Što se bitno novoga dogodilo na lokalnim ili možda lojalnim izborima na hrvatskom jugu? Je li pobijedila percepcija kandidata u biračkom tijelu ili činjenice o /ne/učinjenom odlazećih? Nema jednoznačnog odgovora. Opći izborni rezultat priznanje je dosadašnjoj gradskoj upravi predvođenoj HDZ-om i Šuicom da je dobro radila i da zaslužuje novi mandat, ali bez JHS-a i DC-a. Koji će drugi partneri biti ili će izniknuti neki treći, ostaje za vidjeti, i samo je pitanje kojom će se brzinom nastaviti uzlazni kontinuitet u oporavku i razvitku Grada.
Dube je odlično kapitalizirala sve učinjeno u vođenju Grada, znalački prisvajajući i ono što su drugi pokrenuli i dovršili, poput Kljunkovog JHS-a, pa i DC-a. Tako se vodi politika, takav je i Bandić, a tako izgledaju i svi pobjednici, stoljećima i ne samo na ovim prostorima. "Prljavo rublje" prebačeno je na gubitnike, osobito na Kljunka i njegov pad zapravo je glavna značajka ovih izbora. Percepcija kandidata za birače je oduvijek bila iznad svih činjenica, razuma ili dokaza i tu ni ovi, a ni svi idući izbori nisu i neće donijeti ništa novoga. Priče o programima, vizijama, poštenju, hrabrosti nisu za političko tržište ili arenu. Da bi dobili ili izgubili na tom tržištu, morate biti kontroverzni, prestižni, neobični i iznad svega zanimljivi biračima. Nema tu "tiha voda brijegove valja". Znam dosta ljudi iz svakodnevice koji su i stručni, i pošteni, i mirni i dobri, ali su stalni politički gubitnici. Profil dobitnika čini se bitno drukčijim. Taj je dobar politički matematičar, koji točno zna kome nešto učiniti ili obećati, a kome ne i koliko će na mostu dobiti i "ćupriji" izgubiti. Ljude ne zanima projekt kojim se odjednom zapošljava 200 ljudi, jer on i njegovi ne znaju hoće li oni biti među tim sretnicima. A ako ste učinili ili obećali nešto za 10 ili 100 svojih sljedbenika, eto glasova puta 3,4...Svatko tko ima političke ambicije, a svijet bez politike ipak nije moguć, mora provjeriti svoju percepciju kod birača prije negoli se upusti u izbornu utakmicu. Jednostavno, ono što mi mislimo o sebi možemo objesiti "mačku o rep", važno je kako nas doživljavaju u ovom slučaju birači. A i jest najteže se suočiti sam sa sobom.
S ovim izborima, ne samo ovdje, definitivno su pokopane male političke stranke i postavlja se pitanje vremena kada ćemo prijeći na njemački ili slični model. Što se nezavisnih lista tiče, neće one lako utrnuti, dok je ovakvog izbornog sustava, a vjerojatno i novoga. S jednim do dva mandata možete biti odlučujući i to dobro kapitalizirati, a četiri godine nisu malo u ljudskom životu pojedinca, pa i skupine oko njega. A u neposrednim izborima šanse nezavisnih kandidata zapravo se umnožavaju.
Nažalost, s ovim izborima ugašena je i jedna, po meni za dubrovačko područje korisna ideja o većem stupnju regionalne samostalnosti, decentralizacije i dekoncentracije, koju je predvodio JHS. Pred naletom globalizacije i očuvanja nacionalnog identiteta u tome okviru, priče o samosvojnosti, samopouzdanju, našoj banci ili Gradu ne prolaze. Pogotovu ne u Dubrovniku, gdje je povijesno ta ideja kompromitirana i gdje su još svježe ratne traume. A i sada držim da Dubrovnik manje dobiva od onoga što daje Hrvatskoj, da nam naša mladež odlazi i da ni poslije ovih izbora tu neće biti bolje. Propala je i ideja o osnivanju nove Dubrovačke gradske banke d.d., a pobjednici su sve strane banke kojih je Grad pun, a bit će ih još više. Za koga one rade, pitam svih skupa? Treba li Hrvatskoj, kojoj jedino i pripada, siromašni ili bogati Dubrovnik ili će se on i dalje tretirati kao "statistička činjenica". Politika je, čini se igra brojki, a oni s malim brojkama slabije i prolaze, a tako ipak ne bi trebalo biti.
U najkraćem, Šuici su građani priznali učinjeno, nevezano koliko su tome i neki drugi pridonijeli i ta je prosudba ispravna i zaslužuje novi mandat. Župljani su se odlučili za status quo, Miletića i HDZ, ovako im je dobro i imaju pravo na to, iako je to strašno daleko od stvarnih potencijala toga kraja. Ali većini se baš i ne ide naprijed, to sam naučio. Slično je i s Primorcima, koji stalno kukaju, ali im je s Dobroslavićem i HDZ-om ipak najbolje, kada dođe "stani pani". Korda zaslužuje novi mandat, jer godine i "potrošenost" nisu važni, nego djela. A Konavljani su to prepoznali. Politika nije ni struka ni mladost, nego rješavanja problema koje narod muče, a to su voda, struja, ceste i sl.
Ovi izbori, po meni, razriješili su još jednu dvojbu o neposrednim ili posrednim izborima. Neposredni ipak, iako sam do danas mislio drukčije. Ovako, mimo većinske volje, o tome gdje će netko biti odlučuju oni s 8 do 10% osvojenih glasova, sa svojim ucjenama, uvjetima i sl. Imaju i pravo, dobro su razumjeli ovakav izborni sustav i zbog toga su i izašli "na teren". Bolje i diktatori neposredno izabrani negoli vođe vezanih ruku i glave...
Inače, cijela je izborna kampanja bila materijalistički usmjerena, bez imalo duha, invencije, poštivanja nekih tradicijskih vrijednosti i posebnosti, mlaka i dosadna. Dubrovnik treba ići brže naprijed, sa svojim snagama i neovisnošću prema središnjicama, a izborni rezultati to nipošto ne jamče.
A onima "mudrima" koji ne izlaze na izbore ne dajem za pravo. Na listama su oni koji se na njima imaju hrabrosti pojaviti, bez obzira kakvi su. To je sve što nam se nudi i nema boljega, bar je u politici tako. Hrvatska je takva kakva jest, a Dubrovnik isto tako, sve drugo su njihove projekcije, možebitno i dobronamjerne, ali nerealne. Kako ćete utvrditi da je netko dobar šahist ako ne želi igrati ni s kim? Stvari dakle nisu nimalo jednostavne. A onaj tko se nije pojavio na izborima /osim iz objektivnih razloga/ nema nikakvo moralno pravo ni govoriti o /ne/izabranima.
Napokon, Gustave Le Bon još prije stotinu godina sjajno objašnjava rezultate izbora, koja po meni vrijede za sva vremena i prostore. "Prosječnost izabranih predočuje u svakoj zemlji duh naroda. Od jednog naraštaja do drugog on je skoro identičan. I tako još jednom dolazimo na osnovni pojam o narodu koji smo već često susretali, i na onaj drugi pojam koji proizlazi iz prvog: da uredbe i vlade igraju neznatnu ulogu u životu naroda. Narode vodi u prvom redu njihov duh, tj. pradjedovski ostaci od kojih je taj duh sastavljen. Narod i svakidašnje potrebe – tajanstveni su gospodari koji vladaju našom sudbinom."
27. svibnja 2005.
Bajro Sarić – "Glas Grada"
