RALPH WALDO EMERSON

Ralph Waldo Emerson /1803-1882/ najutjecajniji je američki duhovnik i intelektualac 19. stoljeća. Moglo bi se reći da je tvorac temelja američkog svjetonazora, kojega resi naglasak na individualizmu, pragmatizmu, ali i vjeri, iz čega se i razvio američki politički, ekonomski i moralni sustav koji je doveo do najvećih uspona u svim područjima ljudskog djelovanja i promovirao tu zemlju u svjetskog lidera. Važno je to napomenuti, dakle pozitivne materijalne i duhovne posljedice američkog stila i razumijevanja svijeta. Valja i to priznati, američka država, pa i društvo u velikoj su, posebice ekonomskoj krizi, kao i liberalni model kapitalizma općenito, ali bitne odrednice toga sustava nisu se urušile i vjerujem da neće, unatoč snažnim, osobito kineskim izazovima, jer bi to značilo i krah demokracije, ljudskih prava i sloboda i razumijevanja blagodati različitosti. Doista se ne mogu načuditi koji je val antiamerikanizma, pa i antikapitalizma zahvatio i naše okruženje i kako ni obična ni neobična čeljad nije u stanju ili naprosto ne želi sagledavati svaki politički, ekonomski i moralni sustav sa stajališta njegovih stvarnih rezultata i posljedica na svakog pojedinca i društvo u cjelini. I da se i tu razumijemo, nema niti će ikad biti idealnog sustava ili poretka, nije to ni kapitalizam i svi smo u stalnoj potrazi za takvim nečim, a i idealne predodžbe  opasne su za ljudsku dušu, kako znamo. Naravno, ne mora se čovjek u svemu slagati ni s Emersonom, niti s nekim drugim duhovnim velikanom, ali ono što me fascinira kod njega to je umijeće davanja smisla svemu, oduševljenje ovim svijetom kakav jest, oduševljenje svakim novim danom i vjerom u čovjekove mogućnosti. Propitkivanje smisla svakog našeg čina, pa i života uopće, pogibeljno je za naše mentalno zdravlje, sputava nas i obeshrabruje, tvrdim to s razlogom Emerson osobito ističe važnost samopouzdanja. Mržnju, zavist i depresiju Emerson definira kao posljedicu upravo nedostatka samopouzdanja. Emersona uvijek treba imati na "komonćinu", kad vam nije lako i vjerujte, vratit će vam i vjeru i snagu i duh i učinit će vas jedinstvenim, neponovljivim i vrijednim bićem, bez obzira što ste i kakvi ste. Primjerice, evo što u svojim "Ogledima" Emerson piše o molitvama: "U kakve se sve molitve ljudi ne upuštaju! Ono što vi svetom službom zovete nije ni smjelo ni srčano. Molitva gleda preko mora i teži da se domogne neke tuđe vrline i tako se gubi u beskonačnoj zbrci prirodnog i natprirodnog, isporedovanog i čudesnog. Molitva kojom se žudi za određenom koristi, ni za čim manjim nego da mu sve ide glatko, jest zlo. Molitva je kontemplacija o činjenicama života s vrhovne točke stajališta. To je solilokvij zagledane i zanesene duše. To je duh Boga koji proglašava njegova djela za dobra. Ali molitva kao sredstvo koje utječe na postizanje osobnih ciljeva jest podla i lopovska. Ona pretpostavlja dvojnost a ne jedinstvo u prirodi i savjesti. Kad čovjek bude na ravnoj nozi s Bogom, on neće prosjačiti. Molitvu će vidjeti u svakoj radnji. Molitva zemljoradnika koji klečeći pljevi svoje polje, molitva veslača pokleklog pri zamahu vesla, pravu su molitve koje se razliježu diljem prirode, makar poradi neuglednih ciljeva. Karatak, u Fletcherovoj Bonduki, posavjetovan da ispita duh Boga Odeta, uzvraća: "Njegovo skriveno značenje u našim je pothvatima, naša snaga najbolji nam je Bog." Druga vrsta lažnih molitvi su žalopojke. Nezadovoljstvo je nedostatak samopouzdanja: odsustvo čvrstine volje. Sažalite se nad nečijim jadom samo ako time pomažete nesretniku. Ako ne, gledajte svoja posla i zlo samo od sebe počinje se popravljati. Naše suosjećanje podjednako je podlo. Odlazimo onima koji bezumno jecaju i jednako sjede i kukaju za društvom, umjesto da im ulijemo istinu i grubim električnim šokovima, pomažući im još jednom uspostaviti vezu s vlastitim razumom. Tajna sudbine radost je u našim rukama. Uvijek dobrodošao bogovima i ljudima je onaj koji samom sebi pomaže. Njemu su sva vrata širom otvorena: njega svi jezici pozdravljaju, i sve časti ovjenčavaju, i sve oči prate sa željom. Naša mu ljubav izlazi u susret i grli ga jer mu nije bila potrebna. S lakom zebnjom i kao ispričavajući se mi ga grlimo i slavimo jer se on držao svog puta i prozirao naše pokude. Bogovi ga voliše jer se mržnja ljudi okrenula protiv njega..."