Lokalni izbori su prošli. Znaju se pobjednici. To su sve političke stranke koje su sudjelovale na izborima. Stranke su sada u dogovorima i kupovinama. Malo javno, više tajno dijeli se plijen između stranaka. Normalno, oni s većinom imaju pravo na bogatiji plijen dok manjina dobiva utješne nagrade. Te nagrade trebaju osigurati mir u skupštinama. A mir podrazumijeva apsolutnu podršku odnosno šutnju “cijenjenih” zastupnika. Dosadašnja praksa je pokazala da u Hrvatskoj nema oporbe, postoji samo dobro uigrane predstave u kojima se glumi otpor. Sve te “oporbene” predstave nisu polučile nikakve rezultate. Niti trenutne niti dugoročne. Potvrda takvog stanja su i ovi lokalni izbori. Ništa bitnog nije se dogodilo. HDZ i SDP ostale su vodeće političke stranke, unatoč očajnom stanju države. To očajno stanje rezultat je njihovog rada odnosno nerada. Kada stranke ispod stola dogovore način svog “demokratskog” vladanja, započeti će realizacija pljačke. Sve vrijedno, a što je u nadležnosti političara, biti će stavljeno pod kontrolu. Ta kontrola se provodi imenovanjem “podobnih” menadžera, podmićenih i nesposobnih članova nadzornih odbora i kriminalnih skupština trgovačkih društva. Oni zajedno trebaju usmjeriti dobit svojim mentorima. Mentori su političke stranke umrežene s organiziranim kriminalom. Posljednja faza poslije izbornoga uštimavanja je kontrola nad lokalnim pravosuđem i policijom. Metode su dobro znane, korupcija i kadroviranje. Nakon sređivanja lokalne “pravne” države, vladavina kriminala može početi. I počela je. Gubitnici u ovoj igri “demokracije” su građani. Građani koji ne biraju već prihvaćaju ono što su im partije podvalile. Zastupnici koje su partije podmetnule a građani izabrali, nisu cijenjeni zastupnici građana, već slijepi vojnici svojih partija, odnosno partijskih vođa. Zbog svega navedenoga, Hrvatska nije demokratska, Hrvatska nije pravna država. Vremenom je demokraciju zamijenila partiokracija a partiokracija kriminalizirala državu. Državu u kojoj se isprepleću stranke i organizirani kriminal, gdje političari javno surađuju s kriminalcima a policija i pravosuđe asistiraju. Ako opisano uzmemo kao dijagnozu bolesti hrvatskoga društva, onda nije problem locirati tumore koji uzrokuju metastaze. Tumori su političke stranke. One svoju snagu crpe iz parlamentarnog i izbornoga zakona. Ti, dokazano loši zakoni, što je zanimljivo, ne smetaju niti jednoj političkoj stranci. Nitko ne traži njihovu izmjenu? Za oporavak društva, prvenstveno treba promijeniti zakone. Potrebno je izraditi zakone koji će omogućiti građanima da biraju svoje predstavnike, da ti predstavnici odgovaraju za svoj rad građanima. Zakon mora osigurati da skupština bude iznad pojedinaca i partije. Zakon mora definirati tko ima pravo glasa, mora točno utvrditi izborne jedinice. Pored zakona potrebno je modificirati i političke stranke. Prvenstveno stranke trebaju funkcionirati na temeljima demokracije a ne autokracije. Stranke ne smiju biti trgovačka društva koja na ilegalan način stječu dobit. Stranke moraju biti udruge koje se svojim političkim radom i programima nameću biračima. U Hrvatskoj trenutno ne djeluje niti jedna demokratska stranka. Manje-više svim strankama vlada pojedinac ili manja skupina okupljena oko predsjednika. Nema unutarstranačke demokracije ili ima jako malo. Stranački predstavnici za izbore biraju se uglavnom zbog naklonosti predsjedništvu stranke. Stranački programi, ako ih ima, uglavnom su samo mamac za birače...Građani Hrvatske žele promjene a za promjene treba ponuditi promjene. Kerum je u Splitu nudio promjene, pobijedio je. Kregar u Zagrebu nudio je zamjenu Bandića, nije pobijedio. Da bi se došlo do promjena nije dovoljno samo se prijaviti na izbore, potrebno je prije utvrditi pravila igre ali i u javnosti odigrati pokoju utakmicu. Gledateljima se predstaviti djelima. Potrebno je pokrenuti jednu novu igru. Igru koja se zove DEMOKRACIJA. Za tu igru trebamo stvoriti ekipu, ekipu koja će utvrditi demokratska pravila igre i igrati po pravilima i zakonima. Dosadašnja praksa je pokazala da se nove stranke nisu uspjele nametnuti biračima. Uglavnom su se gasile ili padale u anonimnost. Unatoč toj, lošoj praksi, smatram da je Hrvatskoj potrebna nova stranka, nova snaga koja bi pokrenula promjene. Temelj te stranke trebao bi biti njen Statut i program. Statut bi trebao jamčiti demokratske odnose u stranci, a program bi se trebao zalagati za demokraciju i pravnu državu. Za novu stranku i promjene potrebni smo mi, građani. Mi koji smo oštećeni, kojima su uskraćena demokratska i temeljna ljudska prava. Vrijeme je da se organiziramo i pokrenemo. Potrebno je da svatko da dio svoga, znanja, vremena i truda za budućnost. Ne smijemo više čekati da nam: HDZ, SDP, HNS, HSLS, HSS, HSP i slični paraziti, pokrenu promjene. Oni to ne žele, njima je dobro i oni su uspostavili ovaj sistem. Ne žele ga mijenjati, oni će se protiviti svakom pokušaju promjene. Za početak potreban nam je inicijativni odbor. Ima li interesa?
POLLITIKA.COM
