Treba, eto nešto i o ovim, lokalnim izborima napisati. Važni su i s ekonomskog stajališta, ali ne toliko, kakve su nerijetke predodžbe. Što je bliži dan D, sve je naglašenija politička, a ne neka druga, pa i ekonomska retorika. Zanimljiviji su politički, negoli stručni profili kandidata. Njegova prošlost, predodžbe o njemu i sl. Unatoč saznanja da je riječ o lokalnim, a ne nacionalnim, državnim i sl. izborima. Potrajat će to još dugo, sa svim negativnim posljedicama na gospodarstvo, bez iluzija. Ma kakvi izborni rezultati bili…
A što je optimalni izbor ili optimum? U ekonomiji to je najbolji rezultat koji se prema određenom kriteriju i zadanim uvjetima može ostvariti. Jednostavno ga je i izmjeriti i nedvojben je. Živi se dobro ili loše, primjerice. I to je to. U politici je, osobito u ovo predizborno vrijeme, nešto drugačije. Oni koji bi htjeli ostati na vlasti, tvrde da sve i nije tako crno. S vrhova državne politike, kažu da je krenulo nabolje, povećava se proizvodnja, izlazimo iz recesije, bit će dobra turistička sezona, zaustavljena je nezaposlenost. Oni koji bi htjeli /opet/ na vlast, kažu da nije tako, da od siječanjskih obećanja nema ništa, da je puno gore i da će biti još gore, ako se njima ne ukaže povjerenje. Nipošto ne volim onu “istina je negdje na sredini”, jadna istina. Guraju je s lijeva na desno i obratno. Upitni su izgledi onih koji polaze od zbilje umjesto fantazije, koji izbornim porazom ne gube puno ili čak ništa, kojima politika nije sudbinsko pitanje. Takvi najčešće govore ono što jest, a oni drugi što zapravo nije. To da se vino i iz grožđa može praviti, nije baš neki argument, pa ni u lokalnim izborima. Ali, možda se 20. svibnja 2001. dogodi i to, naime da se potvrdi kako se vino iz grožđa pravi ili “materi da dite…”. Želim, bar kad je riječ o predstojećim lokalnim izborima da razum nadjača emocije, činjenice predodžbe, budućnost prošlost, ljubav mržnju – u optimalnom omjeru.
Blaženo je ovo predizborno doba, ali nekako kratko. Čudim se aktualnoj koaliciji na vlasti da je upravo tako htjela. Baš je lijepo ovako, ako ne danas, kako kažu ovi, bit će sutra, kažu oni. I uvijek lijepo. Ili, bit će gore, ako dođu oni, a ne mi, i bolje, ako dođemo mi, a ne oni. Čak se nešto i događa u komunalijama Grada, popravljaju se trotoari, čiste ulice, pripremaju veliki projekti, o kojima uvijek pred izbore slušamo. Grije se topla voda. A tek kako su četiri godine proletjele, kamene temeljce smo davno zaboravili…
Kažu, puk neće na izbore, prijeti velika apstinencija. Svi su siti svega i svačega, te svi su oni isti, sve su liste iste, kome uopće i zašto dati glas…Neće biti baš tako. Posavljak Anto Kovačević uputi poziv s kraja hrvatskog juga: Svi će Srbi, Jugoslaveni, anti-Hrvati izići na ove izbore…Onda valjda trebaju i Hrvati…Ne mislim uopće tako, naprotiv, iziđimo svi na izbore, glasujmo, svatko po vlastitoj svijesti i savjesti, sedamnaest je lista i ima tu “dobrog materijala”, ne opredjeljujemo se za hrvatski identitet Dubrovnika, to smo već učinili. Ali hoćemo da nam bude bolje u tim okvirima, na ovom dijelu hrvatske zemlje, na svoj način, sa svojim posebnostima, ljudima…
Za skorašnje izborne gubitnike utjeha iz vlastitog iskustva: Čovjek se na porazima uči, nipošto na pobjedama. A što je uopće politički poraz spram brojnih drugih poraza koje je svatko od nas doživio i preživio i nije li zapravo, kako reče pisac, “čovjek uvijek na gubitku…”.
Što se savjeta tiče, držim se Franklina: “Mogu Vam dati savjet, ali Vas ne mogu natjerati da se tako i ponašate. Oni koji ne žele biti savjetovani, njima se ne može pomoći.”
“Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje”, znana je od davnina. Ni bolju ni goru. Tako će biti i poslije ovih izbora, ma što mi htjeli. I snosit će njene posljedice, dobre i loše.
18. svibnja 2001.
Bajro Sarić – "Dubrovačka Republika"
