Doba je predblagdansko, svode se računi, kako kome odgovara, a ponajviše ne sebi, nego onima kojima se obraćamo, recimo javnosti...Kažu tako turistički dužnosnici da je ovo najbolja turistička godina od kako je ove i ovakve Hrvatske, a Dubrovnika posebice i to je točno. To da smo europski i svjetski turistički hit, da je Dubrovnik jedinstven, neponovljiv, čaroban, sve to znamo. Kažu tako čelnici turističkih zajednica, strukovnih udruga, političari. Što bi drugo i rekli, prirodno se ponašaju i neće sjeći granu na kojoj sjede. I hvale svoj trud, um i poduzetnost, u čemu ima nešto malo i točnog, ali nipošto onoliko koliko bi oni htjeli. Turisti i izletnici ovamo dolaze ponajviše zbog onoga što je Bog stvorio i neki naši daleki preci. Ali sve to mi nekako, barem financijski slabo znamo iskoristiti, kad pogledam i ovogodišnje, čak i rekordne učinke. Više mi znači i vrijedi izjava Franca Palme iz Rivijera Holdinga iz Poreča koji kaže da ukupni dobitak svih hrvatskih hotelijera /cca 170.000 kreveta/ ne prelazi 100 milijuna EUR-a godišnje, a najmanje toliko bi morali po novom zakonskom tretmanu platiti koncesiju za okolno zemljište. Za razliku od odlično plaćenih i medijski isturenih turističkih dužnosnika i političara koji zapravo i zatvaraju ući pred tegobama turističkog poduzetništva. Dakle, ispalo bi nekih 600 EUR dobitka po krevetu godišnje, ako i toliko. A usput, kod nas je prihod po sobi ili room rate kod hotela s više zvijezdica dvostruko, pa i trostruko manji spram sličnih u razvijenim turističkim regijama. Odnosi se to i na prihode restorana i ostale izvanpansionske ponude, koeficijent obrtaja stolova i stolica, zaliha, dobitka po četvornom metru turističkog zemljišta itd. To je tako i ne želim nikoga zbog toga kritikati, ponajmanje turističke poduzetnike, gdje je i inače stopa povrata "prirodno" vrlo niska i što je, bar s ekonomske točke gledišta i naša dubrovačka nevolja o kojoj stalno pričam. To naprosto ne pokreće ni motivira ni slabe domaće ni jake strane ulagače, a i tzv. greenfield ulaganja ili posve nove gradnje vrlo je malo. Prostor je to za ne bogzna kakve trgovce nekretninama i slične.
Ukupan se dobitak onoj većini kojoj je televiziija ili radio jedini izvor obavješćivanja, predočuje kao poslovni dobitak. A svaki malo bolji ekonomist ili računovođa zna da izvanredni prihodi /prodaja imovine, otpis obveza koje u pretvorbi i privatizaciji nisu male/ nisu rezultat nečije poduzetničke ili upravljačke mudrosti, a i financijski prihodi, osobito oni od pozitivnih tečajnih razlika također znaju biti značajni i pridonijeti povećanju ukupnog dobitka. Nikakva gospodarska djelatnost, ulaganje ili poduzetnički pothvat nema opravdanja ako nije financijski učinkovita, odnosno ne donosi profit. U turizmu se to mjeri tzv. multiplikatorom, posebnim obrascem kojim se izračunava doprinos turističke potrošnje u najširem smislu na sve gospodarske, pa i društvene djelatnosti. Što veći multiplikator, to je veća korist za zemlju ili odredište od turizma, bar financijski i obratno. Iz nekih publikacija saznajem da tu ne stojimo baš najbolje i postavlja se pitanje smisla prevelikog usmjerenja na tu ili te djelatnosti zvane turizam. Ali, mi ovdje u Dubrovniku, pa još ponegdje na hrvatskom Jadranu, zapravo izbora i nemamo i moramo učiniti sve da taj multiplikator bude puno veći. Uostalom, nitko od nas ponaosob i nema u životu baš puno izbora i ako je pametan, koristi svoje adute ili prednosti.
Ono što sada slušamo i gledamo, ne samo o turističkoj, nego i o drugim gospodarskim djelatnostima, tiče se samo fizičkih pokazatelja i lijepih opisa, fraza, koje su za nekritička uha uvijek dobrodošle i blagotvorne. Dajte molim vas, nemojte sada još i o financijskim učincima, kažu takvi. A ako netko to i pokrene, nađe se već uhodan odgovor i poneki podatak i o tome tako da se u datim uvjetima bolje i nije moglo. Što će reći da je postignut optimum. Ali tko to tamo kaže da bolje nije moglo ili ne može biti...Evo ja prvi, kad se osvrnem na sve ove i ranija moja pisanja i risanja, ima tome i dvadesetak godina, daleko je to od najboljeg i promišljam ima li to smisla zapakirati u jednu knjigu /pri/viđenja. Moguće kao neka povijesna kronika, ali ne više od toga i u tome zapravo vidim smisao ovoga pisanja, jer se većini i ne da pisati, a još manje ispravljati "krive Drine"...
Što se bilanci tiče, moguća su četiri slučaja i to da se ima dobitak i dobar financijski položaj, dobitak i slab financijski položaj, gubitak i dobar financijski položaj i gubitak i slab financijski položaj. Svaki poduzetnik ima tu svoju priču i objašnjenja, ali malo je kome do istine i suočavanja sa samim sobom i svojim slabostima. To je ponekad i dobro, jer sumnja sputava, propitkivanje još i više. A život je prekratak da bi se gubili u stalnim sumnjama. Zbilja, kakvo nam je danas poduzetničko ozračje i tko sve uspijeva ili ne uspijeva i kada bi pravna država proradila punom snagom upitnim mi se čini skoro svaki poduzetnički pothvat sa stajališta financijske isplativosti, čak i oni koji su po "kavanskim" viđenjima najprofitabilniji. I to je zapravo najveći problem hrvatskog poduzetništva, pa i dubrovačkog.
Turistički učinci, bar oni fizički, a tek donekle i financijski, bar kad je riječ o Dubrovniku, posljednjih godina su ohrabrujući i potvrđuju neku našu žilavost. Iako, sudeći po kakvoći turističke ponude i razini turističke potrošnje po gostu ne potvrđuju baš inovativnost, maštovitost i prijemčivost golemih promjena upravo toga za nas presudnog gospodarskog sektora. Ponovit ću, nema poznatijeg svjetskog turističkog odredišta u kojemu jeftinije možete proći negoli baš u Dubrovniku. A to što se "vrtimo" u vodećim medijima i turističkim katalozima ili što se ovdje "vrte" neke europske ili svjetske face, što smo predivan grad s još "ljepšim zidinama i brojnim malim restoranima, kavanama, suvenirnicima..." to mi malo znači, pogotovu znajući da to i nije neka zasluga sadašnjih, pa i niza ranijih naraštaja, sve tamo do Dubrovačke Republike. Jer, novca od svega toga jako je malo, osobito u usporedbi sa sličnim mediteranskim gradovima.
Sve ovo što pišem neki je neuobičajeni, a trebao bi biti uobičajeni osvrt, ocjena ili pogled na ovogodišnje turističke učinke i vrijeme bi bilo da se i o turizmu, kao i o koječemu drugome počne promišljati na jedan novi, suvremeniji, tržišni, pa i dugoročan način. Kako bi Dubrovnik ostao lijepi, povijesni i hrvatski grad, ali i grad koji će imati najveći turistički prihod i profit po četvornom metru, bar u mediteranskim okvirima. S tolikim bogatstvom i potencijalom, od ljudi do zidina, na tako maloj površini veće je umijeće to ne postati, nego postati...
21. prosinca 2005.
Bajro Sarić - "Glas G rada"
