Nota bene

Otkako je uvjerljivom većinom prvi neposredno izabrani gradonačelnik Grada Dubrovnika Andro Vlahušić izabran i time, sukladno izmjenjenom Zakonu o lokalnoj i regionalnoj /područnoj/ samoupravi preuzeo ovlasti izvršne vlasti, dakle i Poglavarstva, raznim peticijama, pritiscima i prijetnjama ostavkama čelnika u komunalnim društvima i ustanovama u kulturi, ali i pritiscima radnika i običnih i neobičnih građana na te iste čelnike i članove nadzornih odbora i vijeća koji su pod kontrolom Grada kao većinskog vlasnika, nastoje se i uglavnom uspijevaju ugušiti planovi, reforme i promjene koje taj isti gradonačelnik, ali i Gradsko vijeće zagovara. Ovo bi se slobodno moglo nazvati nekom vrstom samoupravljanja, s time da je i pravi kaos s nadležnostima nadzornih odbora, upravnih vijeća, sindikata, radničkih vijeća i slično, iako je to sve lijepo razgraničeno i riješeno odgovarajućim zakonima. Moguće je da neke, pa možda i većina nakana mnogima nije po volji ono što gradonačelnik Andro Vlahušić hoće, tako stvari stoje s demokracijom općenito, ali je sad posve jasno da ni on ni Gradsko vijeće svoje planove i koncepciju, za koje je i dobio, ponavljam opet, uvjerljivo mandat,  upravo zbog spomenutih peticija, pritisaka i prijetnji ne može provesti, a možda mu se i ne da zamjerati, po onoj staroj, lošoj dubrovačkoj navici ili se već vidi u novoj hrvatskoj Vladi pa kupuje dodatne glasove nezadovoljnika, ali neka se ne zavarava i gubi od svojih pristalica. Ovo, barem po meni, nikako nije dobro ni za političko ni gospodarsko ni socijalno stanje ni za razvojne perspektive Grada Dubrovnika i njegovih građana, a i sam bi Vlahušić morao znati da ne mogu biti "svi siti i ovce na broju" i na ništa drugo nego trulim kompromisima ne može se graditi ni bolja sadašnjost ni budućnost. Ako je za ne baš malobrojne Andro Vlahušić "lokalni šerif" onda je zato kriv spomenuti zakon koji mu daje takve ovlasti, a ne Andro Vlahušić, iako mu se mora priznati da ga čak i ublažava spomenutim popuštanjima. Odavno sam tvrdio da novi Zakon o lokalnoj i regionalnoj /područnoj/ samoupravi ne valja i da je prijašnji, s Poglavarstvom kao izvršnom vlasti bio bolji, ali oni koji rano "kukuriću" malo tko "benda" iako na kraju uvijek dođe na njihovo, nažalost s brojnim štetnim posljedicama. Nakon svega, osim što znamo tko nominalno vlada, postavlja se pitanje tko stvarno vlada ili upravlja ovim uspavanim, pa donekle i posrnulim Gradom Dubrovnikom i što je ostalo od one "Obliti privatorum, publica curate" /Zaboravite osobne stvari, brinite se za javne/. A možda je i najbolje, kakvi smo, vratiti se na praksu stare Dubrovačke Republike i svakih mjesec dana mijenjati kneza i ne donositi nikakve odluke po južini, pa što bude.

Bajro Sarić

Prema prvim rezultatima popisa stanovništva 2011. proizlazi da na području Grada Dubrovnika sa stanjem na dan 1. travnja 2011. živi 42.641 stanovnik, što je za 2.58% manje u odnosu na isti dan 2001. /43.770 stanovnika/. Najprije treba podsjetiti da područje Grada Dubrovnika /površina 143,35 km²/ u oba usporedna razdoblja obuhvaća naselja Bosanka, Brsečine, Čajkovica, Čajkovići, Donje Obuljeno, Dubravica, Dubrovnik, Gornje Obuljeno, Gromača, Kliševo, Knežica, Koločep, Komolac, Lopud, Ljubač, Mokošica, Mravinjac, Mrčevo, Nova Mokošica, Orašac, Osojnik, Petrovo selo, Pobrežje, Prijevor, Riđica, Rožat, Suđurađ, Sustjepan, Luka Šipanska, Šumet, Trsteno, Zaton s pripadajućim morem. Treba znati i to da sva naselja, osim Dubrovnika, dakle užeg gradskog područja od Kantafiga do Svetog Jakova pripadaju području od posebne državne skrbi, gdje je porez na dohodak, kao najvažniji prihod jedinica lokalne samouprave, dakle općina i gradova, znatno niži od područja koja ne obuhvaća taj zakon. Svima je dobro znano da značajan broj Primoraca, otočana, Župljana i Konavljana i žive i rade u Dubrovniku, a prebivalište im je prijavljeno  na područjima posebne državne skrbi, a po prebivalištu se računa broj stanovnika. Kako je i naša čeljad dovitljiva, među njima i ona takozvana ugledna, uredno su prijavljeni na područjima od posebne državne skrbi, gdje i ne žive, a nerijetko i ne rade i tako pune proračune susjednih jedinica lokalne samouprave, općina Dubrovačko primorje, Župa dubrovačka i Ston, a za porezne olakšice smanjuju proračun Grada Dubrovnika. Ta činjenica relativizira popise stanovništva i 2001. i 2011. i sigurno je da na užem području Grada Dubrovnika živi puno više stanovništva i onda i sada i puno manje u područjima posebne državne skrbi. Taj ne baš mali problem čini se nerješivim, a plaćaju ga oni stanovnici koji imaju prebivalište od Kantafiga do Svetog Jakova i ako ćemo pravo pripadaš onoj sredini kojoj plaćaš poreze i to su, dakle oni od Kantafiga do Svetog Jakova "pravi Dubrovčani", a svi oni ostali nisu, svidjelo se to kome ili ne. A posredno ili neposredno, ovi potonji, fizičke i pravne osobe "grebu" se od dubrovačkog, makar dobrim dijelom potrošenog branda. Po meni, potrebna je i s političkog, ekonomskog i socijalnog aspekta promjena teritorijalno-administrativnog ustroja područja ex općine Dubrovnik, od Trpnja do Prevlake i povratak na predratni ustroj, što znači dokidanje svih općina koje su nastale na tom području od 1993. Međutim, stvari su odmakle predaleko, svatko se zavukao u svoje "atare" i to je jedan od najvažnijih uzroka zbog čega hrvatski jug u svakom pogledu svakim danom stagnira sve više. Jer, pored ostalog, takvom se teritorijalnom podjelom sužavaju razvojne perspektive i održiv razvoj uopće.

Bajro Sarić

Već i više od dvije godine županijske i gradske vlasti, koje su, zna se, barem formalno, različitih političkih opcija, uvjetno rečeno desnih i lijevih, nalaze razloge i povode za međusobne trzavice od Golf parka Dubrovnik preko prometnika "Libertasa" do najnovije, o upravljačkim i drugim pravima na Javnu ustanovu "Rezervat Lokrum". Posljedice svega toga su pogubne, niti se Dubrovačko-neretvanska županija nešto miče, niti Grad Dubrovnik, s malo nade da će biti bolje i u preostale dvije i tko zna koliko još godina dok je ovaj apsurdni i neprirodni političko-teritorijalni ustroj. Tako je sad otvorena nova tema, čija je ustanova i čiji je otok Lokrum, županijski ili gradski i u idućih godinu dana "batit" će se o tome. Točnije, bavit ćemo se sami sobom, a znamo kakva je to kletva. Jasno je, županija nema novca, hoće Lokrum, nema ni nadležnosti, a Hrvatska je premala za takve podjele, što je svakodnevno razvidno. S druge strane, grad, u ovom slučaju Dubrovnik, već je nešto, ima kakav-takav identitet, resurse, tradiciju i bit će vječan, ma tko njime upravljao. Uzgred, Javna ustanova "Rezervat Lokrum" posluje sasvim solidno, posjetitelji Lokruma su zadovoljni, a nisu ni na teret gradskog proračuna i što tu sad treba "čačkati"? Očito je da se pametnijeg posla nema, niti ga može biti u okolnostima kakve jesu. E jadni li smo ga!

Bajro Sarić

Evo već i godinu, možda i više dana, dubrovačke vlasti i oporba bave se "slučajem" "Libertas", javnim gradskim, prigradskim i međugradskim prijevoznikom i komunalnim sustavom uopće, a da se nisu pomakli s mjesta. Sve u svemu "slučajem" koji to po ničemu nije, nego po čisto politikantskim igrama i frustracijama oporbe, predvođene HDZ-om što nije prigrabila Dubrovnik, uzgred i Grad Korčulu i u svakom "predmetu" nastoji stvoriti problem, od golfa na Srđu pa dalje, tamo gdje ga ne bi trebalo biti. I to je legitimno i u redu je da se oporba želi dočepati vlasti, svaka, lijeva ili desna, ali žalosno je u svemu tome kolika je cijena svega toga za obični i neobični puk, porezne obveznike...Ne znam je li tragično ili komično, prosudite sami, ali gdje to ima, ako ne u mrskom socijalizmu i samoupravljanju, barem se tako u "paketu" obični i neobični puk izjasnio još prije dvadesetak godina, da o tome hoće li biti ili neće biti "pruga" Dubrovnik – Orebić i obratno odlučuje sindikat i radničko vijeće prometnika "Libertasa", a ne vlasti nadležnih općina i gradova, naravno i Uprava spomenutog prometnika. Moja se malenkost već tridesetak godina bavi problematikom javnog gradskog, prigradskog i međugradskog prometa i nije pronašla načina da on bude ekonomski i tržišno opravdan, jer smo razvučeni, malo nas je i siromašni smo, ne ljutite se i subvencionirat se mora ili ga neće biti. Tako je i danas i bit će još kojih stotinjak i više godina i tu nema priče. Neću sad još trabunjati koliko je taj prijevoz važan i za turizam, ne samo za puk. Računica "Libertasa" i raspodjela po jedinicama lokalne samouprave /općinama i gradovima/ je jasna i objektivna i ne može biti drugačija, osim drastičnih racionalizacija i otpuštanja, prije svega režijskih zaposlenika, dakle Dubrovčana, Konavljana, Župljana, Primoraca, Pelješćana...Pa i to u ovoj priči nije tako važno. Vele tako, izmanipulirani ili možda ne, radnici "Libertasa", svejedno jesu li ili nisu izmanipulirani, da ih je strah za svoju i budućnost svojih obitelji, da će ostati bez radnih mjesta i sve tako i tražeći tako neka veća, puno veća prava od nas ostalih, koji smo na okrutnom tržištu i koji živimo kapitalizam, ma kakav da jest i držeći tako da su oni vrijedniji od nas ostalih, kojih baš i nema puno i zbog čega nam je ovako. I što je najgore, onaj koji im se to usudi reći, neće dobiti njihovu političku potporu, neće glasovati za njega ni u kojem slučaju, a ne lezi vraže, moguće je da bude obilježen i hrvatskim neprijateljem, sa svim onim što slijedi iza toga...

Bajro Sarić