važnu ulogu u promoviranju analize državnih pitanja. Netko tko nikad nije studirao ekonomiju pri pomisli na državna pitanja, poput proračuna i monetarne politike,  skoro je hendikepiran. Ona omogućuje da se razumije naše društvo, ali to se isplati tek onda kada se ekonomsko znanje primjeni kao pomoć pri planiranju politika koje će pokušati izgraditi bolju budućnost. Ova razlika između opisivanja događaja i propisivanja savjeta i prijedloga je osnova moderne ekonomije. U ekonomiji moramo biti oprezni i praviti razliku između pozitivnih (činjeničnih) izjava i normativnih izjava (odnosno vrijednosnih sudova)

Normativna ekonomija uključuje etičke propise i sudove o vrijednosti. Mogu se postaviti pitanja poput: Treba li država davati novac siromašnima?, Treba li proračunski deficit smanjivati višim porezima ili manjom potrošnjom i slično?. Na ova i slična pitanja nema ni točnih ni pogrešnih odgovora, jer ona uključujuću percepciju različitih ljudi koji imaju različite etičke i moralne poglede. Takva pitanja se rješavaju političkim odlukama, a ne ekonomskom znanošću.

Pozitivna ekonomija opisuje činjenice i ponašanje u prirodi. Pitanja poput: Koji su uzroci siromaštva u SAD-u?, Kakav je učinak viših poreza na gorivo na cijene autobusnih karata i slično, imaju odgovor u posmatranju činjenica, njihovim mjerenjem putem ekonometrije, te na kraju imaju manje-više konkretan odgovor. Sva ova pitanja spadaju u domen pozitivne ekonomije.

7. rujna 2009.

bs.wikibooks.org

 

HRVATI /NI/SU LIJENI?

Spektar - Ekonomija

Za niti jedan narod, naravno ni hrvatski, ne može se eksplicitno tvrditi da je lijen ili radišan. Po meni, kakva će narodna većina biti, lijena ili radišna, u najvećoj mjeri ovisi o političkom, socijalnom i moralnom sustavu. Doista, za zapitati je na kakvoj je to praktičnoj razini postojeći hrvatski politički, socijalni i moralni sustav u kojemu se najmanje cijene oni koji stvaraju nove vrijednosti, bez obzira tko su i što su, kako propitkiva i Svjetska banka. /Bajro Sarić/

Hrvatska je država koja ljude ne potiče na rad, već na nerad! Tako se ukratko može sumirati izvještaj Svjetske banke za Hrvatsku kojeg je objavio Jutarnji list, a u kojem stoji da Hrvati nisu motivirani za traženje posla zato što se stvara kultura ovisnosti o državnim naknadama poput socijalne pomoći, dok dodatni "džeparac" zarađuju radom na crno od kojeg državna blagajna nema koristi.

Iz istog je izvještaja vidljivo da stopa zaposlenosti u Hrvatskoj (za osobe između 15 i 64 godine) iznosi samo 57,1 posto, dok u zemljama Europske unije ta stopa najčešće prelazi 70 posto. Zbog toga je gospodarski rast znatno sporiji nego što bi trebao biti pa smo tako i krizu dočekali nespremni. Ukoliko bi Hrvatska, pak, uspjela stopu zaposlenosti dovesti do 70 posto, Svjetska banka vjeruje da bi do 2025. godine dohodak bio povećan za 15,7 posto, a do 2040. za 22,9 posto.

Svjetska banka u svom izvještaju navodi i razloge niske stope zaposlenosti u Hrvatskoj, iako su nam oni već odavno dobro poznati - samo se treba sjetiti brojke od pola milijuna branitelja i registra koji nikad ne smije ugledati svjetlo dana. Svjetska banka, naime, ističe kako je traženje statusa branitelja najlakši način da se u Hrvatskoj osigura dohodak, a nimalo ne odmaže niti činjenica da su standardi za dodjelu invalidskih mirovina vrlo fleksibilni.

No, nisu problem samo branitelji problem je u cjelokupnom sustavu mirovina. Do prošle godine osobe koje su išle u prijevremenu mirovinu primale su 24 posto nižu mirovinu. Od prošle godine (na traženje HDZ-ovog tadašnjeg koalicijskog partnera HSU-a) primaju tek devet posto manju mirovinu što je, smatra Svjetska banka, otvoreni poziv radnicima na umirovljenje.

Drugi veliki problem je nedostatak kvalitetne radne snage, odnosno nesrazmjer između onoga što je gospodarstvu potrebno i onoga što se na tržištu nudi. Samo 55 posto hrvatskih studenata završi fakultet, a na tržištu nedostaje inženjera, poslovnih i zdravstvenih stručnjaka, tehničara... Činovnika, trgovaca, pravnika, učitelja i umjetnika s druge strane ima viška.

2009-08-28

www.index.hr

   

JACK WELCH - BUDUĆNOST PRIPADA VAMA

Spektar - Ekonomija

Jack Welch /1935-/ dugogodišnji je i možda najuspješniji glavni menadžer /CEO/ i ne samo američke multinacionalne kompanije General Electric. Utemeljitelj je inovativnog menadžmenta i liderstva, toliko važnog ne samo za poduzetništvo, nego i druga područja, primjerice politiku. Makar ponekad i previše priča i sugerira previše pravila, Welcha treba čitati i poslušati, kao i svakog drugog dokazanog uspješnika, u bilo kojoj čovjekovoj djelatnosti. /Bajro Sarić/

Evo što piše o budućnosti i ne samo menadžmenta...

Prije nego sam nedavno držao govor na jednoj promociji, dobio sam savjete o tome što da ne govorim. Kao prvo, rečeno mi je, ne dosađuj diplomcima klišeima kao što su "neutabane staze“. Ne nabacuj se ni pomodnim riječima poput "sinergije“ ili "paradigme“. I, što je najvažnije, ne govori im da su najbolji i najpametniji, da budućnost pripada njima i ne pričaj o tome kako je bilo teško kad si ti bio mlad. Samo će ti se smijati, ili će gunđati. Rečeno mi je da umjesto toga priznam da je ekonomija u groznom stanju i da studentima kažem ono što žele čuti: savjet kako da usprkos tome uspiju. Oh, samo to? Prije tri godine napisao sam kolumnu "Dragi diplomče“ upravo na tu temu. "Recept za napredovanje je nadmašivanje očekivanja“, napisao sam. "Povisite očekivanja koja kompanija ima od vas i onda ih nadmašite“. Čvrsto vjerujem da je taj savjet i danas dobar. Međutim, današnja situacija navodi me da uvedem četiri dodatka pravilu o nadmašivanju očekivanja, kako bih njega (i vas) ojačao za nemirno i nesigurno putovanje koje je pred vama. Diplomcima se vjerojatno i neće svidjeti, baš kao što vam se ne sviđa trenutna ekonomska situacija. Evo prvog dodatka: Maknite se od kompjutora. Ne, nisam neandertalac. Supruga i ja obožavamo čudesa Mreže baš kao i svi gikovi. Spavamo s našim Blackberryima, kuckamo po njima čak i dok razgovaramo međusobno, večeramo ili gledamo utakmicu. Volimo Twitter. Uhodimo našu djecu na Facebooku. Iskreno, kad je riječ o tehnologiji, nismo baš normalni. Ali mi ne pokušavamo dobiti promaknuće. Kad smo to pokušavali, oboje smo bili sigurni u jedno: odnosi su važni. Stvarni se odnosi možda održavaju elektronički, ali se tako ne stvaraju. Zato idući put kad krenete kolegi poslati e–mail, obrišite ga i umjesto toga uđite u lift ili prošećite hodnikom i razgovarajte s tom osobom. Upoznajte je. Dajte joj priliku da ona upozna vas. A ako razmišljate o tome da nekoliko dana na tjedan radite od kuće jer je to "tako lako“ ili "nije važno gdje ste“, ošamarite se da se probudite. Nerealni ste. Ako jednog dana želite biti vođa, ključno je da ste tamo osobno. Drugi savjet vjerojatno zvuči jednako staromodno, ali ja više volim misliti da je bezvremen: Bez patnje nema bluesa ("You've got to pay your dues if you want to sing the blues“). Dobro, ukrali smo to od bivšeg bubnjara Beatlesa. Ali današnjim diplomcima stvari više ne dolaze lako. Ako ste novi zaposlenik koji se nada ostvariti ravnotežu između posla i života, ozbiljno predlažem da sačekate. Bar dok ne zaradite nešto kredita dugotrajnim izvrsnim rezultatima. U ovom novom svijetu u kojem nezaposlenost u SAD-u prelazi devet posto, fleksibilnost je nagrada koju valja zaraditi, a ne pravo. Moj je treći savjet da volite sve. Da, ja to ozbiljno. Živimo u kulturi konstantne kritike i podsmijeha. Možda se čini primamljivo nekog tko se čini manje uspješan otpisati kao gubitnika. Možda se čini primamljivo pasti zamku uredske politike i ući u savez jedne ili druge grupacije, nadajući se da ta grupacija bolje stoji. Kako besmisleno. Većina ljudi koje srećete na poslu, bez obzira na funkciju i titulu, zna nešto što vi ne znate. Mnogi, bez obzira na njihovo mjesto u hijerarhiji, vas mogu nečem poučiti. Zato se pokušajte riješiti cinizma; slušajte svakog što ima za reći. Postat ćete pametniji i skrušeniji. A ako su inteligencija i skromnost dvije glavne odlike koje ljudi vide u vama, bit ćete pobjednik bez obzira na to što se događa s bruto domaćim proizvodom. Posljednji savjet klasi 2009. upravljen je onima koji su stekli diplome iz biznisa i ekonomije: Molim vas, prestanite se ispričavati. Unatoč svoj povici na kapitalizam u zadnje vrijeme, golema većina kompanija zapošljava dobre i poštene ljude koji obavljaju dobar i pošten posao. Nema razloga da osjećate sram. Ulazite u plemenitu profesiju. Biznis je pokretač napretka, stvara radna mjesta, prilike i nadu i vi ćete biti dio tog svijeta. To samo za sebe je već razlog za slavlje. I predlažem da slavite. Vi jeste najbolji i najpametniji. Budućnost doista pripada vama. Sve što morate učiniti jest da nadmašite očekivanja, i to jako.

8. kolovoza 2009.

www.banka.hr

 

DIONICE - NIKAD PREKO 22,5

Spektar - Ekonomija

dionica2
Tko god ulaže novac u dionice, trebao bi uvijek imati na pameti izjavu da je vrijednost dionice pouzdana samo u iznimnim slučajevima. Cijena dionice i vrijednost poslova neke tvrtke gotovo nikada nisu jednaki, pa je tržišna procjena cijene nepouzdana. Granica pogreške tržišnog vrednovanja nije uvijek dovoljno široka da opravda trgovanje dionicama.

U svojim vrednovanjima držim se ove formule:

P/E  x P/BV < 22,5

Pri čemu je:

P – tržišna cijena dionice

E – zarada po dionici

BV – knjigovodstvena vrijednost dionice

Čak i ako se neka dionica uklapa u zadani kriterij, trebalo bi je izbjegavati ukoliko je P/E > 15 ili P/BV > 1,5. Napominjem da bi bilo dobro, ukoliko ste u mogućnosti izračunati prosjek zarade po dionici za što veći broj godina, jer postoji mogućnost da promatrana godina znatno odudara od prosjeka. Ako nemate podatke za veći broj godina, možete uspoređivati i dionica unutar istog sektora. Evo kako bi to izgledalo za građevinski sektor:


DALEKOVOD

Zadnja cijena (P) - 300,00

Zarada po dionici (E) – 35,97

Knjigovodstvena vrijednost (BV) – 254,33

P/E – 9,54

P/BV – 1,35

P/E x P/BV = 12,88


INGRA

Zadnja cijena (P) - 39,76

Zarada po dionici (E) – 10,18

Knjigovodstvena vrijednost (BV) – 87,00

P/E – 3,90

P/BV – 0,46

P/E x P/BV = 1,79


VIADUKT

Zadnja cijena (P) - 320,00

Zarada po dionici (E) – 44,10

Knjigovodstvena vrijednost (BV) – 409,11

P/E – 7,26

P/BV – 0,78

P/E x P/BV = 5,66


TEHNIKA

Zadnja cijena (P) – 1.600,00

Zarada po dionici (E) – 309,14

Knjigovodstvena vrijednost (BV) – 2.388,67

P/E – 5,18

P/BV – 0,67

P/E x P/BV = 3,47


HIDROELEKTRA

Zadnja cijena (P) - 257,00

Zarada po dionici (E) – 13,69

Knjigovodstvena vrijednost (BV) – 300,20

P/E – 18,77

P/BV – 0,86

P/E x P/BV = 16,14


LAVČEVIĆ

Zadnja cijena (P) - 300,00

Zarada po dionici (E) – 38,69

Knjigovodstvena vrijednost (BV) – 478,02

P/E – 7,75

P/BV – 0,63

P/E x P/BV = 4,88

Iz navedenog prikaza, lako je zaključiti da nam je dionica Ingre najpovoljnija za kupnju, jer ima najniži P/E x P/BV. Tehnika, Lavčević i Viadukt su također vrlo jeftine dionice, dok je Dalekovod nešto skuplji. Dionica Hidroelektre nam odskače u pogledu visokog omjera P/E, pa bi je trebalo izbjegavati, iako se i ona uklapa u formulu P/E x P/BV < 22,5.

6. kolovoza 2009.

Ivo Ivanković - "Megdan", Klis

   

JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL

HNB tečajna lista

21.11.2018
Srednji
JPY JPY
100
5,773216
CHF CHF
1
6,541418
GBP GBP
1
8,356637
USD USD
1
6,494489
EUR EUR
1
7,423201
$ Odabir valute
= Odabir valute