Brojni su uzroci toliko brojnih propalih pothvata, inicijativa i ideja, osobito u takozvanom malom, obiteljskom i obrtničkom poduzetništvu, pa i ovdje, kod nas. Ponajprije, poduzetnička, pa i poslovna kultura, ali i ozračje, daleko je onoga kakvog propagiraju političari i mediji, a to je da smo bogomdana zemlja i ljudi za takvu vrstu ekonomske aktivnosti i da skoro pa svatko može biti ne samo poduzetnik, nego i dobar poduzetnik. S druge strane, i to se mora reći, makroekonomska politika zapravo guši male poduzetnike i htijuće, a guši ih i teško prolazni socijalistički mentalitet i odsustvo tržišnog, konkurentnog i riziku sklonog razmišljanja. Prevladavajući je stav da poduzetnik radi za sebe, za osobne probitke i da od njegove aktivnosti i njegovih pothvata šire i najšire okruženje nema nikakve koristi. Najčešćem puku neprihvatljivo je da je uspješan poduzetnik osoba koja odlično razumije okolnosti mjesta i vremena, time i zna što ima "prođu", a što ne. To se ne može naučiti, to čovjek ima ili nema u sebi i svojevrstan je zločin tjerati nezaposlene u poduzetnike, davati im lažnu nadu da je to za njih spas i sve tako. Mnogima je nepojmljivo da je netko uspio kao poduzetnik, držeći da tobože nema nikakve pretpostavke za tako što. A poznavanje okolnosti mjesta i vremena ne znači samo razumijevanje potreba kupaca ili potrošača, odnosno tržišta, potrebno je znati plivati i na rubu zakona, odlično procjenjivati odnos političkih snaga i štošta drugo. U sljedećem članku navedene su neke, ali sigurno ne sve uzroke koji dovode do propasti poduzetničkih pothvata i poduzetnika, kojih ima daleko više. /Bajro Sarić/
Pokušati se obogatiti na brzinu
Većini uspjeha koji su se dogodili preko noći prethodi 10 do 15 godina znoja, krvi i suza. Ukoliko očekujete da ćete se obogatiti na brzinu, vrlo rano možete biti obeshrabreni i odustati od svog sna za uvijek. Imajte na umu da za uspjeh treba vremena. Vodite računa da date svom poslu vremena za rast i to uključite u plan. Tek kada postignete stabilnu stagnaciju možete krenuti na sljedeći korak i pokušati nešto novo.
Pretpostavka da nema konkurencije
Čak i ako imate najnoviji, revolucionarni, najveći, nikad-do-sada-viđeni pristup nečemu, nemojte pretpostavljati da nema konkurencije. Konkurencija je puno više od izravnih i očitih suparnika. Što bi još mogao vaš korisnik učiniti umjesto kupiti proizvod ili uslugu od vas? Može li učiniti ništa?!? Kupci gotovo uvijek imaju izbor da se okrenu i odu; i to je ozbiljan konkurencijski problem. Primjerice, ukoliko ste taksist – tada su vaša konkurencija svi oblici prijevoza – autobus, vlak, bicikl, pa i noge vaših potencijalnih korisnika.
Loš vođa
Uspjeh vaše tvrtke je rezultat vaše snage, efektivnog vođenja. To ne znači da trebate biti autoritativni, ali isto tako na znači da trebate biti prijatelj sa svima. Dobar vođa postavlja smjer kojim će ići tvrtka, komunicira sa svojim timom o tome i inspirira sve da dođu do tog cilja.
Živjeti posao
Mnogo poduzetnika daje svom privatnom životu ekskluzivnost za posao i fokusiranje na njega. Na kraju – i poslovni i privatni život pate. Nije upitno da vaš posao treba vašu punu pozornost, ali samo u kratkim razdobljima. Vođenje posla zahtijeva iznadprosječnu mentalnu aktivnost – a mozak kao i sve drugo – umara se. Kada se umori potrebno mu je daleko više odmora nego kod čistog fizičkog rada.
Primjerice, radnik koji radi teški fizički posao u građevini nakon dva sata teškog rada stane, popije piće, zapali cigaretu, popriča s ekipom pet minuta i spreman je za dalje. Mentalna aktivnost stvara privid lakoće i neumaranja – no budite sigurni da umara daleko više – i to umara cijelo tijelo. Isto kao i što vrhunski atletičari imaju ispravnu zdravu dijetu, dovoljno se odmaraju, i uzimaju pauze – tako mora i vođa svakog posla. Izbalansirajte vaš privatni i poslovni život i bit ćete bolji i u jednom i u drugom. Ne zaboravite na tu stavku pri izradi poslovnog plana.
"Letim na zvijezdi“ financijski ciljevi
Kada bi se svi poslovni planovi ostvarili, biti milijarder bilo bi sasvim uobičajeno. Mnogi poduzetnici ulaze u nove poslovne pothvate planirajući astronomske iznose i povrate ulaganja. Ipak, većina ih ne podigne posao sa zemlje. Nerealni ciljevi ne samo da će naštetiti vašoj reputaciji, već mogu postati i teški emocionalni teret. Odredite posebne, mjerljive, realistične i vremenski ograničene (pametne) ciljeve da bi osigurali kontinuirani napredak; s time ćete imati daleko veće šanse za „uspjeh preko noći“ – kada dođe vrijeme za njega.
Posao bez svrhe i oslonca
Postoji razlog zbog kojeg zaposlenici odlaze s dobro plaćenih korporativnih poslova da bi počeli raditi u „start-up“ poslovima, i budite sigurni da to nije zbog novca. Ljude privlači služenje važnoj svrsi, u zamjenu da donesu kući dovoljno mesa da prehrane svoju obitelj. Mnogi poslovi nikada ne definiraju svoju stvarnu svrhu postojanja i uporno privlače mješane zaposlenike koji traže svoj uspjeh na različitim mjestima. Razjasnite svrhu svoje tvrtke, svrhu iza zarade novca, i postavili ste pozornicu za privlačenje zaposlenika istomišljenika. Tim koji je fokusiran na isti cilj je vrlo snažna sila. Ne potcjenjujte ju.
Rezanje cijena
Prva stvar o kojoj poduzetnici razmišljaju pri pokretanju posla ili promjenama u postojećem je upravo – rezanje cijena. Pokušavaju se razlikovati od drugih u cijenama, i to manjim od drugih. Mnogo kupaca je spremno kupiti skuplji proizvod ili uslugu zbog bolje kvalitete ili boljeg uvjeravanja. Za teških vremena, recesija i sl., često povećanje cijena u kombinaciji s poboljšanjima kvalitete i uvjeravanja dovodi više kupca. Spuštanje cijena je vrlo opasna igra. Nakon nekog vremena morat ćete spustiti i sebe da bi zadržali troškove dolje.
Nema jasne marketinške poruke
Nikada ne možete znati kada, kako i gdje će vaš potencijalni kupac čuti za vaš posao. Ukoliko vani imate izmješane poruke – potencijalni kupci će imati nejasnu predodžbu o vašem poslu i vašoj ponudi. Potrudite se da u svakoj prilici u kojoj vaš potencijalni kupac vidi vaš posao ili ponudu po prvi put – primi jasnu poruku.
Netransparentnost
Dva dana naslovnice ubili su Clintonovo poricanje seksualnog odnosa s Monicom. Okruženje u kojem svatko može iznositi informacije anonimno i ogromna veličina interneta dopuštaju nekome da podijeli nešto sa svakime u bilo koje vrijeme. Ukoliko vaš posao pokuša prikriti pogreške, samo je pitanje vremena kada će vijest procuriti i kada ćete biti označeni kao lažac. To nije dobro za posao. Budite taj koji će sam objaviti svoju lošu vijest, i možete biti prihvaćeni kao iskrena osoba od povjerenja.
Pokušavate napraviti sve
Velika greška koju poduzetnici uporno čine je ta da misle da sve mogu sami napraviti. Kao i ona „ako želim to učiniti kako treba – moram to sam učiniti“. Iako poduzetnici mogu učiniti puno stvari, oni obično čine tih puno stvari – vrlo loše. Kao i svaka druga osoba, poduzetnici mogu imati jedan ili dva talenta. Kao poduzetnik, vaš zadatak je da identificirate koji su to talenti i posvetite se njima u glavnom. Okružite se s ljudima koji su snažni tamo gdje vi niste. Velike kompanije stvorene su na temeljima iskorištavanja nekoliko snaga, ne na pokušavanju biti „kralj“ u svemu.
26. lipnja 2010.
Hrvoje Repak – www.croatiabc.com
Koliko god da je Hrvatska svojim osamostaljenjem formalno, dakle ustavno, iz socijalističke, za neke čak i komunističke onda republike, a sad države ustrojena kao, pored ostaloga i kapitalistička i tržišna država, vrlo je upitno, dvadesetak godina poslije, koliko smo doista i kapitalistička i tržišna i država i društvo. Činjenica je, koliko god se neki ne slagali, da institucije kapitalizma, prije svega tržište kapitala, robe i radne snage slabo funkcionira, da je snažan kolektivistički i antiliberalni duh prevladavajući, da se kapitalisti, poduzetnici, sposobniji i bogatiji s podozrenjem promatraju, da od "duha demokratskog kapitalizma" iz svijeta Michaela Novaka nema ništa, štoviše socijalistički mentalitet ne živi samo u glavama ljudi, nego u ekonomskoj i političkoj svakodnevici, da je samopouzdanje najčešćeg puka na niskoj razini, da se vjeruje u moć politike i političara, da se stalno nešto od nekoga očekuje, a najmanje od sebe i sve tako. Zapravo, većina je prihvatila i tako se ponaša, prvi dio rečenice, prema kojemu je Hrvatska neovisna i suverena država, a sve ostalo, od kapitalizma do tržišne ekonomije, uključujući čak i ljudska prava i demokraciju ovako ili onako odbacujemo. Mišljenja sam da ne može "hrvatski brod" mirno, stabilno i bezbrižno ploviti prihvaćanjem tek dijela, ali nipošto i cijelog "paketa" i to se svakodnevno potvrđuje. Štoviše, kako je posljednjih godina i kapitalistički svijet uzdrmala globala recesija i kriza, pojavili su se i mudraci, koji tvrde da je kapitalizam na izdisaju, da je i slobodno tržište na izdisaju, da je i ekonomska demokracija na izdisaju i da je eto vrijeme vratiti se socijalizmu, iz kojega, treba to ponoviti nismo nikad ni izašli! Mišljenja sam da stvari uopće ne stoje tako, da je istina da kapitalizam ima problema, ali i resursa i snage da se održi i revitalizira. U tom smislu poučan je idući članak. /Bajro Sarić/
Kapitalizam je u principu nepravedan ekonomski sustav; nažalost, bolja alternativa do sada nije postojala, a bolja se ne vidi ni u doglednoj budućnosti. U kapitalizmu vlada onaj kreativni ekonomski duh koji u principu želi zlo, a čini dobro. Razumnoj i demokratskoj politici ostaje samo umjetnost kako preko tržišta, poreza i financija minimalizirati zlo, a maksimalizirati dobro. Idealni društveni sistem je pobožna želja, ludo obećanje naivnih utopija. Na koncu ni priroda nije pravedna!
Efikasnost i uspješnost kapitalizma je rezultat ekonomskog kategoričkog imperativa u traženju individualnog profita. U kompeticiji s drugim pojedincima, s jednakim tržišnim šansama, taj imperativ je stvorio u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi najveće blagostanje u njihovoj povijesti. Europa je koncem 19. stoljeća živjela kao što se danas živi u Indiji, a koncem 18. stoljeća kao što živi danas većina u Africi!
Kroz kulturnu evoluciju u stotinjak godina kapitalizam se razvio od divlje u korisnu domaću životinju. Ne revolucijom, nego slobodnom evolucijom ostvaren je humani put do blagostanja za sve u tim zemljama. Marxova je revolucija s parolom: Proleteri nemaju s revolucijom ništa izgubiti osim njihovih okova, završila obrnuto. U mnogim zemljama je diktatura proletarijata u stvari diktatura nad proletarijatom. Komunistički anarhist Mihajel Bakunjin je već Marxu prigovorio i prorokovao: „Socijalizam bez slobode znači teror i nasilje".
Ekonomija nije filozofija, kao što je bila u Marxovo vrijeme. Ona je danas znanost. Nije egzaktna znanost poput fizike, ali ima s fizikom jednu zajedničku karakteristiku: nije više otvorena amaterskim improvizacijama.
Tako npr. nije važna za ekonomiju Marxova pseudo znanstvena deterministička teorija u kojoj su tržište i novac uzrok svih zala, „istočni grijeh", od kojeg ćemo se preko revolucije sigurno osloboditi u besklasnom društvu i konačno biti zadovoljni. Marx je dobro proveo analizu društva i gospodarstva, ali njegovo rezoniranje o budućnosti je beskorisno. Marx je danas opterećenje a ne kompas za gospodarstvo!
Najveći izum u ljudskoj povijesti je izum tržišta i novca, jer procesom roba-novac-roba je omogućena specijalizacija, da svatko može producirati ono što najbolje zna i može. Moderni proces novac-roba-novac u djelomično slobodnom tržištu je omogućio moderni kapitalizam! Eksperiment je pokazao da je svaki ekonomski model gdje tržište i novac nisu centralna kategorija osuđen na ekonomsku propast ili pauperizaciju društva.
U praksi postoje mnogi modeli koji već prema vremenu i strukturi države mogu biti od koristi za lokalno gospodarstvo. Ironično se kaže da se u ekonomiji može dogoditi da dva vrhunska ekonomista postave kontradiktorne modele i oba dobiju Nobelovu nagradu. Zato kao i u znanosti samo eksperiment može selektirati najefikasniji model. Kao koristan primjer između državnog i neoliberalističkog kapitalizam imamo eksperimente: Istočna i Zapadna Njemačka ili Sjeverna i Južna Koreja. Rezultat je jednoznačan. Zato je čudno da taj exsperimetum crucis nije dovoljan za neke autiste marksiste da uvide da realni Marxov socijalizam u praksi nije djelotvoran, jer je nefleksibilan za slučajne tehničke promjene u društvu. Poznati i uspješni makroekonomist John Maynard Keynes je već davno istaknuo da se u starijim godinama nemoguće osloboditi starih i krivih ekonomskih principa jednom prihvaćeni u mladosti. Zbog toga se u ekonomskim pitanjima ne smije imati nikakvo povjerenje u ekonomiste koji su se školovali u doba socijalizma. Na nama je da im ne dozvolimo ponovno pristup na kormilo ekonomskog broda.
Godine 1938. u Parizu je organiziran kolokvij pod devizom: najprije čovjek, a onda kapital, na poziv filozofa Louis Rougiera, direktora „Institut international de coopération intellectuelle". Tu se sakupila sva tadašnja demokratska ekonomska elita s koordinatorom Walterom Lippmannom, žurnalistom i savjetnikom u prvom svjetskom ratu američkog predsjednika Woodrova Wilsona. Kroz oštru kritiku tržišnog liberalizma i komunističkog i fašističkog kolektivizma na tom kongresu je donesen novi pristup i model u ekonomiji, Neoliberalizam, koji mnogi krivo interpretiraju kao „novi" laissez-faire sistem. Tek poslije 2. svjetskog rata je primijenjen taj model neoliberalizma u Europi i od profesora ekonomije u Kölnu Alfreda Müllera-Armacka, kasnijeg savjetnika uspješnog njemačkog ministra gospodarstva Ludwiga Erharda, preimenovan u: Socijalno tržišno gospodarstvo, koje je od većine i prihvaćen. Za razliku od državnog kapitalizma, planske ekonomije i potpune državne kontrole tržišta, kod neoliberalizma država mora za razliku od liberalizma kontrolirati tržište koliko je nužno, ali što je moguće manje. Neoliberalizmom pomoću Marshalovog plana i Keynesovog gospodarskog modela stvoreno je u Njemačkoj blagostanje za svakoga, tzv. ekonomsko čudo, i sigurno jedan od najsocijalnijih društvenih modela u povijesti čovječanstva. Nezaposlenost je bila nula, a radnik zarađivao mnogo više negoli mu je bilo životno potrebno i postao bogat, zdravstveno i materijalno dobro osiguran usprkos svih Marxovih prognoza.
Dolaskom ekonomske globalizacije u histeriji outsourcinga radna mjesta su se gubila radi transferiranja poslova ili iseljavanja poduzeća u države jeftinije radne snage. Da bi sačuvao radna mjesta ili stvorio nova, Reagan je u Americi uveo deregulacije i deregulatore za sistem ekonomije. U početku je model bio uspješan i nezaposlenost je naglo pala, pa su mnoge druge kapitalističke zemlje slijedile primjer Amerike. Nažalost, previđena je bila tradicionalna evolucijska nit koja je držala socijalnu mrežu kao i neoliberalističku ravnotežu između interesa vlasnika, akcionera, radnika i društva jedne kompanije. Kroz novčanu pohlepu i kriminalnu energiju čovjeka koji je kroz prirodnu evoluciju bliži vragu nego anđelu (čovjek je razumna i grabljiva životinja) poremetila se ravnoteža. Kriminalnim trikovima došlo je do „bankovnog casino kapitalizma", gdje su se spekulanti bogatili hazardiranjem s tuđim novcem! Zaboravilo se da je povjerenje dobro, ali kontrola bolje. Time je došlo do teške financijske krize, a time i gospodarske. Kretanjem novca rastao je pretjerano novac a ne samoodrživo gospodarstvo, a time i nezaposlenost.
Stari marksistički zombiji ponovno su iskrsnuli i u današnjoj krizi dogmatski vide nutarnju problematiku kapitalizma i tvrde da je praktički marksizam ponovno postao aktualan. Njihova propaganda je opasna u Hrvatskoj, jer, osim gastarbajtera većina Hrvata nije upoznala što je dobro u kapitalizmu, a zaboravila je što je loše u socijalizmu! Da ova konkretna kriza nije suštinska kapitalizmu dokaz je da kapitalističke zemlje, kao npr. Kanada ili Poljska, ne doživljavaju financijsku ili gospodarsku krizu!
Ovu našu duboku gospodarsku krizu sa sve većim brojem nezaposlenih može riješiti samo efikasni kapitalistički sistem, jer nezaposlenost i siromaštvo treba spriječiti, a ne samo ih učiniti snošljivijim. Dva mladića bez kapitala osnovali su s internetom tražilicu, „Google" i danas zapošljavaju 50 tisuća djelatnika čiji doprinos BDP-u je veći negoli od 1,25 milijun djelatnika u Hrvatskoj. Zato se može danas kapitalizam nazvati talentizam. Produkciona sredstva se nalaze u glavama djelatnika. O tome ne možete ništa naći u Marxovom Kapitalu!
Svaki pokušaj socijalističkog rješenja krize odvelo bi Hrvatsku u kaos trećeg svijeta ili stečaj radi gubitka povjerenja mogućih investitora. Već danas Hrvatska ima lošu ocjenu Standard & Poor rating agenture, što diže kamate kreditima!
Efikasnost kapitalizma se pokazala jaka i ekonomski uspješna ne samo u demokraciji nego i u diktaturi. Godine 1933. dolaskom na vlast nacionalsocijalističke diktature u Njemačkoj bilo je 6 milijuna nezaposlenih, a već 1936. godine bilo je nula nezaposlenih. To je bio trijumf Keynesovog modela. Kina je poslije smrti Maoa podrškom Deng Xiaopinga pod sloganom nije važno da li je mačka crvena ili crna, glavno je da lovi miševe, uvela kapitalizam. Taj divlji kapitalizam danas u Kini nekad je Marx, a još prije njega i katolička crkva, kritizirao. Ipak je taj divlji kapitalizam u nekoliko godina 600 milijuna apsolutno i kronično siromašnih svela na 200 milijuna. Slično se događa u Indiji i Brazilu. U realističkoj ekonomiji „no such thing like free lunch", odnosno dobar život bez stresa, bez rada i žrtve nema ekonomskog prosperiteta. Ne dijeliti, nego djelovati je moderni ekonomski princip!
Naši političari, a i građani nisu spremni učiti od drugih nego olako pretjeruju o socijalističkim uspjesima, gdje su riječi bile važnije od djela! Time se blokira ozbiljan napredak. U Njemačkoj poslije izgubljenog rata nestala je gotovo cijela industrija bilo od bombardiranja ili opljačkana od pobjednika. To je u neku ruku odigralo pozitivnu ulogu jer s kreditima i dodatnim američkim Marshalowim planom Njemačka je izgradila ili obnovila svoju industriju s novim tehnologijama i tako brzo postala konkurentna u izvozu. Produktivnost je bila velika pa nisu imali problema sa serviranjem kredita i plaćanja ratnih reparacija.
Hrvatska je izabrala obrnuti put. Država je iracionalno uzimala vanjske i nutarnje kredite i s njima dominantno isplaćivala radnike u neproduktivnim poduzećima. Sanirala socijalističke tehnički zastarjele tvornice umjesto da ih prepusti stečaju. U globalizaciji i otvorenim granicama podržavala je zastarjelo autarkično gospodarstvo, a trebalo se umjesto toga ograničiti i proizvoditi samo ono što se može bolje od drugih proizvoditi. Danas se treba preorijentirati na moderne tehnologije i s mladim modernim menadžerima investirati u njih i državno ih subvencionirati s hrabrošću i vizijom u novu high-tech. Moderni turizam, intezivna biopoljoprivreda, regenerativna energija, zaštita prirode i klime su „motor gospodarstva" i izvor novih radnih mjesta! Nadajmo se da će emocionalni nostalgičari već jednom prestati krokodilski plakati za opljačkanim socijalističkim „tehničkim biserima".
Mnogi građani su se naprotiv neodgovorno bogatili ekonomski neopravdanim kreditima očekujući da će država u slučaju financijskih problema uskočiti potporom. Ekonomski nepismeni, očekuju da je država ekonomski „deus ex machina". Štrajkovi nisu dovoljni za rješavanje fundamentalnih problema, pogotovu ne štrajkovi glađu. Čak i novi predsjednik lakomisleno daje izjave: „Pravedna država mora ispunjati obećanja". Kako? Osobna odgovornost je nužna, a ne bijeg u „obećanje, ludom radovanje"!
U nuždi uvedeni krizni porez opozicija mjesto da ga nazove kao u mnogim zemljama porezom solidarnosti ona ga propagandistički naziva haračom.
Smjelom inicijativom kriznog poreza, rezanja plaća, antikorupcijskim mjerama, redukcijom administracije, ukidanjem privilegija i sine cura mjesta pomoću empatije između lijevih i desnih stranaka i racionalnošću većine građana izgleda da će Papandreou spasiti Grčku od stečaja i nepovjerenja investitora. Jesu li to i naše perspektive?
Bez zajedništva „lijevih i desnih" i praznom retorikom: mi znamo a drugi ne znaju rješenje, bez razumijevanja krizne kompleksnosti ili uviđavnosti većine građana ne možemo riješiti krizu, a možemo lako završit u crnoj rupi siromaštva. Istina mi nismo direktno pogođeni financijskom krizom, ali u globalizaciji nitko nije izolirani otok. Djelomično smo sami odgovorni za gospodarsku krizu. Tolstoj je rekao svatko je na svoj način nesretan i zato moramo mi sami bez obzira na političku orijentaciju zajedno riješiti krizu. We can!
Suvišna brodogradilišta i drugi neproduktivni gutaći novaca, precijenjena kuna brzo će pokazati da li su politika i narod nešto naučili od krize!!
Hrvati moraju konačno razumjeti kapitalizam i promijeniti iracionalnu antikapitalističku atmosferu!
Bez kapitalizma nema bogate države, bez bogatstva nema socijalne države, a bez socijalne države nema ni „socijalne pravde".
Bogatstvo je nužan, a sa što više bogatih, talentiranih, nepodobnih i poštenih građana je i dovoljan uvjet za socijalni mir u jednoj zemlji. Rimljani su govorili: Paupertas meretrix (siromaštvo je kurva).
Ja sam uvjeren da bi se danas Marx ispričao da je svoju genijalnost upotrijebio više destruktivno negoli konstruktivno. Marx je neposredno prije svoje smrti (MEW 22,69) izjavio: „ Ja znam samo ovo da ja nisam marksist". Sigurno bi novi manifest završio s isprikom: Proleteri sviju zemalja oprostite!
22. lipnja 2010.
Dr. sc. Ivo Derado – www.hakave.org
