ZORAN MILANOVIĆ

Moram priznati, nakon činjenice da je u netom okončanim hrvatskim parlamentarnim izborima, lijeva koalicija pod čudnim nazivom "Kukuriku" predvođena SDP-om i Zoranom Milanovićem do nogu potukla vladajuću desnu koaliciju predvođenu HDZ-om i Jadrankom Kosorom, postavilo mi se pitanje tko  je zapravo u mojem /pri/ viđenju osoba tjedna, Zoran Milanović, pobjednik ili Jadranka Kosor, gubitnik. Makar povijest uvijek pišu i brane pobjednici, a ne gubitnici. Ipak, odlučih se za Zorana Milanovića, novog vođu hrvatskog naroda i države, što po ustavu i jest. Bez obzira na neke njegove osobne manjkavosti, poput arogantnog i pomalo odvratnog garda, što su mu PR stručnjaci popravili u zadnjih petnaest dana kampanje, Zoranu Milanoviću ne može se bogzna što "prigovoriti" niti umanjiti goleme zasluge za trijumf lijeve koalicije, makar mu je "teren" dobrano pripremila i Jadranka Kosor i ukupno promašena kampanja HDZ-a i njegovih, uglavnom minornih partnera. Iako je pozicija desne koalicije u predizbornim anketama izgledala beznadežno, što se potvrdilo točnim, potrebno je, ono što se šahovskim rječnikom kaže, partiju dovesti do kraja, dakle prisiliti protivnika ili suparnika na predaju ili ga doslovce matirati. Tu je tehniku Zoran Milanović besprijekorno odradio i pozicijsku prednost pretvorio u materijalnu, odnosno nadmoć u glasovima i u krajnjem rezultatu, koji se jedino bilježi i ostaje u pamćenju, sve ostalo se zaboravlja. Pokazalo se, makar sam i sam sumnjao, da je Milanović odlično posložio kandidacijske liste, makar nekima unutar SDP-a, pa i HNS-a to nije bilo drago, ali izborni rezultat mu sve opravdava. Čuo sam već i komentare da zapravo i nije postigao neki sjajan rezultat, da je trebao dobiti i preko 100 mandata nakon "onakvog" HDZ-a, ali nešto znajući o hrvatskom biračkom tijelu, pa čak i u širim razmjerima, dakle u drugim tranzicijskim državama, držim da je "Kukuriku" koalicija predvođena Milanovićem i SDP-om postigla optimum osvajajući apsolutnu većinu u novom sazivu hrvatskog Sabora. Naime, treba imati na umu da značajan dio hrvatskih izbornika /birača/ uvijek glasuje za lijeve ili desne, da su izbori ipak puno više stvar emocija nego razuma i onako kako razmišlja 5-10% nazovimo ih razumnih birača, tako ne razmišlja preostalih 95 ili 90% izašlih birača. Za one koje nisu izašli, što je također demokratsko pravo, neću više ništa ni komentirati, osim činjenice koju takvi najčešće negiraju, a ta je da je hrvatska "politička trpeza" siromašna i da eto nemaju za koga glasovati. Hrvatska "politička trpeza" je ona koja je ponuđena i druge, osim u maštarijama, nema, koliko god se trsili da je ima. Stalno sebi umišljamo da smo bolji ili da su neki drugi bolji, a malo kad, barem oni što nisu iz subjektivnih razloga izašli na izbore, ne shvaćaju i ne prihvaćaju da je to to što imamo, da smo sve do zadnjeg zaslužili što imamo i da sve što tražimo to i dobijemo. Tako je i prije bilo, tako je sad i sa Zoranom Milanovićem i tako će biti još dugo. Preostaje poželjeti Zoranu Milanoviću i "njegovima" da koliko-toliko uspije u političkoj, ekonomskoj i socijalnoj rekonstrukciji i prilagodbi Hrvatske suvremenim europskim trendovima i za dobrobit svih, onih koji jesu i koji nisu glasovali za njega i "njegove". Iako mu neće biti nimalo lako, a imat će i protivnike kojima opća ili javna dobrobit nije u prvom, nego tek možda u trećem planu i tako stvari stoje s hrvatskom demokracijom, koja je ipak otišla korak naprijed u ovim izborima, ne znam koliki, tek će se vidjeti. I je li na pomolu neka druga, ljepša slika Hrvatske i Hrvata, predvođenih Zoranom Milanovićem,  rasterećene prošlošću i opterećene budućnošću? Po meni, Lijepa naša doista u svim svojim sastavnicama to i može biti, ne zavaravajmo se, sada to u mnogočemu nije, ali na izabranima je da pomognu i ništa više da takva i bude, jer najveći dio tereta je na nama samima, barem je takav kapitalizam, tržište, privatno vlasništvo i sve tako što smo odavno shvatili, ali ne baš i prihvatili.