Izvan je svake sumnje da je model dubrovačke, pa i hrvatske turističke ponude i turističkog razvitka, u kojemu je sunce, more i kulturno-povijesna baština temelj, potrošen, bar što se tiče financijskih učinaka, odnosno profitabilnosti. Složili se ili ne, dubrovački i hrvatski turizam konkurentno zaostaje, a turistička potrošnja naspram raspoloživih resursa doista je mizerna. Moraju se pronaći novi i održivi razvojni putovi, od kojih će imati svi koristi, ako se hoće od turizma /pre/živjeti barem tamo gdje je on najvažnija djelatnost. Slažem se s onim koji tvrde da na nacionalnoj ili državnoj razini, turizam nipošto, s obzirom na svoje ćudi i nisku profitabilnost ne može biti, kako se to kaže generator rasta BDP-a. Stoga su mi se učinila zanimljiva razmišljanja našeg Dubrovčanina na radu u SAD, uglednog turističkog promotora Davora Gjivoja. Pročitajte sljedeći razgovor. /Bajro Sarić/
Iskustvo prvog uključivanja Hiltona u hrvatski turizam, preko sudjelovanja u rekonstrukciji i poslovanju dubrovačkog Grand hotela Imperiala, može vrlo korisno poslužiti svim hrvatskim investitorima koji se u afirmaciji turističkih destinacija žele osloniti na suradnju s najprestižnijim svjetskim hotelskim lancima.
Cjelokupna Gjivojeva iznimno uspješna poslovna aktivnost kretala se uzlaznom putanjom, od doba kad je kao komercijalni direktor Atlasa pridonio njegovu izrastanju u vodeću putničku agenciju za inozemni turizam u bivšoj državi, zatim - poslije odlaska u SAD - desetogodišnjeg obavljanja dužnosti izvršnog direktora u međunarodnom poslovanju i člana boarda American Expresa, te direktora američke korporacije za marketing i investicije Networld i suosnivača najveće američke grupacije za bukiranje korporativnih poslovnih domaćih i međunarodnih sastanaka StarCite.
Međutim, u nas se Davor G. Gjivoje najčešće spominje kao čovjek koji je u Hrvatsku doveo prve kruzere (France i Oslofjord – još davnih 1960-ih godina), American Expres kreditne kartice (20 godina prije nešto su se one počele koristiti u zemljama tzv. istočnog bloka) i napokon Hilton. Zahvaljujući Gjivoju, Hilton se uključio u rekonstrukciju i poslovanje dubrovačkoga Grand hotela "Imperial" s 20 posto udjela u vlasništvu tog objekta, kojemu je inače većinski vlasnik dubrovačka Atlantska plovidba.
Turizam info: Legenda kaže da je utemeljitelj Hiltona Conrad Hilton u odgovoru na pitanje čemu može zahvaliti svoj golemi poslovni uspjeh rekao: “Postoje tri uvjeta. Prvi je - lokacija, drugi je - lokacija, a treći je - lokacija!” No, u slučaju Grand hotela Imperial trebalo je ispuniti i druge uvjete kako bi se taj najstariji dubrovački smještajni objekt uklopio u sadašnje međunarodne standarde. Što je bilo presudno da se Hilton prvi put odlučio ulagati u hotel smješten u tako malenom gradu kakav je Dubrovnik?
Gjivoje: U odnosu prema drugim sličnim destinacijama na Mediteranu Dubrovnik ima jedinstvenu konkurentsku prednost – i kulturnu baštinu i prirodne ljepote kakvima se malo tko može podičiti. Jer, na primjer, Venecija i Firenza imaju kulturnu baštinu, ali ne i prirodne ljepote, dok Kanarski otoci i Mallorca imaju prekrasnu prirodu, ali ne i kulturnu baštinu.
Hilton ne dolazi u sredinu u kojoj živi manje od pola milijuna stanovnika. Mi smo, u tri godine nastojanja, uspjeli - jednog po jednog - dovesti u Dubrovnik sve članove Hiltonova boarda, a kad su oni vidjeli tu dubrovačku jedinstvenost, više se nisu kolebali da daju svoje pristanke ne samo za vođenje menadžmenta Grand hotela Imperial, već i za investiranje u njegovu rekonstrukciju.
Lokacija Hilton Imperiala, kako se danas hotel zove, pogodna je utoliko što je u neposrednoj blizini ulaza u dubrovačku staru gradsku jezgru, ali držim da su još atraktivnije lokacije Excelsiora i Argentine iz kojih se pruža najljepši pogled na panoramu stare gradske luke, na gradske zidine i na otok Lokrum. Usto, Imperial nema kontakt s morem i plažu. Unatoč tome, hotel Hilton Imperial, zahvaljujući kvalitetnom menadžmentu koji vodi Hilton International, posluje komparativno najbolje od svih dubrovačkih hotela s pet zvjezdica, što je odraz činjenice da se Hiltonov menadžment usavršavao preko 50 godina i da raspolaže s golemom prodajnom mašinerijom diljem svijeta.
Turizam info: Vi ste također pomogli u dovođenju prvog Hiltona u Prag i prvog Le Meridiena u Bruxelles, te s timom Vladimira Putina, koji je tada bio prvi dogradonačelnik Sankt Petersburga, organizirali prvu privatizaciju i posredovali u kupnji ruskih hotela za druge poznate hotelske lance - Rocco Forte, Kempinski i Royal Meridien. Poslije takvoga poslovnog iskustva, što biste preporučili hrvatskim investitorima koji se u afirmaciji turističkih destinacija žele osloniti na suradnju s najprestižnijim svjetskim hotelskim lancima?
Gjivoje: Znatan broj ljudi angažiranih u turizmu smatra da su saznali sve o hotelskom poslovanju već samim time što su boravili u nekim inozemnim prestižnim hotelima, pa misle da sve mogu sami i ne vide razloge zbog kojih bi dovodili neke strance koji će im soliti pamet. To nije specifično samo za Hrvatsku, jer je to sasvim pogrešno shvaćanje rašireno u cijelom svijetu. Istina, postoji mogućnost i da netko uspije samostalno, pod uvjetom da ima školovanje za hotelijerstvo na najkvalitetnijoj svjetskoj razini i isto takvu praksu, te da se spreman posvetiti poslovanju 24 sata na dan bdijući nad svakim gostom kao nad zjenicom svoga oka. Međutim, prevelik je rizik upuštanja u takvo poduzetništvo. Sigurnost uspjeha je neusporedivo veća ukoliko se investitor poveže s pomno odabranim najkvalitetnijim svjetskim hotelskim lancima koji iza sebe imaju golemu koncentraciju znanja i iskustva kao podlogu svakog uspjeha.
Svaki projekt ima svoje specifičnosti, kao što svoje specifičnosti imaju i međunarodne hotelske korporacije, pa treba pronaći najbolji odnos između određenog projekta i određene korporacije. Naša tvrtka Netex, Inc. bavi se upravo time da vlasnicima hotela pomogne u vrlo studioznom i stručnom izboru hotelskih korporacija. Ona pomno prati djelatnost 60 hotelskih korporacija u svijetu, tako da rendgenski snima svaku od njih i može odmah povezati upravo onu najbolje odgovarajuću za neki projekt. Svojedobno, kad me glavni direktor Atlantske plovidbe Ante Jerković zamolio da pomognemo pronaći neku tvrtku koja bi mogla stručno i uspješno voditi menadžment Grand hotela Imperial, objasnio je da se rukovodeći ljudi njegove pomorske tvrtke izvrsni pomorci, ali se, nažalost, ne razumiju u hotelsko poslovanje. Mi smo se odlučili za Hilton kao najpoznatiju korporaciju u svijetu, a ispravnost te odluke potvrdila se vrlo pozitivnim poslovnim rezultatima dubrovačkog hotela.
Turizam info: Premda se za Dubrovnik nerijetko ističe da je najprepoznatljiviji brand hrvatskog turizma, očito je da se u tom našem središtu ne primjenjuju određeni elementi na kojima se zasniva suvremeni trend afirmacije turističkih destinacija. Umjesto da tijesno surađuju sa svrhom promicanja destinacijskih prednosti Dubrovnika, hotelijeri i vlasnici agencija u prvi plan stavljaju svoje uske interese. Na koji način Dubrovnik može prevladati sadašnje tranzicijske nedostatke, kako bi se postiglo cjelogodišnje poslovanje i ponovno vratili gosti?
Gjivoje: U Dubrovniku danas nema dovoljno atraktivnih sadržaja turističkog boravka (poput, na primjer, nekadašnjih izleta na moru Cruising by night ili Barbecue na brdu Žarkovici, srednjovjekovnih večera u restoranu Jadran, odnosno jednodnevnih avionskih izleta u Rim, Veneciju i Istanbul). Jako cijenim nastojanje Jadranskih luksuznih hotela koji organiziraju priredbe Zvijezde pod zvijezdama u iznimno lijepom ambijentu hotela Dubrovnik Palace i nekoliko drugih hotela. Razlog što se to ne događa svaki dan na mnogim dubrovačkim lokacijama jest nepostojanje suradnje između samih fragmentiranih hotelijera i isto tako fragmentiranih agencija, kojima – u takvoj situaciji – ostaju najvažniji vlastiti interesi. Za razliku od predratnog stanja, kad su pod okriljem Hotelsko-turističkog poduzeća Dubrovnik poslovali gotovo svi hoteli – s prvenstvenim zajedničkim interesima u uspjehu destinacije - a Atlas bio najjača putnička agencija - s identičnim interesom, danas su hotelski kapaciteti totalno fragmentirani i agencije razjedinjene, a nema magneta koji bi ih okupljao da se u prvome redu brinu za destinaciju. Suština je u tome da se na najveći pijedestal postavi destinacija, a unutar sadržajnog unapređenja i promocije destinacije pronalaze pojedinačni interesi. To se može relativno lako ostvariti tako da se formira jedna development kompanija u kojoj su suvlasnici Grad Dubrovnik i Turistička zajednica, s udjelom od primjerice 49 posto, a svi privredni subjekti s udjelom od 51 posto. Ta bi se kompanija kreativno bavila zajedničkom promocijom destinacije, te uspostavom i razvojem zajedničkih atraktivnih programa i kvalitetnih sadržaja, zbog kojih će turisti poželjeti da ponovno dođu u Dubrovnik i potroše mnogo više novca.
Turizam info: Od završetka Domovinskog rata do sada neprekidno se ističe da u Dubrovniku treba razvijati kvalitetni turizam. Međutim, zbog čestih istodobnih dolazaka pet do šest velikih putničkih brodova u sklopu njihovih kružnih putovanja po Sredozemlju, koji odjedanput dovezu po više od 15.000 izletnika, na gradskim prometnicama nastaje prometni kolaps i svi javni prostori unutar povijesne gradske jezgre se pretvaraju u kruzerski mravinjak, zbog čega se s pravom žale gosti stacionirani u hotelima i stanovnici. Kakav izlaz vidite iz neodržive aktualne situacije?
Gjivoje: Po mojem mišljenju, zbog načina na koji se danas prihvaćaju kruzeri u Dubrovniku, oni su postali oružjem za masovnu destrukciju turističke budućnosti Dubrovnika. Na žalost, moram reći da je prava sramota na kakav se način tretiraju dolasci kruzerskih gostiju. Tko će se od njih ponovno vratiti u Dubrovnik nakon što su se za vrijeme poludnevnog izleta dva sata prevozili autobusima od broda do grada, a usto se međusobno gurali dok su ulazili kroz gradska vrata, dok su čekali u dugim redovima pred javnim klozetom, pred ulazima na gradske zidine, pred mjenjačnicama, u muzejima i galerijama?
U svijetu postoje modeli za rješavanje takvih situacija. Na primjer, na Bermudima su, u nepostojanju kreiranja destinacije kvalitetnog turizma zakonom ograničili kruzerske dolaske na dva broda s najviše 5.000 izletnika na dan, uveli su ograničenje da svaka obitelj lokalnih stanovnika može imati samo jedan automobil, a zabranili su izdavanje koncesija za McDonald’s i druge prodavaonice brze prehrane. U Dubrovniku također treba svesti na razumnu mjeru broj kruzera i kruzerskih izletnika. To će se postići ako se strateški počne raditi i kruzerskim kompanijama dade rok od dvije do tri godine da programe dolazaka svojih brodova ravnomjerno rastegnu na sve dane u tjednu, dajući posebne povlastice za one brodove koji će dolaziti tijekom izvansezonskih mjeseci. Reduciranom broju kruzerskih izletnika moći će se pružiti strateški pomno isplanirana dobrodošlica zbog koje će se oni poželjeti ponovno vratiti i ostati tjedan ili više dana. Od takve promidžbe destinacije imat će Dubrovnik daleko veće učinke svaki dan (s mnogo manje troškova nego što ih postiže jedanput u godini nastupom na Svjetskom sajmu turizma ITB u Berlinu). Za razliku od najvećeg broja destinacija u svijetu, Dubrovčani mogu imati svoj vlastiti ITB svaki dan na ulicama svojega grada!
Turizam info: Nakon što se svjetska ekonomska kriza odrazila i na cijeli hrvatski turizam, pokušavaju se privući turisti u našu zemlju određenim palijativnim mjerama, poput privremenog odobrenja za slijetanje bučnih ruskih zrakoplova na naše aerodrome. Je li ta turistička politika ispravna?
Gjivoje: Početkom ove godine zamolili su me iz Ureda hrvatskog premijera da im pošaljem mišljenje o tome je li moguće smanjiti potencijalne gubitke u tekućoj turističkoj sezoni izazvane svjetskom financijskom krizom. U dijelu pisanog odgovora naslovljenog “Kako (ne)reagirati u danoj situaciji” istaknuo sam kako se moramo pomiriti s realnošću da će tijekom 2009. nešto biti i izgubljeno, ali da nije pametno reagirati nekakvim požarnim aktivnostima koje će strateški i strukturalno jako naškoditi u budućnosti. Ovo je svjetska kriza jedne iluzije: sve je bilo pretjerano i precijenjeno, pa se balon raspuknuo. Svjetske krize su ciklične. Ja računam da ova neće trajati duže od 9 do maksimalno 18 mjeseci. Nakon toga će biti mnogo bolje, jer će se uvesti regulative koje će umanjiti pošast pohlepe i onemogućiti daljnje pravljenje ekonomskih priča iz bajki. Uvjeren sam da je dobro ovo što se dogodilo. Trenutačno je teško, za neke ljude vrlo teško, ali za svjetsku ekonomiju mnogo je povoljnije što se ta neizbježnost dogodila sada nego da je iluzija još dulje potrajala – istaknuo je na kraju razgovora mr. sc. Davor G. Gjivoje.
4. prosinca 2009.
Razgovarao: Suad Ahmetović - www.turizaminfo.hr
Nakon što je projekt "Otok znanja" neslavno propao, a na tom predlošku provedena je privatizacija Hotela Koločep d.d. agonija toga najvažnijeg poduzetnika na Kalamoti se nastavlja. Siniša Grgić i Davor Lauc, članovi Nadzornog odbora uporno tvrde da je sve u redu, da će se projekt ispoštovati, dok je treći suvlasnik projekta, Željko Markota izbačen iz Nadzornog odbora zbog tvrdnje da Siniša Grgić, inače poznatiji kao vlasnik "patenta" kojima se dodjeljuju različita priznanja hrvatskim poduzetnicima sa sumnjivim činjenicama, ali i važni "došljak" vladajućeg HDZ-a želi prodati dionice Hotela Koločep d.d. strancima i tako potpuno uništiti projekt "Otok znanja". Kako bilo, Hoteli Koločep d.d. imaju uvjete za pokretanje stečajnog postupka jer im je gubitak iznad visine kapitala, resursi se ne obnavljaju, nikakvog razvitka nema, gubitci se gomilaju, Kalamotezi, pa i svi oni koji vole ovaj otok ogorčeni su. Ali, čini se da zbog stranačke discipline raspetljavanje ovoga "slučaja" nije na vidiku. Očito je da je nekima u interesu da tako i bude, a i nije ovo jedini slučaj "javašluka" s državnom imovinom ili javnim dobrom na području Dubrovačko-neretvanske županije i Grada Dubrovnika. Za početak, na ovu bi se, ali i ostale slične "teme" morali oglasiti i Dubrovačko-neretvanska županija i sam župan Nikola Dobroslavić, koji je reklamiran kao "snaga koja pokreće" i Grad Dubrovnik i sam gradonačelnik Andro Vlahušić, koji je najavio radikalne promjene u gradskoj politici i skrb za opće dobro. Ne bi im nipošto trebalo biti svejedno što se događa na "terenu" koji pokrivaju, bez obzira kojoj političkoj opciji ili stranci pripadaju. Ako će tako, dakle ako im je svejedno i ako su ravnodušni, ne piše nam se dobro...
29. rujna 2009.
Bajro Sarić
