Ivica Ropuš, ljepuškasti, snalažljivi i kameleonski HDZ-ov glasnogovornik, bahato zaobilazeći tko zna čijim, ali svakako trendnim BMW-om kilometarske kolone turista, jureći prema rodnom Pagu, objavio je svekolikom hrvatskom puku da će Vlada predložiti promjenu Zakona o porezu na dodanu vrijednost (PDV), odnosno njegovo smanjenje. Osvježenje u ljetne dane, predizborni trik, voda do ušiju, što li?
Ne, ništa od toga! Vlada samo priznaje da u gospodarskoj zbilji djeluje poučak ili krivulja Arta Laffera. A on kaže da je “porezno opterećenje, odnosno stopa previsoka i da državni prihodi opadaju, slabi porezni kapacitet.” Ili, visoke porezne stope uzrokuju manje rada, a niske bi trebale uzrokovati više rada. Znali su za Laffera Škegro, Prka i ini HDZ-ovi ekonomisti i prije uvođenja PDV-a, ali su već tada zaključili – 22% za sve, pa neka traje dok traje. Uostalom, riječ je o “našem” porezu, kakav je, da je…To da je PDV naša umotvorina, baš i nije, ali da je stopa naša – jest. I problemi koji proizlaze iz ovakvoga PDV-a su naši. O ovome “naši” moglo bi se puno toga pisati. HDZ to “prodaje” kao olakotnu okolnost, u svemu i svačemu. Začudo, mnogi to i prihvaćaju.
Dakle, očekuje nas manji PDV, izvedeno iz toga i manje cijene, konkurentniji položaj poduzetnika na tržištu, povećanje kupovne moći, smanjenje socijalnih napetosti, manja javna potrošnja…Predivno za vladajući HDZ u predizborno doba, udarac oporbi, kakvoj-takvoj, razjedinjenoj, ali valjda još uvijek – oporbi. Ma nema ništa od toga i ne zanosite se! Premalo je vremena da se bilo što promijeni nabolje, a previše da se održi postojeće. Negativni učinci previsokog PDV-a posljedično će se odražavati i u nekoliko idućih godina, tako da će te pogreške s mukom ispravljati bilo koja buduća Vlada. Ponekad mi se čini nerazumnim zašto ljudi toliko idu u politiku i zar ne vide koliko će teško biti bilo kojoj budućoj vlasti? Jedini racionalan odgovor je da drugdje, a u gospodarstvu najmanje, zasad nemaju što činiti, a tamo, u vlasti, bar je njima, ovima ili onima, koliko-toliko dobro, a nekima i predobro.
Držim da golemu većinu biračkog tijela na ovim hrvatskim državnim prostorima, a o dijaspori da i ne govorimo, zapravo gospodarski programi stranaka, uopće ne zanimaju. Upozoravati na moguće negativne posljedice neke ekonomske mjere ili politike, do kojih će doći u skoroj budućnosti, Sizifov je posao. Glede toga, HDZ može biti miran i u ozračju novih izbora. HDZ nikada i nije imao gospodarski program ni cjelovitu makroekonomsku politiku, nema to ni danas, a neće imati ni za sutra, pa što? Bar zbog gospodarskog kolapsa kojega je proizveo, slijedom razvijenih demokracija, HDZ ne bi trebao proći ni izborni prag. Pa evo, već nakon devet mjeseci Schroederova socijaldemokratska vlada u Njemačkoj “drma se”, jer je, čini se, neuspješna u gospodarstvu. A ne zato jer je socijaldemokracija na izdisaju, kako to hrvatska desnica i režimski mediji proturaju neupućenom puku. U drugim zemljama, ta socijaldemokracija desetljećima uspješno funkcionira. Vlast se mjeri i provjerava gospodarskom i socijalnom učinkovitošću, a nipošto intenzitetom domoljublja, koje se predmnijeva. Mi smo zapravo još uvijek politički narod, zato se najavljeno smanjenje PDV-a ne može uzeti kao HDZ-ov predizborni trik, osim za neupućene. Siguran sam da HDZ neće dobiti niti jedan glas ni više ni manje zbog mogućeg smanjenja PDV-a.
Možebitnim smanjivanjem PDV-a (priča se o dvije stope, jedna postojeća, a druga od 11 do 12% za osnovne namirnice, lijekove i knjige) donekle će popustiti omča oko vrata poduzetnicima i nešto manje ići u Neum. Ali odakle novci za isplatu mirovina i zajamčene štednje u propalim bankama? Hoće li biti “vuk sit, a ovce na broju” ili “što se na brijegu dobilo, na brdu si izgubilo”, ostaje za vidjeti. A ništa se osobito neće dogoditi u gospodarstvu u idućih pola godine, osim što će “slobodan pad” biti nastavljen, bez obzira na ovakav ili onakav PDV.
Vrijeme će pokazati da sam bio u pravu glede predloženog okvira makroekonomske politike, obrazloženog u ovoj kolumni prije par mjeseci. Nije to nipošto “moj koncept”, to su već drugi, umniji i razumni ekonomisti znali i primjenili, ja sam na to samo podsjetio. Uostalom, osim grijanja tople vode u makroekonomiji se i ne može dati nečega novoga. To i nije loše, i Japan je svjetsko gospodarsko čudo postao takvim grijanjem, pa zašto ne bismo i mi. Eksperimenti, poput previsoke stope PDV-a vrlo su riskantni, potiču uvoz, a ne izvoz, obeshrabruju proizvodne poduzetnike i sl...
20. srpnja 1999.
Bajro Sarić - "Dubrovački list"
