Gyurscany će tako, u snimci za vrijeme predizborne utrke, čiju vjerodostojnost je i sam priznao: "Nemamo puno izbora. Zaista nemamo, jer smo zasrali. Ne malo, nego puno. Nijedna europska zemlja nije učinila nešto tako praznoglavo kao mi…Evidentno, lagali smo zadnjih godinu i pol do dvije godine. U potpunosti je bilo jasno da ono što smo govorili nije bila istina…Da zemlji moramo podnijeti izvještaj o tomu što smo radili posljednje četiri godine, što bismo imali za reći? Ne mogu navesti niti jednu mjeru koju smo proveli, a da smo na nju ponosni. Na kraju smo se ipak spasili od potpune propasti." Neuvjerljivo se mađarski premijer "oprao" objašnjavajući razloge zašto ipak neće dati ostavku. "Lagali smo, nije se odnosilo na cjelokupno ekonomsko stanje u državi, nego na "općenite laži" koje su političari narodu "servirali" tijekom godina", dodajući da "Mađari žele živjeti kao ljudi na Zapadu, no nevoljko prisvajaju zapadnjačke standarde. Godinama smo narod uvjeravali da oni ne moraju ništa raditi, da ćemo im mi podariti radost kao dar." Sve je to Gyurcsany "začinio" meni nepoznatim mađarskim, ali vjerujem univerzalnim vulgarnostima i psovkama. Nakon svega što je Gyurcsany "istresao" došlo je do novog "mađarskog ustanka" i prigode desnoj oporbi, koju ona nije propustila, vidjet ćemo s kakvim učincima...
Sve to što reče Gyurcsany, bar po meni, slično je našoj političkoj, gospodarskoj i svekolikoj, doduše kratkoj povijesti i nekako dugoj sadašnjosti, pa i mentalitetu. Mateša i Račan na kraju svojih mandata nisu imali ništa vrijednog reći, a nisu se ni potrudili, a nisam uvjeren da će i ona predizborna "kartica za hrvatski bankomat" Iva Sanadera imati neku vrijednost. Jer jednostavno ovakva Hrvatska prespora je u provedbi neizostavnih i bolnih gospodarskih i socijalnih reformi, zaduženi smo do "grla" na svim razinama, domaći bruto proizvod raste temeljem potrošnje i uvoza, a ne proizvodnje, nezaposlenost je golema, mladi i školovani ne vide perspektive ovdje, korupcija i kriminal su očvrsnuli. Unatoč svega ipak nismo Mađarska i nameće mi se ne pitanje, nego odgovor, možemo li uopće doći do učinkovite, odlučne i beskompromisne Vlade s jasnim prioritetima i vizijom, nakon svega. Osobno ne vjerujem, jer jednostavno smo takvi kakvi jesmo i nema nade da se možemo promijeniti bar u idućih nekoliko stoljeća...
Ali, sve te priče, programi, ideje koje se tiču gospodarstva, boljeg života, dobrobiti svih, skrbi o nejakima i sl., sve to se pokazuje kao skoro pa nevažno u predizbornim vremenima i malo tko ih uopće i razumije. Pa i sam se čudim iskusnim, vjerujem i dobroćudnim političarima sadašnje hrvatske oporbe koji su krenuli u predizbornu trku s gospodarskim programima, idejama, reformama, Europom, ljudskim pravima, pravnom državom…Ma nisu to teme omiljene u narodu, ma koliko da su uistinu važne. Ljudi su siti svega i svačega, ponajviše "moranja", pokušaja, obećanja…U predizbornim vremenima, pa i u koječemu drugome, uvijek su prednosti oni koji govore protiv nekoga ili nečega naspram onih koji su za nešto i nečega, ne dotičući drugoga. Ne znam, a nije ni važno tko osmišljava medijske i ine druge istupe i nastupe Iva Sanadera, ali on to čini izvrsno, po svim regulama struke zvane politički marketing. Već sad je sadašnjoj oporbi poručio da se pripremi i za drugi "mandat" u oporbi, tako se to radi. O drugome, suparniku ili protivniku sve najgore i to je to. U predizbornoj trci za izbornika /glasače/ najvažnije su njegove oči i srce, a tek potom na red dolazi mozak i uši, tako je to vijekovima i svugdje i zašto bi u zemlji Hrvatskoj bilo drugačije. Na svoje sam uši čuo Sanadera koji je rekao da su Mljećani nezakonito prodali milijun i dvijestotine tisuća kvadrata navodno državnog zemljišta, a riječ je bila o dvijestotinedvadeset tisuća kvadrata, ako je to tamo uopće i bilo nezakonito. To je to, sve najgore i najveće o protivnicima, izbornim ili kakvim drugim, tvrdnje bez dokaza jače su od dokazanih istina. Nije važna kakva je predstava, nego tko je na njoj bio i najčešće je obrnuto razmjerno. Najviše dobroga čini mi se nastaje slučajno, spontano, bez pripreme i glamura, a u tome se okruženju "koprca" istina i suština.
Ne razumijem ni oporbenjake što su navalili s gospodarskim programima, projektima, idejama, boljim životom. Pa opredjelili smo se davnih devedesetih godina prošlog stoljeća za slobodno tržište i ekonomsku demokraciju, odbacili planiranje, socijalizam, po nekima komunizam i sad bi opet htjeli "štapove, palice, kompase…" u ruke i glave. A nisu spremni reći svojim izbornicima, odnosno narodu izborit ćemo se za ovo, ali ćete izgubiti ili nećete dobiti ono. Da bi se nekome nešto dalo drugome se mora oduzeti, manji porezi, manje socijale, primjerice. Ne može "i jare i pare". Naravno, to je tako i svaki, do zadnjeg političara, kad bi tako nastupio, netragom bi nestao. Kad sam Pelješčanima osamdesetih godina prošlog stoljeća u Trpnju, onako mlad i naivan rekao da će se svega 3% planiranih projekata u lokalne ceste u tadašnjoj općini Dubrovnik uložiti na tom poluotoku, jer je to tada bilo po cost-benefit analizi realno /danas se takve analize uopće i ne rade, a od ključne su važnosti za infrastrukturne projekte/, umalo ne doživjeh linč. A ni danas ne bi bilo ništa drugačije, siguran sam, jer se od političara, ljudi koji žive od izbora do izbora, od obećanja do obećanja i još gore, ništa drugo i ne očekuje. Upoznavati ljude sa zbiljom, teškoćama, dugoročnim projektima, realnošću, nije to posao za političara, a sve mi se čini ni za običnog čovjeka kojega razum koliko-toliko drži.
Bilo kako, danas je temeljni problem hrvatskog društva, opet bar po meni, neizgrađen racionalni ekonomski poredak i premoć tzv. znanstvenog znanja nad praktičnim znanjem u oblikovanju i provedbi i makroekonomske i poslovnih politika. Kaže tako Friedrich Hayek, čuveni liberalni ekonomist: "Prijevoznik koji zarađuje za život koristeći inače prazne ili poluprazne linije, ili trgovac nekretninama čije se znanje isključivo svodi na poznavanje trenutačnih prilika, ili arbitražer koji zarađuje na lokalnim razlikama u cijenama roba, svi oni obavljaju vrlo korisne funkcije koje se temelje na specijalnom poznavanju okolnosti prolaznih trenutaka koji nisu poznati drugima. Zanimljiva je činjenica da bi se ta vrsta znanja danas općenito trebala tretirati s određenim prezirom, i da bi svakog koji koristeći takvo znanje stekne materijalnu korist na račun drugog bolje opremljenog teoretskim ili tehničkim znanjem, trebalo tretirati gotovo kao da je učinio nešto ozloglašeno. Steći određenu prednost na osnovi boljeg poznavanja načina komunikacije ili prijenosa informacija često se smatra nepoštenim, premda je itekako važno da društvo u tom smislu koristi najbolje mogućnosti, isto tako kao i prilikom korištenja najnovijih znanstvenih dostignuća." To je to, Hrvatskoj su potrebni ljudi s praktičnim znanjima, koji poznaju "specifične okolnosti trenutka i mjesta" i na takvim temeljima dugoročno održivi ekonomski poredak, koji će na najbolji način podržavati i promicati optimalno korištenje svih potencijala, na dobrobit svih građana. I mi ovdje, i Lijepa naša premala je zemlja za velike podjele, a i ne dao ti Bog Mediterana kakav je nekad bio, pa i "naših i njihovih". A ni ovakve struje dok ovo pišem, koja je pet puta nestajala i ne rijetkog mišljenja da je to "naša" struja, nama najbolja, a onima kojima nije, neka idu tamo gdje je bolja.
