RIJEČI, A NE DJELA!?

Dubrovnik - Viđenja

Oduvijek su riječi, osobito njih nekoliko kratkih i zgusnutih, imale strašnu moć, a u povijesti ljudskoj, njihovih je žrtava više nego onih prirodnih. Demokracija, tržište, neovisnost, socijalizam, komunizam, jednakost, sloboda – jednostavne su riječi upitnog zbiljskog značenja, ali vijekovima privlačne svakom narodu. Jer, pogađaju ljudske težnje i davaju čovjeku nadu, koja, kako znamo, umire posljednja.  A što, primjerice znači tržište, shvatimo tek kada je ono na djelu. Sva prethodna upozorenja o njegovim dobrim i lošim stranama, ne pomažu.

Ako se pronese glas da ste lopov, još kroz medije, jeste li stvarno ili niste, ostaje ono "gdje ima dima ima i vatre", ostaje dakle sumnja. Otuda i velika moć medija, osobito onih koji ne zahtijevaju puno napora da ih pratite, poput, televizije…Nije slučajna ona "ubi me jaka riječ". Kako neki umni ljudi rekoše da bi se od "samih ljudskih kostiju koji su pali žrtvom moći riječi i parola moglo podići puno više piramida od onih egipatskih"…

Ima takvih riječi i parola protiv kojih se razum, dokazi, činjenice, argumenti ne mogu nositi. Ljudske skupine, gomile, pa i narode obuzima strahopoštovanje, isključivost i "ludilo" već pri spomenu nekih riječi, osobito ako je njihov govornik uvjerljiv. Ali, nisu sve riječi za sva vremena, a na političarima i sličnima je da pronađu pravu riječ na pravom mjestu u pravo vrijeme. Ne tako davno, u ovoj zemlji Hrvatskoj, a u Dubrovniku posebice, na cijeni su bili dostojanstvo Domovinskog rata, naši branitelji, ratni stradalnici, a već na ovim lokalnim izborima te vrijednosti i povezane riječi skoro da su bez ikakvog značenja.  Već na idućim, nastavi li se ovako, neće biti niti riječi…Samo 14 godina poslije!?

Ali su kurentne poruke tipa "Tko ne zna sebi, neće znati ni drugima" ili bolje rijeti svojima - ili "Legalizirat ćemo 20.000 kuća u Zagrebu". I što onda tu traži razum ili argument? Pa kakav je to kandidat za našega vođu ako ne zna sebi, valjda će onda i nama nešto ostati. Na stranu što je takva poruka u temelju protukršćanska, a ni drugim vjerama nije mila. Ajde ti sad ne glasuj za Bandića i slične, ako se zna da je samo u zagrebačkom prstenu, ne 20, nego možda i 40 i 50.000 kuća bespravnih. Oslobađa nas od straha pravne države i otvaranja Pandorine kutije... Pravna država, oh kako to gorko zvuči!?

Neke riječi, primjerice demokracija, imaju posve suprotno značenje u različitim vremenima ili različitim prostorima. Tako je negdje ta ista demokracija vladavina, da ne kažem nešto gore, sirova prevlast većine nad manjinom, oblikovane kroz državu, njezin aparat, monopol. Drugdje je demokracija istoznačnica za trijumf pojedinačnog, a država je tek nešto sporedno, nužno i minimalno… I takva društva, čini mi se, idu brže naprijed, bar po nekim materijalnim mjerilima.

Možeš ti imati iza sebe ne znam kakva vrijedna djela, a ovdje govorim o politici, ako uz to nemaš "spiku", "uzalud vam trud svirači". Jednostavno, morate dokazati da su djela važnija od riječi, a to opet znači da su zapravo riječi ispred djela.

Upitna je i ona "ispeci, pa reci". Da je tako zacijelo ne bi ni ljudska vrsta išla tako brzo naprijed i došla, možda nakon svega opet na početak. Veliki civilizacijski iskoraci nerijetko su proizišli iz jednako takvih riječi, a takve riječi pokretale su ljudske skupine i narode, bez obzira na njihov stvarni sadržaj. Jer, da je te pokretače resila svijest ili razum ili pak dublje promišljanje o onome na čemu se troše riječi, nije posve razvidno bili uopće svijet bio onakav kakav ga danas poznajemo i kakva bi njegova povijest uopće bila.

Da nema riječi ne bi bilo ni poezije, ni rata, ni ljubavi, ni mržnje, ni dobroga, ni lošega, ni radosti, ali ni boli...Pa, ipak jesmo li se usrećili što imamo ili nemamo volju za moć riječi, što se razlikujemo od drugih živih bića po jeziku. Jer, "Velika količina laži – službenih, reklamnih i drugih – vjerojatno je i sama dostatna da objasni zašto nepismenost raste u urbanim sredinama", kako kaže John Zerzan. Elias Canetti, ne bez temelja tvrdi da je "pritisak na jezik postao vrlo jak", a Robert Harbison ocjenjuje da je "odučavanje postalo važnom silom na skoro svim područjima mišljenja". Zerzan tvrdi da se riječi "nevjerojatno" i "fantastično" primjenjuju i na ono posve uobičajeno, trivijalno i dosadno, pa nije čudo što jake i šokantne riječi više gotovo da i ne postoje, tišina je prikladan jezik našega vremena. Ronald Laing to dobro opisuje: "Rijetko se kojoj knjizi može oprostiti. Crna boja na platnu, tišina na ekranu, prazan bijeli list papira, to je još podnošljivo".

Nerijetko se čuje i to je, čini se istina da "ljubavnicima ne trebaju riječi". Zerzan upućuje da "moramo ostvariti svijet ljubavnika, svijet odnosa "licem u lice", u kojemu se mogu zaboraviti čak i imena, svijet koji zna da je suprotnost neznanju – očaranost. Smisla ima samo ona politika koja poništava jezik i vrijeme, te je stoga vizionarska do stupnja strastvenosti".

A ipak, i unatoč svemu, "čovjek može promijeniti svoj položaj mijenjanjem svojih riječi. Svaki čovjek koji ne poznaje moć riječi, kasni za vremenom.", kako tvrdi Florence Scovel Shinn.  Dakle, riječi, ne djela!? Verba, non acta!?

15. lipnja 2005.

Bajro Sarić – "Glas Grada"




 

HNB tečajna lista

03.01.2020
Srednji
JPY JPY
100
6,109155
CHF CHF
1
6,854022
GBP GBP
1
8,781009
USD USD
1
6,646529
EUR EUR
1
7,442783
$ Odabir valute
= Odabir valute