U najkraćem, turističku potrošnju čine svi troškovi i izdaci za robe i usluge koje turisti, ali i izletnici plaćaju u određenom vremenu, sredstvu i mjestu radi odmora, rekreacije, posjeta, posla, liječenju, hodočašća i sl. Riječ je o troškovima i izdacima za putovanja, smještaj, prehranu, kulturne, zabavne, rekreacijske, zdravstvene i ostale robe i usluge koje turist ili izletnik koristi u svim fazama putovanja, odnosno privremenog napuštanja mjesta boravka /ne dulje od 12 mjeseci/. Turistička potrošnja ostvaruje se zapravo u tri faze i to u mjestu stalnog boravka turista ili izletnika /prije i nakon putovanja/, na samom putovanju /prema turističkom odredištu i na povratku i njega/ i u samom turističkom odredištu, ili više njih, ako je riječ o takozvanim turama.
Kad se novac obrće ostvaren u turističkoj potrošnji, riječ je o takozvanom turističkom multiplikatoru, koji se pojavljuje samo u slučaju inozemne turističke potrošnje. Primjerice, od 100 EUR koje turist izdvaja za troškove smještaja i prehrane u hotelu, neposredne koristi, kroz prihode, imaju trgovci, dalje proizvođači hrane, dalje zaposlenici i taj novac ostvaren od potrošnje obrne se nekoliko puta dok se potpune ne povuče s tržišta. Prema tome, turizam treba shvatiti kao mogućnost povećanja prodajnog tržišta kroz veći broj potrošača, odnosno turista i izletnika i što je veći koeficijent obrtaja inicijalne turističke potrošnje, to su i multiplikativni, odnosno gospodarski učinci turizma na nacionalnu ekonomiju veći. Međutim, treba znati, ako je uvozna komponenta u turističkom proizvodu ili ponudi veća, to je koeficijent obrtaja ili multiplikator manji, o čemu treba voditi računa pri donošenju odluka o ukupnoj razvojnoj strategiji neke regije ili zemlje. Zbog toga se ne smijemo zavaravati, primjerice o rastu turističkih noćenja ili turističkih prihoda, što se nerijetko čini. Po meni, za turističku orijentaciju ili strategiju bitan je pokazatelj multiplikativnih učinaka i posljedica, a sve ostalo su zablude. Nažalost, mi još uvijek nismo na znanstvenim ili stručnim osnovama razradili i primjenili pouzdanu metodologiju praćenja turističke potrošnje, multiplikativnih učinaka i stvarnog utjecaja turizma na nacionalnu ekonomiju, a niti ima spremnosti kod nadležnih da to i učine.
Po meni, već i godinama temeljni je problem hrvatskog turizma, možda točnije turističkog poduzetništva, što temeljni nositelji turističke ponude, a to su hoteli, donekle i restorani, posluju s gubicima, u teškom su financijskom položaju i sa slabom iskorištenošću kapaciteta, tako da se ulaganja u te djelatnosti s obzirom na nisku stopu povrata, skoro i iracionalna u usporedbi s drugim djelatnostima. S druge strane,od turističke potrošnje veću korist imaju trgovci, neke ustanove, jedinice lokalne samouprave, građevinari, neke proizvodne djelatnosti, što razvojno gledano nikako nije dobro i u čemu će, kako to čine ostale razvijene turističke zemlje, država trebati davati puno veće potpore, izravne ili posredne, hotelijerima, restauretirma i sličnima, jer je tek na takvom konceptu moguće znatnije povećati međunarodnu konkurentnost hrvatskog turizma i njegove ekonomske učinke.
Iako nije, kako sam to već i spomenuo, moguće točno kvantificirati turističku potrošnju, s obzirom na njezinu posebnost i pojavnost u mnogim oblicima, ipak je ona mjerljiva i siguran sam da svatko onaj koji ostvaruje prihode od turista i izletnika zna skoro u lipu koliko je ostvario prihoda od potonjih, a koliko primjerice od domicilnog pučanstva ili poduzetnika. U ekstremnim situacijama, dakle kada uopće nema turista ni izletnika, zna se da su svi prihodi od domicilnog pučanstva ili poduzetnika i da tada nema nikakve turističke potrošnje. Svaki ozbiljniji obrtnik ili poduzetnik, pa i privatni iznajmljivač, jako dobro poznaje strukturu svojih poslovnih prihoda. Međutim, problem je u tome što mnogi tu strukturu ne žele, ali nisu ni obvezni iskazati, da i ne govorim o sivoj ekonomiji. Kako bilo, poradi na dugi rok osmišljenog i održivog razvitka hrvatskog turizma, koji je i unatoč manjkave statističko-dokumentacijske osnove dokazivo strateški iznimno važan za nacionalnu ekonomiju, potrebno je čim prije prihvatiti europske standarde u mjerenju i procjeni ekonomskih učinaka turizma, kako bi se na najbolji način iskoristili svi njegovi potencijali, ali ne zaboravimo i na minimum svele njegove štetne, posebice ekološke i demografske posljedice.
3. listopada 2010.
Bajro Sarić
