Nivo razvijenosti svake nacionalne ekonomije ponajviše je ovisan o ukupnoj poslovnoj uspješnosti tzv. gospodarskih mikroorganizama, odnosno poduzetnika. U izrazu “poduzetnik” sadržana su mala, velika i srednja poduzeća, obrtnici, zadruge i sl. Temeljni pokazatelji uspješnosti, kojih je lako izračunati su proizvodnost (produktivnost), ekonomičnost i rentabilnost (profitabilnost) poslovanja. Ipak, uputno je, kroz jednostavni i za ovdašnje gospodarske uvjete tipičan primjer, objasniti postupak izračuna navedenih pokazatelja i razliku između njih. Ta razlika ponekad nije jasna ni samim ekonomistima, iako bi upravo po tome baš oni trebali biti “drukčiji od drugih”.
Pretpostavimo da jedan manji hotel, vrijedan 10.000.000 kuna, ima 100 kreveta i da u nekoj turističkoj godini ostvari 120 dana punog zauzeća, dakle 12.000 noćenja, s prosječnim dnevnim prihodom po noćenju (gostu) od 200 kuna. Izvedeni poslovni prihod iznosi 2.400.000 kuna (12.000 noćenja * 200 kuna), a procijenjeni poslovni rashodi (materijal, usluge, bruto plaće, ostali troškovi, amortizacija, kamate) iznose 2.000.000 kuna. Dobitak (profit) u ovome primjeru iznosi 400.000 kuna (2.400.000 – 2.000.000). U hotelu je zaposleno 25 radnika.
Proizvodnost predstavlja odnos između količine proizvoda ili usluge (brojnik) i količine proizvodnog čimbenika (nazivnik), pri čemu ovo potonje može biti živi ljudski rad, uložena stalna ili obrtna sredstva i sl. Iz predočenoga primjera pokazatelji proizvodnosti su: broj noćenja po zaposlenom 480 (12.000/25), broj noćenja po krevetu 120 (12.000/100), poslovni prihod po zaposlenom 96.000 kuna (2.400.000/25), poslovni prihod po krevetu 24.000 kuna (2.400.000/100) itd. Usput, biti politički produktivan znači privući što veći broj birača na svoju stranu.
Ekonomičnost je odnos između ostvarenog učinka i utroška, točnije prihoda i rashoda. U primjeru pokazatelj ekonomičnosti je 1.20, a dobije se dijeljenjem ukupnih prihoda (2.400.000 kuna) s ukupnim rashodima (2.000.000 kuna). To znači da se na jednu utrošenu kunu dobije 1.20 kuna prihoda ili da se za 1.20 kuna prihoda treba utrošiti jedna kuna. Nerijetko se pokazatelji proizvodnosti uzimaju za pokazatelje ekonomičnosti i obratno, što je stvar konvencije, pri čemu se ne prave veće pogreške.
Napokon, rentabilnost je omjer između dobitka i uloženih poslovnih sredstava (stalna i obrtna sredstva), a obično se izražava u postotku. Iz primjera proizlazi da je rentabilnost 4.00% (400.000 kuna dobitak / 10.000.000 kuna poslovna sredstva). Mogući su i drugi pokazatelji, ali uvijek u brojniku treba biti na određen način izražen dobitak (poslovni učinak), a u nazivniku uložena sredstva.
Naravno, predočeni pokazatelji poslovne uspješnosti imaju statička obilježja i sami za sebe puno ne govore. Tek u usporedbi kroz vremensku seriju ili pak s postavljenim standardima, prosjekom grupacije i sl. mogu se izvesti važni analitički zaključci i ocjene.
U navedenom primjeru pokazatelj ekonomičnosti ocjenjuje se zadovoljavajućim, ali nipošto ne i proizvodnost i rentabilnost. Osobito u usporedbi sa sličnim hotelima razvijenih turističkih zemalja, pa i prosječnim financijskim standardima.
Posve je razvidno da je razina domaćeg bruto proizvoda, ali i uopće kakvoća življenja na krajnjem hrvatskom jugu nezadovoljavajuća, poglavito kad se uzmu raspoloživi demografski, prirodni i stvoreni gospodarski potencijali. Dakle, ekonomski mikroorganizmi (poduzetnici) ni po količini, a još manje po pokazateljima proizvodnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti ne jamče poželjnu razvojnu dinamiku i brže dostizanje vječnog političkog cilja svih stranaka – narodnog blagostanja.
A uzroci slabih performanci (razvojnih mogućnosti) dubrovačkih poduzetnika doista su širokog raspona, počevši od prometne odsječenosti, malog tržišta, zastarjele tehnike i tehnologije, pravne nesigurnosti, poduzetničkog neznanja, nedostatka “pravih” ideja do nepoticajnog makroekonomskog ozračja (porezna presija, nerealan kunski tečaj, skupi krediti, administrativne zapreke i sl.). Još uvijek se ne suočavamo s ugodnom poduzetničkom klimom, poduzetnici se ne ohrabruju, malo ih tko uopće nešto i pita, osim poreznika. Neuspješni su stalno predmet pozornosti i iznova im se davaju (po nekoliko puta) šanse, dok, prije svega mladi, nemaju prigodu ni za pokušaj. Tako će biti sve dok poduzetnička ekonomija ne postane pokret i dok svi, a posebice oni koji ovako ili onako odlučuju, barem ne stavljaju nerazumne prepreke. I zbog toga su potrebne promjene, pa i češće, ali ne one po kojima će “vuk biti sit, a ovce na broju” ili “bolje vrabac u ruci, nego golub na grani”. Budućnost je nepredvidiva, s njom i rizik. Tako je to i poduzetništvu, u kojemu je su kreativne sposobnosti, pa i intuicija od iznimne važnosti. Osobno mi se čini da je najveći problem shvatiti i prihvatiti činjenicu da živimo u vremenu koje je strašno brzo i da su potrebna stalna preispitivanja u smjeru iznalaženja boljega, naprednijega…
14. listopada 2001.
Bajro Sarić – "Dubrovačka Republika"
