Dubrovnik - Minijature

Svjetski šahovski prvak od 1985. do 2000. Rus Gari /Veinstein/ Kasparov /1963./, kako se pokazalo, veliki je prijatelj Hrvatske /čest gost Makarske/. Dokazao je to i u vrijeme Domovinskog rata i stvaranja neovisne i suverene hrvatske države, dajući otvorenu i javnu potporu hrvatskom narodu i njegovom pravu na državnu samostalnost i vlastiti put. Na Šahovskoj olimpijadi u Manili 1992. Kasparov je oštro osudio srpsko-crnogorsku agresiju na Dubrovnik, a i prije i kasnije ukazivao je na opravdanost Domovinskog rata i uključivanje neovisne Republike Hrvatske u međunarodnu zajednicu.

Početkom listopada 1994. dubrovački šahovski djelatnici pokrenuli su ideju organizacije simultanke tadašnjeg svjetskog šahovskog prvaka – Garija Kasparova. Zamoljeno je Gradsko poglavarstvo Grada Dubrovnika da utemelji organizacijski odbor, što je i učinjeno na 51. sjednici ovoga tijela, održanoj dana 18. listopada 1994. Organizacijski odbor sačinjavali su: Nikola Obuljen /dubrovački gradonačelnik od 1993. do 1997./, Miho Katičić, Darinko Iveković /Grad Dubrovnik/, Ivica Brekalo /Dubrovački športski savez/, Mario Marušić i Dubravko Milošević /Turistička zajednica Grada Dubrovnika/, Davor Buconić /novinar/, Ivo Čučević /Dubrovačke ljetne igre/, Niko Kapetanić, Miho Karač, Tomislav Šeparović, Sulejman Islamović, Vicko Marunčić /Šahovsko društvo Dubrovnik/.

Iako je imao vrlo malo vremena, organizacijski odbor obavio je sve pripremne radnje besprijekorno, tako da je sve bilo spremno za nedjelju, 23. listopada 1994. kada se simultanka i održala s početkom u 17.00 sati. Simultanka Garija Kasparova odigrana je u prekrasnom ozračju, s isto takvim vremenom, uz nazočnost, za šahovske prilike, golemog broja gledatelja /cca 1.500/. Stolovi sa šahovskim garniturama postavljeni su oko jedinstvenog Orlandovog stupa, a 25 suparnika svjetskom prvaku bili su domaći i inozemni uglednici, ljubitelji šaha, te šahisti s područja Dubrovačko-neretvanske županije. Poredani po pločama, Kasparovu su se suprotstavili – 1. Niko Bulić /ministar turizma Republike Hrvatske/, 2. Peter Galbraith /američki veleposlanik u Republici Hrvatskoj/, 3. Gawin W. Hewitt /britanski veleposlanik u Republici Hrvatskoj/, 4. Nikola Obuljen /gradonačelnik Grada Dubrovnika/, 5. Darinko Iveković /predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika/, 6. Luka Šiljeg /saborski zastupnik/, 7. Niko Kapetanić /ŠD Dubrovnik/, 8. Hrvoje Trojanović /ŠK Slaven – Gruda/, 9. Miroslav Žekušić /Ljubuški/, 10. Cvitan Mikulić /Mostar/, 11. Nikola Bebić /Metković/, 12. Nikola Obrvan /Metković/, 13. Miho Karač /ŠD Dubrovnik/, 14. Tonči Soko /ŠD Dubrovnik/, 15. Ivo Sindik /ŠD Dubrovnik/, 16. Tomislav Šeparović /ŠD Dubrovnik/, 17. Nikola Bubica /ŠD Dubrovnik/, 18. Ivan Bender /ŠD Dubrovnik/, 19. Dinko Bakulić /ŠD Dubrovnik/, 20. Bajro Sarić /ŠD Dubrovnik/, 21. Romana Milanović /Dubrovnik/, 22. Denis Muslić /ŠD Dubrovnik/, 23. Antoni Marić /Dubrovnik/, 24. Vicko Marunčić /ŠD Dubrovnik/ i 25. Petar Đurasović /ŠD Dubrovnik/.

Kasparov je u simultanci bio nemilosrdan pobijedivši rezultatom 24:1. Po pola boda su mu "otkinuli", odnosno remizirali članovi ŠD Dubrovnik, majstorski kandidati Ivo Sindik i Vicko Marunčić.

Kasparov je sutradan ujutro posjetio prostorije ŠD Dubrovnik u ulici Ilije Sarake 7, razgovarao s dubrovačkim šahistima i objasnio na koji način ga je Ivo Sindik mogao čak i dobiti.

Sve u svemu, boravak i simultanka Garija Kasparova u Dubrovniku, pored Šahovske olimpijade u Dubrovniku /1950./ i simultanke nekadašnjeg svjetskog prvaka Aleksandra Aljehina /1936/ najznačajniji su događaji dubrovačke, ali ne samo šahovske povijesti. Kasparov je svojom jednostavnošću, prisnošću i karizmom naprosto impresionirao sve nazočne. Meni će ostati trajno upamćen kao vrlo snažna /u fizičkom smislu/ osoba, jer kad sam pružio ruku, priznavši poraz na simultanci, skoro da su mi popucale svi prsti desne ruke. To je samo potvrda istine prema kojoj jaki šahisti moraju biti uistinu i fizički besprijekorno snažni, jer i ta igra troši cijeli organizam, ne samo mozak i traži vrhunsku koncentraciju do završnog poteza.

24. listopada 1994.

Bajro Sarić