GOSPARI SU VJEČNI
Nedjelja, 09 Siječanj 2011 15:26

Ne, ne treba biti zajedljiv ni zločest, poglavito ne u onome i onima koji se trude vratiti negdašnju prepoznatljivost i identitet Dubrovčana i Dubrovnika koji su u naletu materijalnog, pohlepnog i netolerantnog zadnjih desetljeća posve išćezli. Nije potrebna ni patvorena nostalgija ni patetika za tobože nekim boljim starim vremenima i ljudima, pa ni prema gosparima i gosparstvu. Nije ni onda, pa ni stoljećima, čak i u procvatu Dubrovačke Republike sve bilo idealno ili na svom mjestu, niti su gospari bili neka izvanzemaljska čeljad, lišena licemjerstva, zlovolje i jala. Pogotovu ne što se ljudskih karaktera, sudbina i mentaliteta tiče i nisu ni nedavni ni davni Dubrovčani, ma tko ih priznavao ili ne priznavao za Dubrovčane, bili nešto bolji od sadašnjih, ljutili li se ili ne. Valja im ipak priznati da im je bilo puno teže, da su puno više radili i hrabro se nosili sa svojim križevima. Nisu ni danas nestali gospari iz svijeta Iva Vojnovića. To je po meni svatko onaj, ma kakvi su mu korijeni ili podrijetlo, koji poštuje i prihvaća neka ovdje stoljetna pravila pristojnog ponašanja, uljudbe, skrbi za potrebne i uvažavanja drukčijih. Time se ne gubi ništa na vlastitosti, posebnosti, identitetu, naprotiv, dobiva se. Zato treba osokoliti pokretače Bala gospara, ne propitkivati tko jest, a tko nije gospar. Svi su za mene gospari kojima je u srcu i duši ovaj, sad malo posrnuli Grad i Hrvatska, koji mu više davaju nego uzimaju, ali i oni koji su prema njima kritični, dosta puta s razlogom i najboljim namjerama. Zbog svega navedenoga treba podržati sve pokretače i napore, programe, ideje i pokušaje koji imaju za svrhu obnoviti i uskladiti s vremenom ono najbolje što je Dubrovnik imao i na duhovnom i na materijalnom planu. I nipošto se u tim nastojanjima ne smije odustati, unatoč možebitnim razočaranjima i neka se i dalje održavaju balovi gospara, obnovi, ali i inovira bogata kulturna, umjetnička i gastronomska baština...
Bajro Sarić