Benedikt Kotruljević /1416-1469/ potječe iz ugledne dubrovačke trgovačke i diplomatske obitelji. U predgovoru njegovom najvažnijem djelu "Knjiga o umijeću trgovanja" /Il libro dell'arte di mercatura"/ dr Pavao Ravlić piše, između ostaloga: "Benedikt Kotruljević školovao se u Dubrovniku i Ferrari, a pravo studirao u Napulju i Bologni. Njegov otac, Jakša, trgovao je s Bosnom, Ugarskom i Apulijom i radio u diplomatskoj službi Dubrovačke Republike. Nakon očeve smrti, 1436. vratio se u Dubrovnik gdje je 1444. zasnovao obitelj s Nikoletom Dobrić, s kojom je imao pet sinova i šest kćeri. Koristeći se velikim povlasticama Dubrovačkoj Republici u Napuljskom Kraljevstvu, koje je još 1429. kao državni poklisar pribavio njegov otac, Benedikt je s vremenom poslovanje proširiio i na Aragonsko Kraljevstvo, kojem od 1442. pripada i Napulj, te na Kataloniju i njezine gradove Barcelonu i Tortosu. Zbog toga je sjedište svoje tvrtke i obitelj 1451. premjestio u Napulj, gdje je ostao do kraja života i ostvario uspješnu karijeru svjetski poznatog trgovca i poduzetnika, diplomata i visokog državnog činovnika...Autor je nekoliko znanstvenih i drugih djela...Kao sudionik renesanse, koja se iz svoje kolijevke Firenze postupno širila Italijom i Europom, Kotruljević je njezin veličanstveni polet u umjetnosti, literaturi i političkom životu također s težištem na pojedinca – na slobodnog poduzetnika i njegov posao. Po vremenu u kojem je živio, po svojim starijim i mlađim suvremenicima, po obrazovanju što ga je stekao u talijanskom Quattrocentu, po knjižnicama što ih je posjedovao u Dubrovniku i Napulju s najpoznatijim djelima grčke i rimske klasike, kršćanske teologije i filozofije, židovske i arapske kulture...a prvenstveno po svom svjetonazoru iz knjige o umijeću trgovanja, Kotruljević je istaknuti renesansni čovjek."
Inače se Kotruljevića, zahvaljujući naporima hrvatskih povjesničara u posljednjih desetak godina i u svjetskim razmjerima drži "otkrivačem" dvostavnog ili dvojnog knjigovodstva /duguje – potražuje/. Dotad se, kako veliki J. W. Goethe, ne bez razloga kaže za dvostavno knjigovodstvo da je to "jedan od najljepših izuma ljudskog duha i svaki dobar domaćin morao bi ga uvesti u svom gospodarstvu" pripisivalo, pa još uvijek ponegdje i pripisuje talijanskom franjevačkom redovniku Luci Pacioliju. A taj Pacioli samo je razradio ideju Kotruljevića koji je u spomenutom djelu objasnio temeljne pojmove dvostavnog knjigovodstva /primjerice, zadaće knjigovodstva, dvojni način knjiženja poslovnih događaja, ažurnost pri vođenju knjigovodstva/, kako argumentirano tvrdi osječki profesor Petar Proklin. Duhovni otac nesumnjivo je naš Benedikt Kotruljević, a Pacioli može biti samo duhovni nasljednik. Kotruljević "opominje svakog trgovca da se pozabavi time da zna dobro i uredno vodit svoje knjige, a tko to ne zna, neka se dade poučiti ili neka drži sposobna i vješta knjigovođu. Inače će u njegovim trgovačkim poslovima nastati pravi kaos i babilonska pometnja, a od toga se čuvaj ako ti je draga čast i tvoje imanje". 550 godina poslije nikad više i na ovim našim, hrvatskim prostorima, nije bilo "babilonske pometnje", a o "časti i imanju" da i ne govorimo. Uvjerenja sam da nema dobrog ekonomista ili poduzetnika bez jednako takvog znanja računovodstva, samog poduzetnika ili bolje njegovog savjetnika. Koncentrirajte se na ono što najbolje znate, ne gubite vrijeme na onome što drugi bolje zna. Čovjek i magarac više znaju nego sam čovjek, to ponekad i sam magarac zna...
Pa i nisam baš posve siguran na naglaske kojim suvremeni znanstvenici opisuju Kotruljevića. Po njima, Kotruljević je bio odličan trgovac, ekonomist, računovođa, diplomat, manager..Sve to manje ili više stoji, ali čitajući "Knjigu o umijeću trgovanja" Kotruljević je iznad svega "slikar" poduzetnika, čak i čovjeka za sva vremena, pravi prethodnik nedavno preminulog Petera Druckera, gurua suvremenog poslovnog upravljanja i poduzetništva. Kotruljević doduše piše o trgovini i trgovcima, ali sve se to može odnositi i na sve druge djelatnosti i poslovne ljude, izvan svake sumnje. Dakle, Kotruljević u spomenutoj knjizi piše, zamislite samo, "o podrijetlu i početku trgovine, o definiciji trgovine, o svojstvima trgovčeve osobe, o mjestu prikladnu za trgovca, o zamjeni robe za robu – trampi, o prodaji za gotov novac, o prodaji uz terminsko plaćanje, o načinu utjerivanja, o načinu kako se plaća dug, o općim pravilima i redu trgovačkog prometa, o mjenici, o pologu i zalogu, o urednom vođenju poslovnin knjiga u trgovini, o osiguranju i osiguravateljima, o draguljarima, o trgovcima suknom i sitničarima, o vunarima i drugim trgovcima, o onome što je trgovcu sasvim zabranjeno, o utvrđivanju salda svakih sedam godina, o misi, o molitvi, o milostinji, o slučajevima dvoumice: je li nešto dopušteno ili nije, o dostojanstvu i zvanju trgovčevu, o razboritosti trgovčevu, o pouzdanju trgovčevu, o sreći trgovčevoj, o čestitosti trgovčevoj, o marljivosti trgovčevoj, o spretnosti trgovčevoj, o lukavosti trgovčevoj, o skladnosti trgovčevoj, o pravednosti trgovčevoj, o postojanosti trgovčevoj, o ugledu trgovčevu, o darežljivosti trgovčevoj, o mirnoći trgovčevoj, o pristojnosti trgovčevoj, o pohvalnim svojstvima trgovca, o umjerenosti trgovčevoj, o trgovčevoj kući, o ladanjskom imanju dobra gospodara, o dobru gospodara, o trgovčevoj odjeći i ukrasima, o pokućstvu i namještaju trgovčevu, o ženi trgovčevoj, o njezi i odgoju djece, o robovima i slugama trgovčevim, o stečevini trgovčevoj, o svršetku trgovčevu.." Kada usporedim poduzetničku zbilju, ne samo hrvatsku, nego i svjetsku, malo što se poklapa s Kotruljevićevim idejama, porukama i mislima, ali to ne bi trebalo djelovati obeshrabrujuće. Štoviše, poštujući sve ili bar približno ono što Kotruljević drži važnim, jamstvo je nekoga unutarnjeg mira i uspjeha koji je uvijek bio i ostao naša unutarnja stvar...
Puno životnih i drugih krasnih misli i poruka ima u toga Kotruljevića, a u poglavlju "O svršetku trgovca" osobito mi se svidjelo: "Trgovina općenito zahtijeva pronicav um, živahnu krv i hrabro srce, a to se sve obično ohladi kad ljudi kad su prošli pedesetu, što se vidi iz svakodnevna iskustva. Čovjeku, kad dođe u ta doba, ohladi se prirodna toplina, smiruje se krv, ljudi postaju tupi, manje pamte, te prave, osobito oni koji su po prirodi pohlepni, tisuće pogrešaka i neprestano uništavaju imanje. Nije rečeno da ne mogu biti pametniji u javnim i građanskim poslovima. Zastalno je siguran razum u toj dobi, ali trgovina traži druge sposobnosti. Stoga je i vrijeme da se trgovac iz spomenutih razloga odmara, a i zbog toga da se može pozabaviti drugim, nužnijim poslovima...kad se odmori od tolikih poslova oko uskladištavanja, planova, bdjenja, prometa, dokumenata, ugovora, putovanja po moru i kopnu, prepirka, znoja, laskanja i najzad – nakon tolikih briga i golemih duševnih i tjelesnih napora..."
S obzirom da je Kotruljević rođeni Dubrovčanin i uvijek ostao vjeran svome Gradu, da je životan za sve vremena, da i turizam nije ništa drugo nego neka vrsta trgovine, da je "praotac" poduzetničke misli i djela, da je dvostavno knjigovodstvo vječni aksiom, da je promicatelj znanja, vjere, samopouzdanja i svakovrsnog sklada i na kraju - one najbolje dubrovačke tradicije, najmanje što se tome čovjeku može zahvaliti je tvrtka – Sveučilište Benedikta Kotruljevića u Dubrovniku ili dubrovačko sveučilište Benedikta Kotruljevića ili tako nekako...S nekim ranijim idejama nisam imao sreće, ali vjerujem da s ovom hoću. Ili ipak, i za te prijašnje ideje nikad ne reci nikad...
13. prosinca 2005.
Bajro Sarić - "Glas Grada"
