GUSTAVE LE BON

Uvijek pred izbore, iznenadne ili redovite, svejedno, a što sam stariji, sve i više, pročitam neke ulomke i misli o narodnoj duši, odmah treba reći ne samo hrvatskoj, velikog francuskog socijalnog psihologa Gustava Le Bona /1841-1931/ Neću ovom prigodom raspisati se o Le Bonu, usrdno ću ga preporučiti demagozima po poslu, što političari diljem svijeta ništa drugo i nisu. Ali, nažalost i za taj posao, u svijetu kakav jest i kakav je oduvijek bio, ništa posebno, ne zavaravajmo se i tu, političari su neophodni kako ipak ne bi bilo većeg zla i to je ta komedija ili tragedija, kako hoćete. Dakle, Le Bon tvrdi, a moja mu malenkost tu apsolutno daje za pravo, da se najčešći puk pri odluci o izboru ovoga ili onoga političara ili vođe vodi iracionalnim i emotivnim, nipošto racionalnim i činjeničnim razlozima. Piše tako Le Bon: "Razum i argumenti ne mogu se boriti protiv nekih riječi i nekih parola. One se s tolikom pobožnošću izriču pred gomilama i čim su izrečene, lica se ozare poštovanjem a glave se prigibaju. Mnogi ih smatraju prirodnim silama, natprirodnim moćima. One bude u dušama veličanstvene i neodređene slike, no i sama ta neodređenost uvećava im tajanstvenu moć. One su tajanstvena božanstva sakrivena iza svetišta kojima se vjernik drhćući približuje." Pobjednici izbora uvijek su i samo oni koji su ništa drugo nego bolji zavodnici, demagozi i oni koji su sličniji po važnim karakternim crtama najčešćem puku, a gubitnici izbora su oni koji odstupaju od toga pravila, koji se pozivaju na razum i činjenice, a pogotovu oni koji sad, osobito u ovim našim nevoljama obećavaju, što bi Churchill rekao, samo krv, znoj i suze, a ništa se drugo i ne mogu obećati, ako ćemo pravo. I drugo, i tu držim da je Le Bon posve u pravu kad tvrdi da su sve političke, ekonomske ili socijalne revolucije, dakle revolucije kao takve unaprijed osuđene na propast, jer duh najčešćeg puka ili narodni mentalitet ili duša ne mijenja se, odnosno tek se u "milimetrima" mijenja stoljećima. I stvarno, upitajmo se, što se to dogodilo s ljudskom ili narodnom dušom ili "mentalnim sklopom" u proteklih dvadesetak godina i u čemu je to ona, nakon svega što se "izdogađalo", drugačija od ljudske ili narodne duše ili "mentalnog sklopa" prije tridesetak, stotinjak ili više godina i stoljeća? Izbori vođa, zastupnika i političkih čimbenika uopće nisu u području razuma, nego samo emocija i uopće ne znači da su u kakvom-takvom demokratskom sustavu, pa i najrazvijenijem, izabrani doista i najbolji, štoviše skoro da je i suprotno, kako svakodnevno uočavamo. Ako uplivate u političke vode, ali bogami i u poduzetništvo i želite biti uspješni onda morate biti pokorni sluga izborniku ili potrošaču, prihvaćati ono što oni drže o vama, a ne što vi držite o njima. Od presudne je važnosti percepcija ili dojam o vama i vašem proizvodu onoga koji odlučuje o vama i vašem proizvodu, a sve ono što vi držite o sebi i svojem proizvodu, programu ili ponudi od male je važnosti, da ne kažem kako možete "objesiti mačku o rep". Ima i u tome neke pravde, ima i kolateralnih nevinih i ostalih žrtava, ali klonite se idealnih predodbži o bilo kome, pa i o sebi, poradi i vlastitog zdravlja.