Osim grubog tijela kojega vidimo i koje nam izgleda čvrsto i realno, postoji i suptilni dio tijela koji najčešće ne osjećamo na način da mu pridajemo veću pozornost. Suptilni dio svoga tijela, koji čini veliku većinu onoga što jesmo, možemo percipirati kroz osjećaje, a ne kroz osjete. Zapravo, samo jedna sedmina onoga što jesmo jest ovo grubo tijelo koje vidimo. To bi značilo da ono što osjećamo, mislimo i kako energetski vibriramo čini veliku većinu onoga što mi ustvari jesmo. Sa sigurnošću možemo reći da smo mi ono što mislimo, jer upravo naša uvjerenja upravljaju tokom i kvalitetom našeg života. Naša spontana svjsnost je ona koja nas čini takvima kakvi jesmo. Ona određuje jesmo li sretni ili tužni, zdravi ili bolesni, bogati ili siromašni. Našu svjesnost određuje kakvo tijelo imamo, gdje živimo, u kakvim uvjetima se nalazimo i kakvo ozračje prevladava u našem životu. Sa sigurnošću možemo ustvrditi da smo mi naša svjesnost.
21-09-2009.
Siddharta Gautama Buddha /5. st. prije Krista/
Ramazanski Bajram je islamski praznik koji se obilježava za kraj ramazana. Ramazan je jedan od posebnih mjeseci u islamu. Jedna od pet temeljnih dužnosti svakog muslimana je i post koji se provodi u ovom mjesecu. Tokom trideset dana ramazana muslimani se moraju uzdržavati od hrane, pića i spolnog kontakta sa svojim suprugama, i to od zore pa do zalaska sunca. Po isteku ovog mjeseca slijedi mjesec ševal i prva tri dana tog mjeseca je jedan od dva praznika u Islamu, Ramazanski Bajram (1. 2. i 3. dan u mjesecu). Njim se obilježava kraj posta. Prvi dani (oba) Bajrama su dani kada post nije dozvoljen. Bajrami su propisani hadisom Muhammeda a.s. a prenosi ga Enes ibn Malik, r.a. Hadis glasi ovako: "Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., stigao u Medinu njezini stanovnici imali su svoja dva dana u kojima su igrali i zabavljali se. Upitao je: "Koji su ovo dani", pa su mu rekli: "Mi smo ih proslavljali u džahilijjetu (predislamskom razdoblju." Allahov Poslanik, s.a.v.s., im tada reče: "Zaista vam je Allah zamijenio te dane boljim: danima Kurban-bajrama i Ramazanskog bajrama." Na dan oba Bajrama preporučene su izvjesne stvari, a koje doprinose obilježavanju posebnosti ovih dana kao blagdana. Lijepo je prije odlaska na Bajram namaz okupati se, jesti prije ramazanskog Bajram namaza (neparan broj hurmi, ili nešto drugo ako hurmi nema), a na Kurban-bajram jesti tek poslije namaza (i lijepo je da to bude kurbansko meso), učenje tekbira na putu u džamiju i u njoj, čestitanje, oblačenje najljepše odjeće, mirisanje i ukrašavanje, odlazak u džamiju jednim putem a povratak drugim, posjetiti rodbinu i prijatelje (zijaret). Tradicionalna jela u muslimana za Bajram su baklava, hurme, sarma, punjene paprike i mnogo drugih tradicionalnih jela.
Inače je Ramazan deveti mjesec lunarnoga, muslimanskog kalendara, koji se računa prema mjesecu, a ne prema suncu. To znači da svake godine post započinje 10 ili 11 dana ranije, dakle i ramazanski Bajram. Na taj način svaki dan u godini biva počašćen postom. To nam istodobno omogućuje da ne moramo postiti uvijek samo ljeti ili zimi, već tokom čitave godine.
Treba učiniti maksimum da se ramazan što bolje iskoristi kako bi se na Ahiretu /vječni, nebeski svijejt /imao post i drugi ibadeti kao svjedoci osobne koristi. Nismo sigurni da će nam se dogodine pružiti prilika da dočekamo radosti ramazana, jer smrt može doći iznenada. A vrijeme ramazansko je toliko blagoslovljeno da je Poslanik a.s. govorio “da znate kakve se čari kriju u ramazanu, poželjeli biste da traje čitavu godinu.” Svrha posta u ramazanu je da se odazove Allahovoj naredbi kako bi se posteći, tj. suzdržavajući se od jela, pića, pušenja i drugih čulnih uživanja zaslužili Njegovo zadovoljstvo i tako sebi priuštili veliku radost. Tko ne posti nikada neće znati šta je prava strpljivost, snaga volje i pravi uspjeh.
Samo postom može se osjetiti kako je jadnicima koji su, zbog nedostatka hrane, prisiljeni da poste i dan i noć. Samo postačevo srce može osjetiti pravo i istinsko suosjećanje s takvima i potom, pri kraju ramazana, odriješiti kesu i udijeliti, opet samo radi Allahova dž.š. zadovoljstva (rizaluk). Slobodno se može kazati da, kada bi svi ljudi postili, ne bi na zemlji bilo gladnih. Sit gladnu ne vjeruje, davno je naš kazao. Posti pa ćeš saznati šta znači glad i žeđ, prazan stomak, ali puno i otvoreno srce. Upravo zbog ovih pozitivnih obilježja posta, post je bio objavljivan i svim ranijim poslanicima i njihovim narodima. Post je, dakle, univerzalan: “O vjernici, propisuje Vam se post, koji je bio propisivan narodima koji su Vam prethodili, da biste istinsku bogobojaznost stekli. Određeni broj dana.” (Krava, 183-184)
Islam propisuje različite obredoslovne forme. Različite forme namjenjene su liječenju različitih duhovnih slabosti. Ove duhovne slabosti se javljaju posebno onda kada živimo u zdravlju i potpunom rahatluku. U mekanskom periodu muslimani nisu imali priliku da osjete duhovne slabosti, jer im to prilike nisu dozvoljavale. Preseljenjem u Medinu, kada se standard života znatno popravio, počela su srca obolijevati od raznih duhovnih bolesti. Tada je post propisan - kao lijek. Ali, post, kako uči suvremena medicina, nije efikasan samo za duhovne bolesti. Post se pokazao kao liječnik koji operira bez noža. Dugačka je lista bolesti koje islamski post uspješno liječi. Treba imati na umu da velika mudrost leži i u tome da je post propisan samo “određeni broj dana” u godini. Kada bi se postilo tokom čitave godine, rezultati ne bi bili tako dobri, možda bismo čak i oslabili. To je slično sa većinom lijekova koje uzimamo duže vrijeme. Čim organizam postane imun na određeni lijek, on više ne pomaže. Upravo zbog ovog razloga, Poslanik a.s. svojim ashabima nije dozvoljavao da poste tokom cijele godine. Svi članovi Muslimanskoga Ummeta moraju postiti u isto vrijeme. Tako se svakom postaču, kada zna da sva njegova braća i sestre u svijetu također poste, omogućuje da ovu dužnost lakše izvrši. Ovaj osjećaj pripadnosti Ummetu i osjećaj zajedništva duhovnoj predanosti daje dodatnu slast i okus. Prvog dana ramazana mnogi muslimani zovu svoju rodbinu, prijatelje i poznanike da provjere jesu li i oni zapostili i obratno.
Još se jedna važna odlika ramazana mora istaći. Ramazan je deveti mjesec lunarnoga, muslimanskog kalendara, koji se računa prema mjesecu a ne prema suncu. To znači da svake godine svoj post započinjemo 10 ili 11 dana ranije, dakle i ramazanski Bajram svake godine je 10 ili 11 dana ranije od prethodne godine. Na taj način svaki dan u godini biva počašćen postom. To nam istodobno omogućuje da se ne mora postiti uvijek samo ljeti ili zimi, već tokom čitave godine.
Vrlo je teško vjerovati u Allaha onako kako Njemu dolikuje (Ma Kaderullahe Hakka Kadrih). Još je teže obredima iskazati istinsku zahvalnost onako kako Njemu dolikuje. Zato je post najadekvatniji način približavanja Allahu dž.š. Nije slučajno Muhammed a.s. baš u ramazanu dobio Prvu objavu. Musa a.s. je na Sinaju pred dobijanje Tevrata postio 40 dana i noći. I Isa a.s. je postio iščekujući objavu Indžila. Post je jedna od Allahovih dž.š. osobina, koja se tokom ramazana oponaša. Zato Allah dž.š. upravo za vrijeme posta otvara širom vrata Svoje milosti (rahmet), oprosta (magfiret) i oslobađanja od paklene vatre (‘itqun minen nar).
Naravno, prosvijetljeni postači neće postiti samo svojim stomacima. Tada bi post bio sveden na puko gladovanje i žednjenje. Oni će postiti i svojim jezicima (neće lagati), svojim očima (neće gledati u haram), svojim ušima (neće slušati haram), svojim rukama (neće prihvaćati za haram), pa čak i svojim mislima tj. cijelim svojim bićem. Poslanik a.s. upozorava: “Ko ne ostavi ružan govor i loše djelo, Allahu ne treba njegovo gladovanje i žednjenje.” (Buhari)
Da bi se upotpunili sve zahtjevi ramazana, potrebno je još i ustrajavati u redovnom klanjanju pet dnevnih namaza, ustajati na sehur, klanjati teravije, učiti svakodnevno Kur’an, činiti zikir, udjeljivati sadaku, odazivati se na iftar, kao i priređivati iftar i sl. Allah će procjenjivati naša djela. Najbolje vrijeme smatrat će se ono koje budemo posvetili Njemu. Poslanik je kazao da “kada vjernik preseli na Bolji svijet, namaz će mu biti nad glavom, sadaka na desnoj, a post na lijevoj strani.”
Život koji se provede besciljno, tj. život koji ne odgovori na Stvoriteljeva očekivanja, izgledat će kao fata morgana (opsjena, varka) na pustinjskoj žezi. Jedan od najvećih i najutjecajnijih umova današnjice Seyyed Hossein Nasr je u jednom svom eseju rekao slijedeće: “Bez elementa samoprijegora i asketizma ni jedna religija, pa prema tome, ni kultura nisu mogući.” Iz ove misli proizlazi da koji god čovjek želi da zadrži dobru čulnu percepciju, on se povremeno mora povlačiti iz punine života kako bi svojim čulima omogućio potreban odmor. Jedna mudra izreka veli da “prazan prostor u točku čini točak.” “Prazan prostor kjabe čini kjabu,” vele alimi. A prazan stomak otvara i oslobađa prostor duhovnom uzletu. Još kada se ostvaruje islamskim postom i drugim preporučenim vrstama ibadeta koje se prakticira za vrijeme ramazana, onda je uspjeh zajamčen.
Postiti znači izabrati Božiju stranu i kazati svojim čulima i materijalnim izazovima NE u ime višeg cilja – u ime novog duhovnog rađanja, snažnoga duhovnog uzleta ka Svevišnjem. Eto, zašto je dragi poslanik a.s. toliko volio post – ništa nije njegovoj duši osiguravalo izvor energije i inspiracije tokom čitave godine sve do slijedećeg ramazana, kao ramazanski post.
Hazreti Lukman je ovako savjetovao svoga sina: “Kad Ti je stomak pun, inteligencija Ti spava i zaboravlja na mudrost, a udovi Ti postaju lijeni za ibadet.” Hazreti Aiša, majka pravovjernih je savjetovala: “Pokušajte otvoriti vrata duhovnoga svijeta (melekuut).” Upitali su, kako? “Putem gladovanja i žednjenja.”
27. kolovoza 2011.
www.znaci.com
