Riječ omča je obično usko povezana ili asocira na samoubojstvo. A krediti su ili prezaduženost sve češći uzrok upravo samoubojstva poslovnih ljudi, osobito u Japanu, ali i u drugim razvijenim ekonomijama. Kod nas je to rijetko, štoviše dužnici zasad još uvijek “kolo vode”, vrijedno je razmisliti o tom fenomenu. U negdašnjoj Dubrovačkoj Republici dužnici su bili građani drugog reda, pa čak i proganjani i kažnjavani. I upravo su krediti, ovakvi ili onakvi, uzročnici goleme zaduženosti poduzetnika. Jer, već desetljećima logika polazi od ishođenja kredita, pa ako se uopće dođe do poduzetničke ideje, da ne govorimo o njenoj provedbi. Srećom, posljednjih godina ipak stvari, što se toga tiče, kreću nabolje i po vjerovnike, ali i dužnike.
S kakvom se omčom suočavate kad se odlučite za kredit razvidno je u nekoliko varijacija na istu temu. Primjerice, za kredit od 100.000 kuna na rok od 5 godina uz kamatnu stopu od 10%.
Uz mjesečne otplate i jednake anuitete, te složeni obračun, ukupne kamate iznosit će 26.212,39 kuna, a svaki od šezdeset mjesečnih anuiteta 2.103,60 kuna. Ako vam kažu da je jednostavni obračun uz relativnu kamatnu stopu, ukupne kamate iznosit će 27.482,35 kuna, a mjesečni anuitet 2.124,70 kuna.
Drugačiji je rezultat ako su nejednaki anuiteti. Tada će po složenom obračunu kamate biti nešto manje i iznosit će 24.321,13 kuna, koje se mjesečno dodavaju otplati od 1.666,67 kuna i čine opadajući anuitet. Po jednostavnom obračun uz relativnu kamatnu stopu, ukupne kamate iznosit će 25.416,67 kuna također uz opadajući anuitet.
Do promjena dolazi i u slučaju, primjerice tromjesečne otplate. Uz složeni obračun, ukupne kamate iznosit će 27.223,81 kuna, a dvadeset tromjesečnih anuiteta svaki po 6.361,10 kuna. Uz jednostavni obračun, ukupne kamate iznosit će 28.294,33 kune, a tromjesečni anuitet iznosit će 6.414,40 kuna itd.
Savjet za dužnika /zajmoprimca/ je da se opredjeljuje za složeni obračun i veći broj anuiteta, jer će tada kamate biti nešto niže. Ali, treba imati na umu i da, primjerice mjesec, brže prođe od tromjesečja. Jer i vrijeme je novac, što stalno ponavljamo. Inače, postoji veliki broj kreditnih kombinacija, ali se ovdje iznose jednostavne i najčešće. A i bankarsko je licemjerje beskrajno, tek pred gotovim činom /nerijetko i poslije/ i to preračunom, uzimajući u obzir sve troškove kredita, saznate kolika je stvarna, odnosno efektivna kamatna stopa. I veće od onih prethodno proračunanih. Zato oprez.
Općenito, nisu vremena za zaduživanje, bez ljute nevolje. I kod poslovnih kredita /a o njima je ovdje riječ, može i potrošačkim/ izvjesne su buduće obveze temeljem kamata i otplate glavnice, a budući prihodi za pokriće samo njih /ali i drugih troškova/ u najmanju ruku su upitni. Iz iskustva vlastitog, ali i brojnih drugih, znam da su planirani prihodi uvijek manji, a troškovi i obveze veće.
Dovoljno je samo pogledati bilance gdje je vlastiti kapital najčešće 2 do 3%, a obveze 95, nerijetko i 100%. Ako tada mislite da je imovina vaša, varate se /možda i svijesno/, ona je nekoga drugoga /vjerovnika, kreditora/. Načelo po kojemu se “samo jednom živi” najčešće vodi u dužnički sindrom, traume, pa i do one omče. Vjerujte da će sve teže netko drugi plaćati vaše obveze, a nipošto ne davajte u zalog jedini stan ili kuću /čega također ima/. Nastupila su neka druga vremena, bar sa stajališta banaka ili vjerovnika. Dužnici su sve manje dobrodošli, nemojte da i vi budete taj, unatoč svemu.
Ipak, što se ove, moguće i dosadne priče tiče /jer takva je uglavnom ekonomija, sve dok vas ne “mazne” po glavi ili trbuhu/, trebate poštivati potvrđeni redoslijed poduzetničkog pothvata. A to znači najprije ideja, osobno uvjerenje da je ona ispravna, tržište, proračuni i krajnji ishod u najcrnjoj varijanti /s minimalnim prihodima i maksimalnim troškovima i obvezama/. Ako se ne pokrivate ili ste na granici, stanite tu gdje jeste, može biti još i gore. “Pokrivač” mora biti širi i duži nego i što ste uopće zamislili. Odnosno, prostor za rizik učiniti razumnim. Istini za volju, s više rizika veće su i mogućnosti zarade, ali i potonuća.
Dopada mi se iskustvo dokazanog poduzetnika, milijardera Leona Richardsona, koji kaže:
“Prvi i najvažniji korak poduzetnika je ustanoviti razlog postojanja novog poduzeća. Poduzetnik mora biti sanjar otvorenih očiju. On mora proučiti tržište, ustvari mnogo tržišta, i pronaći područja gdje mušterije nisu zadovoljne uslugom i žele bolje i više. Možda kupci trenutačno kupuju određeni proizvod i koriste neku uslugu, no, to ne znači da koji drugi proizvod ili uslugu ne bi prihvatili bolje i spremnije kad bi bili na raspolaganju. Činjenica da kupac kupuje određen proizvod znači samo da je to najbolje što poznaje u danom času. To što kupac nije nezadovoljan, još ne znači da je zadovoljan.
Poduzetnik mora biti poput apstraktnog slikara. Umjetnik promatra predmet, kao primjerice vodoskok ili zalazak sunca, i slika ih kakvi bi oni mogli biti, a ne kakvi su u stvarnosti. Svaki jeftini fotoaparat može vjerno preslikati stvarnost pa nema potrebe da to čini i slikar.”
Svakako, nađite vremena i razmislite i o ovome i kreditu.
1. travnja 2001.
Bajro Sarić – "Dubrovačka Republika"
