Nakon devet, po nekima i trinaest stoljeća, ostvaren je san o samostalnoj, suverenoj i međunarodno priznatoj hrvatskoj državi. Naravno, nekima i danas nije to po volji, ali golemoj većini hrvatskog naroda svakako jest. Stoljećima su generacije hrvatskih ljudi pokušavali političkim, ali i drugim sredstvima, uključujući i brojne žrtve na raznim bojištima, ostvariti hrvatsku državu. To je međutim uspjelo tek sadašnjim generacijama hrvatskog naroda i po meni, za to su zaslužni ne samo pripadnici stranke na vlasti, nego i svi oni kojima se može lako utvrditi doprinos stvaranju hrvatske države, na ovakav ili onakav način. Kolike su čije zasluge, je li netko oštećen ili nije, ne mogu o tome prosuđivati, jednostavno ne znam, a još manje raspolažem činjenicama. A i tko sam da o tome sudim…
Sada, kada slavimo Dan državnosti, možda je potrebno podsjetiti se i da bi Hrvatska trebala biti i pravna država. Zar je to sporno? Naravno, nije! Ali samo kada se gleda s normativnog stajališta. Sve o pravnoj državi lijepo piše i u hrvatskom ustavu, programi svih važnijih političkih stranaka sadrže odredbe o pravnoj državi, ljudskim pravima, socijalnoj pravdi i sl. A i svakodnevna politička retorika ispunjena je pravnom državom. Reklo bi se - puna usta pravne države. Međutim, politički, pa i obični život ili svakodnevica nešto je posve drugo. Jer, pravna država ne djeluje svugdje i na svakom mjestu, kršenja zakona i ustava dolaze i s najviših nivoa, a to čine i oni kojima je jedini posao učiniti državu pravnom – sudovi. Pravna država obično ima međusobno razdvojenu i neovisnu zakonodavnu, izvršnu i sudsku, za neke još i monetarnu vlast, takva država skrbi o ljudskim pravima, stvara uvjete jednakopravnosti, jednake mogućnosti za sve svoje građane i sl. Danas tako ipak na ovim hrvatskim prostorima, u hrvatskoj državi nije. Za aktualnu državnu vlast nije omiljena tema pravna država, niti ljudska prava. Ta tek smo stvorili vlastitu državu, uz to još samostalnu i suverenu, ne može ona tako brzo postati još i pravna - kažu oni. Još uvijek su tu među nama unutarnji neprijatelji, jugonostalgičari, komunjare, anarholiberali, a ni svijetu nismo dragi…Nisam baš siguran da su i oporbi osobito mile teme poput pravne države i sl. Na tome se izgleda i ne dobivaju glasovi, barem ne u poželjnoj količini.
Pravna država, tako i ova naša, hrvatska država, to mora biti ne sutra, nego danas. Ne može se pitanje pravne države i njene djelotvornosti politizirati ili odgađati, pravdati nekakvim neutemeljenim razlozima ili fikcijama. Ako je netko dokazani kriminalac ili zločinac, onda ne može od toga biti oslobođen političkom voljom jačega zato što je naše gore list, zato što se borio za našu stvar i sl. Zasluge su jedno, protupravne radnje nešto drugo. Nema tu kompenzacije, kako se to sada i nerijetko događa ne samo u političkom, nego i u gospodarskom životu. Pustimo te priče o ugroženosti države i nacije, teško stečene samostalnosti i suverenosti, koje dolaze od kojekakvih “domoljubaca”, a u stvari zaštitnika osobnih materijalnih i sl. interesa i ničega drugoga. Država, pa i ova naša Hrvatska, brani se i razvija povjerenjem u ljude, ohrabrivanjem čestitih i poštenih, iskrenih domoljuba, onih koji svakodnevno rade i grade i nemaju vremena za razne političke i ine igre. Sudskim putem potvrđenom neprijatelju ove države /koji bi silom rušio njen ustavni poredak/ mjesto je iza rešetaka. Ali, nije neprijatelj hrvatske države onaj koji misli drukčije od vladajućih ili pak od onih koji uopće ne misle. Pravna država podrazumijeva ljudska prava, demokraciju i pravo na različitost. Baš je i dobro što smo različiti, znamo kuda vodi praksa i politika jednog puta, jednog duha, jednog tijela i sl. i gdje je tu čovjek, građanin. Kada je tako, cvate hipokrizija, mediokritetstvo, malograđanština, “čvrsta ruka”.
Kakve sve ovo veze ima s ekonomijom? Tvrdim da je gospodarski slom posljedica /uz ostalo/ i nedjelotvornosti pravne države. Jer da je pravne države, naši tajkuni ne bi bili ovo što jesu, računi bi se brže plaćali, nesposobni bi otpadali, sposobni napredovali. Ukupno makroekonomsko ozračje bilo bi puno ugodnije za poduzetništvo svih vrsta i oblika, inozemna kapitalna ulaganja, a i svijet bi nam bio skloniji.
Što bi značila pravna država za politiku, kulturu, umjetnost i sl. – ne znam. Da pravna država pridonosi bržoj gospodarskoj obnovi i razvitku – nema dvojbe. Nema odgoda niti isprika za pravnu državu, ona to jest ili nije. Ne na općoj, nego pojedinačnoj razini. Ne mogu se o tome donositi opće prosudbe, kako se to danas čini i gdje se pojedinačne nesreće ili slučajevi gube. Reklo bi se, opće zdravstveno stanje ljudi je dobro, ali eto, ima i smrtnih slučajeva. Ako nekome pričinjava zadovoljstvo danas /moguće i sutra/ sama činjenica da živi u svojoj, hrvatskoj državi, makar ne bila i pravna, neka mu bude. Ispostavi li se da to želi i većina hrvatskog naroda, mora se biti svjestan i cijene… Za nekoliko mjeseci, kada se bolje razmisli, predstoji nam izbor između države i pravne države. Hrvatska će o/p/stati i poslije toga, a kakva će biti – živi bili pa vidjeli.
22. svibnja 1999.
Bajro Sarić – "Dubrovački list"
