Odgovarati na sad već petnaestogodišnje izljeve mržnje, provokacije i laži Vasa Vukoja spram moje, ali i sličnih malenkosti, koji se još usuđuje upitati za što mu je Domovina Hrvatska "zla maćeha" ne bi imalo smisla da nije u zadnjem Glasu Grada, ali i u njegovom "epohalnom" djelu "Dubrovnik Adio" zapravo prešao mjeru i lošeg ukusa. To njegovo veliko rekla-kazala "djelo", nastalo na zasadima njegovih, koliko ga znam, stalnih frustracija, fobija i opsjena odlično je štivo ne samo za četnike, nego i svekolike hrvatske, a eno na, i islamske neprijatelje diljem svijeta. To da je mrzio sve hrvatsko i da su oko njega sve ustaše, to sam u ono malo predratnih razgovora lako zaključio. Ali evo sad ispada, a i mnogi su mi to naknadno rekli, da je Vaso zakleti neprijatelj islama, osobito "poturica koji su od Turaka još gori". A ja sam mu tu imenom, izgledom i životnim putom "uvijek na raspolaganju", To da niste onakvi kakvi jeste nego kako vas drugi doživljavaju, bez dokaza i činjenica, ali s ubojitim tvrdnjama, potvrđuje veliki četnički zavodnik, ali i doslovno zavodnik Vasiljko Vukoje. U onim predratnim godinama radio je to izvrsno, a potvrđuje to i "Dubrovnik Adio". Naravno za "ovce" svih pasmina. Čovjek koji ništa nije ni vidio ni čuo i koji svugdje vidi ustaše, islamiste, konvertite i ine, dakle Vaso, nije vrijedan nikakve pozornosti ni značenja, a u njegovom slučaju može se još i dodati kako baš u zdravom tijelu i ne mora stanovati zdrav duh. Naprotiv, ovdje je riječ teškom, najtežem bolesniku, onome duhovnom i duševnom. Ne bi mi ni palo na pamet braniti se od Vasovih otrovnih strijelica iz daleke Australije da ne spomenu dvije, uvijek "zapaljive" riječi "klanje" i "konvertit" koje bi eventualno mogle dovesti u zabludu one koji me objektivno doživljavaju, jer kod onih drugih ne da se ionako ništa učiniti.
- Na znamenitom osnivačkom skupu SDA /u kojemu nikada nisam ni bio niti mi pada napamet iako su mi i to "prišivali", a gdje Bože moj nisam sve bio u očima nekih!/ pred srpsko-crnogorsku agresiju na Dubrovnik u hotelu "Libertas" koji je vodio "Babo" – Fikret Abdić, upozorio sam, u nešto povišenijem tonu sve nazočne Srbe, Muslimane, Hrvate, pravoslavne, katolike, muslimane, agnostike, ateiste i ostale da se moramo svi skupa, kojima je hrvatska država doista i Domovina, organizirati u njezinu obranu i da će Srbi i Crnogorci udariti iz svih oružja, prvo na nas, a onda i na Bosnu i Hercegovinu. Povišeni ton bio je jer mi je odvratna bila "Babova", a nešto kasnije potvrdila se i Izetbegovićeva naivnost o tome da rata i ratova neće biti, a ako će ih i biti onda to nisu njihovi. Što se par mjeseci /u Hrvatskoj/ i godina /u Bosni i Hercegovini/ dogodilo i tko je to tamo klao, rušio i silovao i tko je te Srbe i Crnogorce pozivao na klanje, jako dobro znaju Milošević, Karadžić, Mladić, Vukoje...Ali Vasu koji se preziva Vukoje sve to još uvijek nije dovoljno i nikada mu i neće biti dovoljno. Za Vukoja i njegovu podanike, jer on bi htio biti vođa dubrovačkih Srba /dubrovački Srbi morali bi se i ograditi od takvoga i takvih/, sve je na ovome svijetu moguće, ali hrvatska država nipošto. Kad nešto pomislim, ne kaže se uzalud da je napad najbolja obrana, za koji nismo na nesreću imali snage, a onda ne bi ovo sve završilo kako je završilo. A završilo i nije baš najbolje ni za Hrvatsku, pogotovo ne za Bosnu i Hercegovinu, jer eto i međunarodna zajednica priznala je srpsku silu i neke nove, neprihvatljive diktate, zemlje...
- Za Vasa i Vasove konvertit je svatko onaj tko je ovdje ostao i branio, kako je znao i umio Lijepu našu i njezin dubrovački kraj, pa tako i ja. Pa i ne smatram to nekom svojom prednošću ni vrijednošću niti sam to na bilo kakav način, a najmanje konvertitstvom iskoristio. Štoviše, pred samu agresiju Vasovih odmah sam sa svojim kakvim-takvim umom otišao na tržište i hvala Bogu ostao na nogama, unatoč svim tegobama i slaboj tržišnoj konjunkturi zdravog mozga. Da sam htio ulijeniti taj mozak, postati "jadnik" Victora Huga ili "gubitnik" Thomasa Bernharda", imati puno novca i "uključiti svijetlo", pa to sam mogao upravo kao konvertit, po nekom mojem poimanju. "Tečaj" mi je ostao stabilan, bez ikakvih konverzija i ništa se nije promijenio. A ipak sam stigao na osmi red šahovnice, a tu ne stanuju pješaci iz Vukojina svijeta, nego neke malo jače ili jake figure.
Napokon, Vasu i onima koji doživljavaju Hrvatsku kao "zlu maćehu", a ne kao majku mogu rijeti da je to zbog toga što su tako htjeli. I da mi je sve ono što zna o meni trebao reći kad smo se na nogometnim i nikakvim drugim utakmicama viđali, jer i ja sam birao s kim ću piti, a on nije bio taj. Da ne bi Vasa nikad ne bi ni znao ono što nisam, jer sam stalno zauzet razmišljanjem o onome što jesam.
30. studenoga 2005.Bajro Sarić - "Glas Grada"
