Andro Vlahušić /1960./, specijalist interne medicine, endokrinolog, prvi je neposredno izabrani gradonačelnik Grada Dubrovnika u slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj. Ne ulazeći u stručne, odnosno profesionalne sposobnosti kao liječnika, ostaje činjenica da je Vlahušić političar po vokaciji, iznimno snažne volje za moć, koja je najvažnija u demokratskoj političkoj utakmici. Mora mu se priznati da je imao izvanredan osjećaj za igru brojki, što politika jest, da svakome ne može biti drag ako se hoće popeti u vrhove, makar i lokalne vlasti. Bio je i razmjerno solidan ministar zdravstva u Račanovoj hrvatskoj Vladi /2000.-2003./ zamijenivši /pre/poštenu i naivnu Anu Stavljenić – Rukavina. Kolikog će traga ostaviti u upravljanju tako zahtjevnim, ponekad i čudnim Gradom Dubrovnikom, ostaje za vidjeti, ali razvidno je da je krenuo /pre/široko, sa slabim smislom za strateško, odvajanjem bitnog od nebitnog, što najčešće vodi u razvojnu neučinkovitost. Ukratko, htio bi da "vuk bude sit, a ovce na broju", pomalo i zaboravljajući one koji su mu potporu dali. A zapravo je i pitanje koliko je samostalan u odlučivanju, unatoč neposrednom izboru, jer konce u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika nipošto ne drži većinska koalicija SDP-HNS-HSLS-HSU, nego Nezavisna lista Pera Vićana, točnije Pero Vićan osobno i puno, ako ne i sve ovisi o njegovim ćudima, a ne Vlahušićevim. To će obilježiti dubrovačku političku i svaku dubrovačku svakidašnjicu, a ne Andro Vlahušić.
Bajro Sarić
