Luka Sorkočević /1734-1789/ skladatelj i poklisar Dubrovačke Republike. Iako su podatci o njegovom životu i stvaralaštvu poprilično oskudni, sva je njegova glazbena ostavština pronađena i sačuvana u arhivu franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku.
Pojavio se prvo po dubrovačkim salonima, gdje se svirala komorna glazba. Nakon glazbene obuke u Gradu, Sorkočević odlazi u Rim gdje stječe veliko glazbeno znanje. Ipak, vratio se u rodni grad gdje je, uz manje prekide, živio do kraja života. Uz glazbu, bavio se i diplomacijom pa je odlazio u Pariz i Beč kao poklisar Republike.
Glazbenu naobrazbu stekao je u Dubrovniku i Rimu. Obavljao je diplomatske dužnosti te zastupao Dubrovačku Republiku u pregovorima s Francuskom i kod Josipa II. u Beču.
Skladanjem se bavio u mladosti i to od 1754. do 1770. U tom je razdoblju napisao sva svoja, uglavnom instrumentalna, djela koja nam autora predstavljaju kao izrazita simfoničara. Zapravo je bio prvi hrvatski skladatelj simfonija, a stvarao je pod izrazitim utjecajem talijanske pretklasične simfonije. Svi autografi i rukopisi njegovih skladbi pohranjeni su u samostanu Male braće u Dubrovniku. Njegove skladbe pripadaju antologijskim dosezima hrvatske pretklasične glazbe. Održavao je veze s uglednim suvremenicima (Fortis, Haydn, Gluck, Bajamonti), te je napisao dnevnik sa zanimljvim napomenama o suvremenicima koje se susretao na putovanjima. Kao obrazovani ljubitelj lijepe knjige i mecena, priređivao je u svom dvorcu brojne literarne akademije i koncerte. U posljednjim godinama života zapao je u jaku melankoliju koju je okončao samoubojstvom, bacivši se s prozora svoje kuće, današnjeg Biskupskog dvora.
13. siječnja 2010.
www.hr.wikipedia.org
