Sve u svemu, opet se svekoliki, ne samo hrvatski puk, uzbudio, sa Sevinom štiklom i svim onim što ona vuče sobom ili ispred sebe, kako hoćete. I opet je proradio onaj dobro znani jal i zavist spram uspješnih. Skoro pa da je ovakva kakva je, a drugačija i teško može biti, jer su takve mijene svugdje višestoljetne, dakle skoro pa da će tamo neki turbofolk s istoka pomesti Lijepu našu. Ma neće biti baš tako, kako stanoviti "Brkan" kaže: "Naziv "štikla" je proiziša iz moderrnog doba levisica, minica, sisica i guzica itd, a linđo, ojkavica, rera, ganga itd. jako je star hrvatski proizvod..." A što se mene tiče, sve je u redu. U Grčku će Seve sa svojom "Štiklom", porno uradkom, Afrikom i paprikom i sve to nije bez izgleda na festivalima tipa Eurosong, kako se i dosad potvrdilo. Pa što ljudi moji mislite, da su i ti "Europljani" bitno drugačiji i da oni ne vole ono što Seve i većina nas voli?
A opet ću ponovit da je put do uspjeha ili uspješnika nešto posve drugo od naših /pri/viđenja. Ne, tu nema, kao i u koječemu drugome pravila. Koliko god se potrudili, nećemo do pravila. Pa neka već jednom netko uman kaže koje su to sastavnice hrvatskog identiteta, koja je to hrvatska zabavna, etno /i/li turbofolk glazba, kako izgleda hrvatski matematičar ili pisac, u čemu je drugačiji od drugoga ili neka se bar u nekoliko rečenica ukaže na hrvatski vrijednosni sustav. Siguran sam da je u nečemu to moguće iskazati, a u nečemu baš i nije...Ovako, puno su mi uši onoga da mi to nismo, da mi to nećemo i tome slično. A kako hoćemo i što možemo poboljšati, ako hoćemo, to nigdje. Evo, ja predlažem da se onih 600 milijuna EUR za pelješki most utroši za svekoliki demografski, gospodarski i kulturni preporod Pelješca, Stonskog i Dubrovačkog primorja, pa i Korčule sve ovamo do Orašca. Tek poslije toga i taj most će biti koristan i moguće ga je na realnoj financijskoj podlozi izgraditi. A i inače bi nam svima skupa puno toga trebalo, od zdravlja do osiguranja, znanja, blagostanja i sl. Do toga se dolazi samo racionalnim, nipošto emotivnim izborom priorieta i to se uvijek se mora imati na umu, do same glasačke kutije...Svi sadašnji jadi posljedica su nekih ranijih pogrešnih odluka, nažalost i ne tako davnih i to nije tako razvidno kao Sevina štikla...
Dok ovo pišem, kažu da plastični dijelovi mosta dr Franje Tuđmana lete na sve strane /dobro da ne lete još i željezni/, da se most ljulja, most "težak" s početnih 25 na završnih 75 milijuna maraka. A i da će biti još mostova i cesta koji će skratiti za koju minutu putove naše svagdašnje. A svemu tome nisu prethodile nikakve cost-benefit studije, odnosno isplativost sa stajališta koristi i troškova i neće ih tako skoro ni biti. Pa ne prelazi se iz socijalizma u kapitalizam tek tako, pa ni vuk ćud ne mijenja, a bogami i narodni mentalitet. Zato se sve slabije živi ili što je još gore, kažu da će nas i nestati za pedesetak godina, ovako ili onako. Sve to i koješta drugo, puno važnije, recimo za hrvatski identitet, malo koga uznemiruje, od vrha do dna.
Za ne baš malobrojne strašna je i pomisao da i ta Sevina "Štikla" vonja na istok, a nije ništa strašno da se po medijima i politici p/r/ovlače tvorci ekonomske katastrofe, uvijek spremni na bijeg iz onoga što su do jučer bili, a sada se čine nekakvim čistuncima. Znam i neke ondašnje kriminalce koju su svoju prošlost u onome sustavu "prodali" kao "političku nepodobnost". Svako vrijeme ima neku svoju narodnu poslovicu, a u ovih petnaestak godina hrvatske samostalnosti za mene su najkurentnije one o "poturicama gorim od Turaka ili većim katolicima od Pape, vranama koje drugim vranama oči ne vade i sl." Na kraju krajeva, i ta je Seve od pjesme, glume i djela, i baš ne vidim da je kome nanijela neku štetu. A da razumije sve ćudi tržišta, okolnosti i vremena, razumije i to joj nitko i ne treba priznati, to potvrđuje novac ili promet na kraju dana... Ta nije ona pjevačica, ona je pjevačica, glumica i stihotvorac – poduzetnik, a to nije isto...Rekao sam već da tržišne zakonitosti nemaju puno veze s kulturom, ponašanjem, obrazovanjem, estetikom, osobnom poviješću nekog od uspješnika. Često naprotiv..
"Gubitnik" Wertheimer, za razliku od Bernharda "nikad nije bio u mogućnosti pustiti svoje čuđenje da se neometano razvija, da ga u njemu nitko ne ograničava ili mu sužava prostor." Za razliku od Wertheimera, koji je itekako želio biti Glenn Gould /genijalni svirač klavira, a ne pijanist, kako pisac kaže ili čak čovjek – klavir/, Bernhard nije nikad osjetio želju biti Glenn Gould, već je uvijek želio biti Bernhard, tj. svoj. "Wertheimer bi rado bio Glenn Gould, rado bi bio Horowitz, a vjerojatno i Gustav Mahler, ili Alban Berg. Wertheimer /a nije baš mali broj upravo takvih ljudi, op.a./ nije bio u stanju vidjeti sama sebe kao nešto jedinstveno, što si svatko može i mora priuštiti ako ne želi pasti u očaj, svejedno kakav je tko čovjek, on je jedinstven, to i ja sebi svako malo kažem i spašen sam. Wertheimer to sidro spasa, naime da sam sebe doživi kao nešto jedinstveno, nikad nije mogao ozbiljno uzeti u obzir, jer su mu za to nedostajale sve pretpostavke /Severina to odlično čini, primjerice op.a./. Svaki čovjek je jedinstven čovjek i, zaista, gledan za sebe, najveće umjetničko djelo svih vremena, tako sam uvijek mislio, a i bilo mi je moguće da tako mislim. Wertheimer nije imao tu sposobnost i tako je neprestance htio biti Glenn Gould, ili Gustav Mahler, ili Mozart i drugovi. Zarana ga je to počelo bacati u očaj. Čovjek ne mora biti genij da bi bio jedinstven, pa da to i zamijeti. Wertheimer je zhaista svirao klavir bolje nego bilo tko drugi na Mozarteumu, važno je to reći, ali nakon što je čuo Glenna, ta mu činjenica više nije bila dovoljna. Svatko tko je odlučio postati slavan i biti majstor, uspije svirati kao Wertheimer, samo je dovoljno dugo radio na tome, ali ako susretne jednog Glenna Goulda i takvog Glenna Goulda čuje kako svira, onda je krahirao, ukoliko je poput Wertheimera."
Ovo sa "Štiklom" i Sevom zapravo je i poučno. Iako je većini dosta poučaka. Ne učimo se ni na svojim ni na tuđim greškama i porazima. Licemjerje posvuda. Koga mi to lažemo, sebe ili drugoga? "Moja štikla" i Seve je najbolje što možemo ponuditi Europi i njezinom showbusinessu danas i ovdje, a "blesavi tekstovi", kako i sama Seve kaže, uz to još i na hrvatskom, "Europljane" uopće i ne zanimaju. i ovdje, kao i u koječemu drugome, važan je izbornikov, kupčev ili biračev dojam o nečemu i nekome, a ne ono što stvarno i jest. Da je netko drugi otpjevao "Moju štiklu", a ne Severina Vučković, ne bi ta vidjela ni Hrvatsku ni Grčku. Sve ove moje minijature varijacije su na istu temu, odnosno stalni primat dojma ili percepcije nad činjenicama, osjećaja nad razumom, riječi nad djelima.
Ne kaže uzalud Gustave Le Bon: "Budući da je dano malo vlasti razumu nad mističnim vjerovanjima, sasvim je beskorisno htjeti raspravljati kako se to tako često čini o racionalnoj vrijednosti bilo kakvih revolucionarnih ili političkih ideja. Zanima nas jedino njihov utjecaj. malo vrijedi što su teorije o tobožnjoj jednakosti ljudi, o prvobitnoj dobroti, o mogućnosti popravljanja društva pomoću zakona, bili oborene opažanjem ili iskustvom. Te isprazne iluzije moraju se uvrstiti među najmoćnije pokretače djelovanja što ih je čovječanstvo upoznalo."
8. ožujka 2006.
Bajro Sarić - "Glas Grada"
