Puno lakše pisati na temama na globalnoj, nacionalnoj ili državnoj razini, kako hoćete, negoli na lokalnoj. S vrha kao da se dno jasno vidi, puno jasnije nego s dna vrh. Objašnjavati i ponuditi rješenja za bolju lokalnu svakidašnjicu, a tek raditi na njezinoj promjeni, neusporedivo je teže od svakidašnjice vrhova. Kad je stani – pani, svi ti naši zastupnici zapravo i zaborave što su sve građanima obećali, pa i boje "političkih" dresova. Ta zašto bi izazivali, recimo prijevremene izbore, kad im je svima skupa dobro i sigurno. A bogami ovdje s izabranima ipak nije u toj mjeri tako. Znam to dobro, bio sam "stanovnik" i onda i jučer i vjerujte mi da ne govorim gluposti. Ako imate crtu odgovornosti prema onima koji vas jesu ili nisu izabrali.
Eto, Račan je "bocnuo" Sanadera najavivši mu raskid "braka", odlučivši se tobože za samostalni put u /ne/poznato. A Sanader će njemu da će izbori biti kada i trebaju biti, dakle u proljeće 2007., usput "žaleći" što HDZ nema dostojnog takmaca na lijevoj strani. A moje je neko mišljenje da ova Lijepa naša nema takmaca ni na lijevoj ni na desnoj strani, odnosno da se zapravo i ne može sastaviti vlada koja će imati boju, okus i miris, ma što to značilo. Sva ta retorika, pa i praksa hrvatskih vlada svodi se na to da optužuju prethodne za nesposobnost ili da ih "optuže" da su izborni gubitnici. O tome da imaju i vlastitih propusta, da nisu oni ti, naravno ni riječi. Zapanjujuće je s kakvom gorljivošću sadašnji hrvatski vlastodršci brane totalan promašaj u liku i djelu Damira Polančeca, pa i još nekih ministara. Inače mi se čini još i danas aktualnom ona da je bolje za neke ljude da ne rade ili puste na miru one koji nešto hoće, na vlastitu odgovornost.
Skoro da je "zločin" u doba interneta, mobitela i čega sve ne tjerati ljude, osobito žene s djecom da besposleni koriste ta dostignuća u uredu ili nekom drugom radnom mjestu, prebirući slatke i manje slatke sadržaje, razmišljajući o alternativama. Ta zar nije bolje da im se te sve jeftinije naprave kupe i doma instaliraju. Neki su izračunali da po jedinici učinka imamo najveće nadnice i u razmjerima Europske unije. Da budem jasan, primjerice "razvijeni" radnik za 100 proizvedenih šarafa ima nadnicu od 10 EUR, a naš za 20 recimo 5 EUR. "Njihov" na jednom šarafu zaradi 0.10 , a "naš" 0.25 EUR. Sa stajališta "radničke solidarnosti", socijalnog mira, političara i sl., to je OK. Ali, nisu mi poznata razvijena i sređena društva koja su takvima postala na takav način. Takva društva znaju biti dosadna, ali takva je i navika njihovih članova. Ne možete natjerati bogatog Norvežanina da "bogato" živi. Njega misli vode stotinama godinama unaprijed, a to opet znači skromnije živjeti danas kako bi barem tako živjeli i svi budući naraštaji. Pri tome se naročito štede prirodni i financijski resursi. Kod nas je nešto malo drukčije, živi se od danas do sutra, možda i ne zato što nam je priroda takva, nego jednostavno što tako mora biti, dobrim dijelom i zbog slabih vlada.
Biti na 118. mjestu od uključenih 155 zemalja prema uvjetima poslovanja nije nimalo ugodno, posebice ne za one koji bi te uvjete trebali stvarati. A to je opet vlast, zakonodavna, izvršna, sudska, pa i monetarna. Brojne su prepreke razmahu poduzetništva, od izdavanja raznih dozvola, poreza, prekogranične trgovine, ispunjavanja ugovora, kreditnih uvjeta, prostorno-planske regulative i dalje. Istini za volju, neki se pomaci posljednjih mjeseci ipak događaju, ali je sve to skupa još daleko od skoro svih tzv. tranzicijskih zemalja, o drugima da i ne govorimo. Sanader oštro odbacuje ocjenu Svjetske banke i čak traži ispriku. Svi su ljuti kad se o njima ili onim čime rukovode govori kritično. Što se njega tiče, držim da je najbolji od svega ponuđenog, ali oni oko njega...
Sve ovo ništa nije novo, već godinama se s time suočavamo, ali kao da nedostaje političke, pa i drugih "volja" da se ova Hrvatska stvarno pokrene, snažno povećaju stope rasta BDP, zaposlenosti, ulaganja i sl. i u konačnosti nacionalni dohodak po stanovniku. Jer, ne zaboravimo, veće stope rasta ne bi trebale biti problematične na još uvijek nisku osnovicu. Ali, pravo je pitanje hoćemo li demokratsku, tržišnu, pravnu i socijalnu državu, koja podrazumijeva dosta rezova, raskida, tolerancije i znanja i u konačnosti imamo li mi snage za sve to. Ne znam kako političari, sociolozi, ekonomisti, pa i kulturolozi gledaju na sve to, ali se zapravo postavlja pitanje znaju li oni što mi hoćemo. Želimo li, primjerice stvarno pravnu državu, tržište i demokraciju i sl. Uvjerenja sam da svaki čovjek može postići ono što čvrsto želi, samo ako se na to posve koncentrira. Zašto bi za društvo ili narod bili drugačije? Može biti da zapravo želimo samo ovako i nikako drugačije, bez obzira što stalno prizivamo i tu pravnu državu, tržište, demokraciju. Uostalom, da sve to hoćemo, odakle onda snažan otpor svemu tome, skoro po svugdje.
Pa i ovo. Neke najnovije ankete pokazuju da je čak dvije trećine Hrvata zapravo zadovoljno ovim kako je i kako su. Ma što onda ja ovdje pišem i nešto pokušavam promišljati ako je tako. Očito da mi je ruta pogrešna. Ispada da zapravo i nismo žedni i da nam vode ne treba. Politika, to je igra brojki, čak ne i šah. Ako ste u onih 49%, da ne govorimo i manje, nema vas nigdje, a ako ste u onih 51% ima vas svugdje, gdje trebate i ne trebate.
Moguće je i to da je sav moj trud u ovim kolumnama jedan ekonomistički pogled na svijet, odnosno da pored tijela postoji i duh. Nemojte se uzrujavati, ovo je samo jedno mišljenje ili stav, a koliko ljudi toliko i mišljenja i ćudi. Sretan sam da ga mogu iznijeti. A "ekonomija je teoretska znanost i kao takva ne govori čovjeku kakve vrijednosti treba preferirati i koje ciljeve treba ostvariti. Ona ne postavlja konačne ciljeve. To nije cilj čovjeka mislioca, već čovjeka djelatnika. Znanost je proizvod misli, a djelo je proizvod volje. U tom smislu može se reći da je ekonomija kao znanost neutralna s obzirom na konačne ciljeve ljudskog pregalaštva. Ali ona ima drugačiji stav s obzirom na sredstva koja se trebaju primijeniti za postizavanje zadanih društvenih ciljeva. Tamo je ekonomija jedini pouzdani vodič djelovanja. Ako ljudi veome žele postići neke društvene ciljeve, oni moraju svoje ponašanje prilagoditi rezultatima ekonomskog mišljenja..." kažu klasici slobodnog tržišta i otvorenog društva Friedrich A. Hayek i Ludwig von Mises.
14. rujna 2005.
Bajro Sarić - "Glas Grada"
