Tko to tamo kaže da Račan nije čovjek od riječi? Ili pak da njegova Vlada ne ostvaruje predizborna obećanja? Predsjednik je razvlašćen, parlamentarna smo demokracija, proizvodnja raste, nezaposlenost se smanjuje, miliji smo svijetu, a ako Bog da zdravlja bit će još i bolje, ne samo nama…Tako je to kad sami sebe ocjenjujete. Pa neće nam valjda pričati da je od 3. siječnja još i gore ili o onome što znamo ili na vlastitoj koži osjećamo. Zato je Račan i riječ od čovjeka. Uvijek mi se čini neprimjerenim, da ne kažem i nešto teže, davati prosudbe o vlastitom učinku umjesto drugih, u ovome slučaju birača. A “lokalni” birači “crveni karton” su dodijelili Račanu, Budiši i ostalima iz koalicije, ma što oni htjeli. Sreća im je da su političari, pa sebe još i mogu izvući, a hoće li i narod, vidjet ćemo. U poduzetništvu nema takvih mogućnosti. Tržište te priznaje ili odbacuje, bez obzira je li ono normalno, /ne/uravnoteženo, sivo, čudno!
Nedavno je još jedno predizborno obećanje ostvareno. Donešen je Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije. Stat ćemo mi sad njima na kraj, manjim ili većim lopovima, pretvorbenim meštrima, “tajkunima”, skoro da će se vratiti tvornice radnicima i radnici tvornicama. I onih 40 milijardi kuna iz pretvorbene pljačke. Poručuju zakonodavci, Vlada, pravosuđe…Samo ne znam kako? Jer kad se pročita ta umotvorina ili rukotvorina, a i neovisni ekonomski i pravni stručnjaci u tome su suglasni, ne treba očekivati da će se zakinuti namiriti, a neće biti ništa ni od one “dabogda imao pa nemao…” Prema ovome Zakonu, nije moguć povratak na početak. Što se u pretvorbi dogodilo, pa i protuzakonito u prošlom tisućljeću, pravno je zastarjelo u ovome. Pretvorbeni meštri od formata i njihovi pokrovitelji, manji ili veći tajkuni, “ugledni” građani neka mirno spavaju. Ako su u pretvorbi nešto uništili ili devastirali, nema povratka. Od ničega se ne može napraviti nešto, od krumpira se pravi krumpirača, a od … A ako su nešto i stvorili, opet im nitko ne može ništa. Jer mogu to ovako ili onako uništiti ili nisko prodati, ako se netko odozgo drzne.
Da je htjela ova je vlast mogla lako i brzo riješiti “stršeće” pretvorbene ili privatizacijske radnje i njihove sudionike, bez novih zakona. Ima ih podosta i na krajnjem hrvatskom jugu. Obično se kaže “daj čovjeku vlast i vidjet ćeš kakav je”. Ali, gle čuda, i koalicija je krvava ispod kože. Sad je posve jasno da ni ova vlast ne kani provesti radikalne gospodarske /ali i sve druge/ reforme, previše je igrača u igri, stari ne odlaze, ali novi dolaze, kolač se ne povećava, ali je od sve više dijelova.
Za provedbu Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije trebala bi se pokrenuti silna državna administracija, tradicionalno spora, nestručna i korumpirana. Ali eto “posla” i novca za nju, u pravi čas, kad je na pomolu bilo njeno kresanje. Koga će i što revidirati? Tisuće propalih poduzeća ili onih u stečaju s vjerojatnim letalnim ishodom. Kakvog li smisla ima “čačkati” po poslovnim carstvima Todorića, Lukšića, Štroka, Rajića i sl. kojima je ona ili ova vlast, svaka na svoj način, omogućila da imaju to što imaju i koja su ipak “na životu”. Uostalom, provedbom revizije i njenim posljedicama došlo bi do potpune pravne nesigurnosti za domaće i inozemne investitore, koje prošlost ne zanima, bila ona čak i dobra.
Ljudi su izgubili svaku nadu “u očekivanju Godota”. Slaba je utjeha da se revizijom neka nepravilnost i otkrije, pa da netko bude i kažnjen. Lijepo bi bilo kad bi vratili novac, pokrenuli proizvodnju, razvitak. Ali mnogim “pretvoriteljima” nije to ni na kraj pameti, neki ovdje odavno već i ne stanuju, a dosta ih je koji već sada uživaju u “plodovima svoga rada” za sebe i daleka neka pokoljenja. U najkraćem, pretvorba je završena priča, a to će skoro biti i privatizacija. Otvarati je znači zabavljati umorni narod i davati mu lažnu nadu do idućih izbora i novih tema. Za takvu zabavu čini se da je ljudima skupa i besplatna ulaznica.
Aktualnoj hrvatskoj vlasti jasno je da je unutarnju potporu dobila obećavajući promjene i slamanje pretvorbenog kriminala, a vanjsku za stišavanje nacionalizma. Ono što joj se događalo u ovih godinu i koji mjesec upravo je obratno. Ako se hoće popraviti, a pet je do dvanaest, morala bi prestati vjerovati u moć zakona kao takvih i ući u svijet hrvatske zbilje. Ljudi traže odgovor za /ne/učinjeno, a ne što će se učiniti. Odozdo se slabije vidi, ali svakako bolje čuje. Potrebna je vizija, a ne revizija.Igra je to riječi, ali ako nema vizije, kako može biti revizije. Pa i revizije pretvorbe i privatizacije.
Bajro Sarić – "Dubrovačka Republika"
16. lipnja 2001.
