Nota bene

ŠAHOVSKI KLUB "DUBROVNIK" - U GRANICAMA OBJEKTIVNOG

Prva ekipa ŠK "Dubrovnik" u prvenstvu IB hrvatske šahovske lige za 2012. koje je održano u Šibeniku od 22. do 29. rujna 2012. u konačnom poretku zauzela je 5. mjesto u konkurenciji 8 sudionika. Prikupljeno je 7 meč bodova /50%/ i 22 pojedinačna boda /52%/. Kako su neposredno prije nastupa odustale ekipe ŠK "A1 Split" i ŠK "Ilok", inače novi članovi ove lige, to je natjecanje poprimilo stanovit neregularan karakter, ali dubrovačke šahiste i lišilo psihoze borbe za ostanak, jer se odmah na početku turnira znalo da nitko ne ispada. Ako se zna da je ŠK "Dubrovnik" po prosječnom rejtingu na prvih šest ploča bio 6., konačan rezultat mora se uzeti objektivnim, ma koliko se činilo da se moglo i više. Uz to, valja znati da se s najboljim igračem, odnosno prvom pločom autrijskim velemajstorom Markusom Raggerom nije uspio postići dogovor i on nije ni nastupio. Umjesto njega, na drugoj ploči nastupio je talijanski reprezentativac, međunarodni majstor Danyyl Dvirniyy /22/, dok je međunarodni majstor Željko Bogut nastupio na "strašnoj" prvoj ploči. Tome odmah treba pridodati da je posve podbacio iz neobjašnjivih razloga mladi međunarodni majstor Ivan Galić na trećoj ploči /samo 1.5 bod od 6 mogućih/. Uz to, ŠK "Dubrovnik" izgubio je čak tri susreta /Požega, Pula, Šibenik/ i ne ulazeći u razloge zbog čega je tome tako bilo, bolji plasman, možda i ulazak u I A hrvatsku šahovsku ligu nerealno je bilo i za pretpostaviti.

Na prvoj ploči međunarodni majstor Željko Bogut osvojio je 2,5 boda od 7 mogućih i teško da je mogao više. Izgubio je 0,3 rejting boda.

Na visokoj drugoj ploči međunarodni majstor Danyyl Dvirniyy osvojio je 4 boda iz 7 partija. Objektivno, mogao je i bolje jer je izgubio od slabijih /po rejtingu/ šahista, velemajstora Nebojše Nikčevića /Šibenik/ i međunarodnog majstora Miroslava Žufića /Pula/. Izgubio je 1,3 rejting boda.

Mladi međunarodni majstor Ivan Galić /24/ na također visokoj trećoj ploči odigrao je vrlo slabo osvojivši svega 1.5 bod od 6 mogućih. Jednostavno, bio je indisponiran. Izgubio je čak 18,8 rejting bodova.

FIDE majstor Ivan Bender na četvrtoj ploči osvojio je 4 boda /od 7 mogućih/ što je posve solidno. Pri tome je popravio vlastiti rejting za 11,3 boda.

FIDE majstor Augustin Brnas na petoj ploči osvojio je 3,5 boda od 5 mogućih, što je također vrlo dobro. "Zaradio" je 10,8 bodova.

Međunarodni majstor Gordan Markotić na zadnjoj, šestoj ploči svojio je 5 bodova od 7 mogućih i s obzirom na njegovu titulu, mogao je i bolje, jer je nekoliko partija brzo remizirao s lošijim protivnicima. Ali ipak, s obzirom na dugogodišnju odsutnost sa šahovskih turnira, Markotić se ipak vraća na stare staze. Prikupio je 11,4 novih rejting bodova.

Majstorski kandidat Tomislav Šeparović na šestoj ploči osvojio je pola boda iz jedne partije, a Ivo Ivanković dva susreta je remizirao, osvojivši tako jedan bod, što je sve u granicama očekivanog.

ŠK "Dubrovnik" je pobijedio ekipe "Vukovar 91" s 3.5:2.5, "Junior" iz Rijeke s 5.5:0.5 i "Agroproteinku Sljeme" iz Zagreba s 3.5:2.5, odigrao neriješeno s "Varaždinom" 3:3 i izgubio od "Požege" s 4:2, "Pule" 3.5:2.5 i "Šibenika" 4:2.

Zanimljivo je da je ekipa ŠK "Dubrovnik" odigrala 3:3 s pobjednikom i povratnikom u I A hrvatsku šahovsku ligu – "Varaždinom" i pobijedila drugoplasiranog "Vukovara 91" s 3.5:2:5, koji je također ušao u elitni hrvatski šahovski razred. Ali, kako bi se reklo, "što se dobilo na mostu, još više se izgubilo na čupriji" i nezahvalno je uopće i komentirati što bi bilo kad bi bilo, osobito u ekipnom šahu, gdje se iznenađenja često i događaju, pogotovu kod približno izjednačenih suparnika.

S obzirom da je ekipa ŠK "Dubrovnik" osvojila visoko 3. mjesto u nedavno održanom hrvatskom kupu za 2012. u cjelini uzevši spomenuta godina ipak je za dubrovački šah bila vrlo uspješna, ako ne i najbolja u zadanim uvjetima i bit će i dalje "ucrtan" na značajnom mjestu u hrvatskoj šahovskoj karti.

Bajro Sarić

Dana 5. rujna 2012. shrvan dugom i teškom bolešću preminuo je Mato Matko Medo /1941-2012/, prvi ili "ratni" predsjednik Šahovskog kluba "Dubrovnik" u neovisnoj Republici Hrvatskoj /1991-1994/. Pokojni Matko, naravno, bio je poznatiji kao istaknuti dubrovački političar, zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog Sabora i hrvatski veleposlanik u Argentini, ali ćemo ga mi dubrovački šahisti pamtiti kao nesebičnu i susretljivu osobu koji je uvijek imao razumijevanja za šahiste i njihove posebnosti. U najtežim danima suvremene dubrovačke povijesti, dakle u srpsko-crnogorskoj agresiji 1991-1992., iako zauzet i brojnim drugim političkim i radnim obvezama uvijek je nalazio vremena za potporu u rješavanju novčanih i ostalih problema Šahovskog kluba "Dubrovnik", shvaćajući da je i klub tako bogate tradicije /seže čak od 1879. po nekim izvorima/ važan dio bogate dubrovačke kulturne i športske povijesti. Osobito je važan doprinos gospara Matka u naporima da Šahovski klub "Dubrovnik" održi kontinuitet rada i identitet i u tim uistinu teškim vremenima u čemu se i posve uspjelo. Istina o Domovinskom ratu i stradanjima Dubrovnika, zahvaljujući i gosparu Matku, kako smo ga zvali, proširila se diljem svijeta, počevši od samog sudioništva dijela dubrovačkih šahista u tom ratu – hrvatskih branitelja, preko čuvenog turnira za kruh, mlijeko i vodu u Gradskoj kavani /17.11.1991./, prvog službenog ekipnog meča u međunarodno priznaToj Hrvatskoj između 163. dubrovačke brigade i Šahovskog kluba "Dubrovnik" u hotelu "Excelsior" /19. siječnja 1992./, nezaboravne simultanke oko Orlandova stupa možda i najvećeg šahista svih vremena Garija Kasparova i "šarolikog" sastava dubrovačkih šahista i uglednih domaćih i stranih političara i javnih radnika /23. listopada 1994./ i još brojnih drugih onovremenih šahovskih događanja. Svi mi suvremenici pokojnog gospara Mata Matka Meda, dubrovački šahisti, u trajnom će sjećanju zadržati njegov doprinos i zasluge za organizirani dubrovački šah i vječno mu biti zahvalni, izražavajući i sućut njegovim najbližima.

Bajro Sarić

Ovogodišnje natjecanje momčadskog šahovskog kupa Republike Hrvatske, koje je održano u hotelima "Solaris" kod Šibenika ostat će upamćeno po najvećem uspjehu koji je ikada ostvario Šahovski klub "Dubrovnik" u svojoj dugoj povijesti. U konkurenciji 26 najboljih hrvatskih šahovskih momčadi osvojili su izvanredno treće mjesto i pripadajuće nagrade. Igralo se u 6 kola po švicarskom sustavu, pri čemu je svaka momčad nastupila na 4 ploče. Iako je po početnom prosječnom rejtingu dubrovačka momčad bila uvrštena na 10. mjesto, u konačnom poretku pomaknula se za čak 7 mjesta, osvojivši 9 meč bodova od mogućih 12. Pri tome ostvarene su 4, doduše minimalne, ali ipak pobjede /2.5:1.5/ i to u srazu s A hrvatskim prvoligašima GŠK "Mravince-Cemex" iz Solina, ETF-Osijek iz Osijeka, i "Đuro Đaković Holding" iz Slavonskog Broda, kao i trećeligašem Velikom Goricom. U posljednjem, odlučnom kolu ŠK "Dubrovnik" odigrao je 2:2 s jednim od najboljih hrvatskih šahovskih klubova, "Zagrebom" i tako podijelio drugo i treće mjesto s GŠK "Mravince – Cemex", ali zbog slabijih pojedinačnih rezultata osvojen je "brončani" pokal. Jedini poraz dubrovački šahisti rezultatom 3:1 pretrpjeli su od uvjerljivog pobjednika HAŠK "Mladost" iz Zagreba. Za ŠK "Dubrovnik" nastupili su međunarodni majstori Daniyyl Dvirnyy /daroviti Talijan ruskog podrijetla/ na vrlo jakoj prvoj ploči, prikupivši 4 boda iz 6 partija, bez poraza i Ivan Galić na drugoj, također vrlo jakoj ploči prikupivši 3 boda iz šest partija, FIDE majstor Ivan Bender na trećoj ploči s 3.5 boda iz 6 partija, te majstorski kandidati Ivo Ivanković s 1.5 bod iz 3 partije i Tomislav Šeparović s jednim bodom iz tri partije. Pojedinačno promatrano, prikupljeno je 13 bodova od moguća 24, pri čemu je ostvareno 5 pobjeda, 16 remija i svega 3 poraza. Svi koji su nastupili, bez posebnog izdvajanja, posve su zadovoljili kvalitetom i učincima uzimajući u obzir da su imali vrlo jake protivnike i cijelo natjecanje odigrali su u stabilnom kontinuitetu, uvijek se držeći vrha turnirske ljestvice.

Bajro Sarić

Svatko ima pravo na svoju subjektivnost, na emocije i svoj ukus, važno je da pri tome ne vrijeđa druge i drugačije i to ću pravo "konzumirati". Shrvana teškom bolešću preminula je Tereza Buconić Gović /1947.-2012./, za mene najveća dubrovačka književnica /proza, eseji, romani i sl./ s čijim sa se opusom i njom osobno imao tu privilegiju upoznati. Terezino viđenje, nazovimo ga tako, dubrovačkog mentaliteta, običaja, tradicije, ljepota i ružnoća posve se poklapa s mojim i nemam tu ništa ni dodati ni oduzeti, niti sam tome dorastao. Terezin Dubrovnik, njegova čeljad, slike i prilike, sa svim svojim licem i naličjem čini mi se nenadmašnom umjetnošću, koja iz naoko ničega stvara čudesa. Taj njezin, pa i moj zavičaj i djetinjstvo ostali su samo u njezinim knjigama, vječan trag nekih materijalno možda i siromašnih vremena, ali duhovno kudikamo bogatijih i sadržajnijih. Neka tajna životnost, nalaženje smisla u svakom naporu, ta mirnoća, razumijevanje, blagost i iznad svega hrabro suočavanje s patnjama bez vlastitog izbora, to trpljenje i neopterećivanje nikoga, pa ni najbližih sa svojim mukama, čini Terezu Buconić Gović uistinu besmrtnom, što je ovako ili onako razvidno u njezinim djelima, kome je do toga stalo i tko to hoće priznati, ako mu je to poznato. Žalosno je da oni koji su nekad, pa i sad "drmaju" dubrovačkom kulturom, ta teško propusna društva, nikad nisu ni htjeli ili možda nisu ni znali objektivno vrednovati i promovirati sve sastavnice iznimno vrijedne književne baštine Tereze Buconić Gović. Vjerojatno i stoga što nije bila nametljiva, što je bila skromna i što je naivno vjerovala da će sve to samo po sebi doći. Očito je živjela u pogrešno vrijeme i ljudima "nahvao", ali na pravom mjestu i sva je sreća da njezin svijet ostao zapisan u njezinim knjigama, tako uvjerljivo i precizno i jamči da ga okrutna sadašnja, a teško da će biti bolja i buduća vremena nikad neće biti izbrisan i raskomadan. Tereza Buconić Gović, opet ću ponoviti, zacijelo je najznačajnija suvremena dubrovačka književnica. Usput, dubrovačka književna baština i nije bogata spisateljicama, odnosno ženama. U svojim, uglavnom kratkim pričama opisuje duhovnu i materijalnu baštinu dubrovačkog kraja, najčešće zavičajne Rijeke dubrovačke. Teme su uglavnom život, običaji i karakteri iz daljnje i bliže dubrovačke prošlosti i tradicije. Od naoko beznačajnih stvari, ljudi i detalja Tereza je stvorila brojne slikovite, rječite i pamtljive priče, vraćajući nas u vlastito djetinjstvo i zavičaj i podsjećajući nas na prolaznost, ali i zaborav. Možda je Eta Rehak, u recenziji "Zavičajnih priča", najbolje opisala bit lirske proze Tereze Buconić Gović. "...Terezino zapažanje zaustavlja se na malim, naoko beznačajnim uporabnim predmetima, na pojavama i predmetnim detaljima, na poslovima i usputnim oznakama svakodnevnog života Rijeke dubrovačke. Ona poput marljivog mozaičara brižljivo slaže kamenčiće svojih zapažanja koji se očituju znakovima. Ti znakovi pokrivaju ukupnost življenja pa se preobražaj njihov prati u nizu asocijacija koje tvore priču. Drugim riječima: s razine osjetilnog projicira svoj svijet u sferu duhovnog, pa tako objedinjen postaje svjedokom ukupnosti trajanja i postojanja. Svaka crtica nije ništa drugo nego neka od varijanti raznih postaja životnog puta. U tome i leži originalnost i svježina Terezinog pisanja..." Kad sve ubrzanijim ritmom ništa drugo nego nestaje jedan ne tako davno prepoznatljiv Grad i njegova čeljad, sa svim svojim vrlinama i manama, naprosto se mora naći vremena pročitati neka priča Tereze Buconić Gović iz brojnih knjiga i časopisa koja će nas podsjetiti na ono što smo negdje duboko potisnuli, svjesno ili nesvjesno, ono bitno, a ne materijalno u nama ili bolje rečeno da materija nikako ne može nadomjestiti ili zamijeniti duh, koliko god se trsili da je to moguće.

Bajro Sarić