Ovih se dana proširila priča o bankrotu hrvatske države, osobito nakon odlaska Sanadera, kojemu je uzrok, kako bilo, ipak u biti nemogućnost nacionalne ekonomije uredno financirati dospjele obveze. Teoretski, bankrot ili stečaj u poslovnom svijetu, odnosno poduzetništvu, takva je situacija u kojemu dužnici nisu u stanju iz svojega poslovanja pokrivati dospjele obveze prema svojim vjerovnicima ili što je točnije kada cjelokupna njihova imovina nije dovoljna, odnosno manja je od ukupnih obveza kojima seta imovina financira. Riječ je o računovodstvenom pojmu "gubitka iznad kapitala, što znači da vlastitog kapitala nema. Naravno, bankrot države ili jedinica regionalne /područne/ ili lokalne samouprave /županija, gradova i općina/ zakonski nije moguć, s obzirom na njihov politički i pravni karakter. /Bajro Sarić/
"Što konkretno znači bankrot države? Naime, ovih dana mnogi u svojim komentarima i izjavama spominju vrlo skori bankrot države s obzirom na trenutno vrlo nepovoljno ekonomsko stanje u državi, situaciju u proračunu, vanjski dug kao i činjenicu da je šef Vlade dao petama vjetra bez ikakvog suvislog obrazloženja. No, mnoge zanima kako će se bankrot države odraziti na običnog građanina.
Bankrot države prije svega značit će udar na štednju u bankama, odnosno da građani neće više moći podići svoj novac, ogroman rast nezaposlenosti te radikalno smanjenje kupovne moći običnih građana. To ujedno i znači kako će građani morati iz vlastitih sredstava plaćati usluge zdravstva, a plaćat će se i školovanje. Ljudi u mirovini morat će se osloniti na vlastitu štednju, odnosno osobne zalihe.
Siva ekonomija će rasti, a sretnici će biti oni koji budu primali plaću, makar i u toj zoni. O rastu kriminala ne treba pretjerano ni govoriti, jer država u bankrotu ne može održati kvalitetnu uslugu koju je imala prije bankrota pa će se i to odraziti na kvalitetu rada policije.
Prema definiciji država ne može bankrotirati. Naime, država nije tvrtka koja proglasi bankrot, jer je ona prije svega politički pojam. Država zapravo objavljuje kako nije u stanju dugoročno financijski pokrivati svoje obveze. To zapravo znači da država objavljuje kako ne može vraćati vanjski dug, a nije u stanju ni isplatiti mirovine i plaće u javnom i državnom sektoru.
Automatski pada kvaliteta javne usluge, a građani se osjećaju nesigurnima, što opet može biti okidač za socijalne nemire.
Prvi na udaru financijskog državnog kraha države naći će se tvrtke dobavljači za tvrtke koje usko surađuju s državnim tvrtkama. Naime, oni će uslijed neplaćanja države, stati s plaćanjem svojih dobavljača koji će tako prvi pokleknuti pred udarom krize i zatvoriti svoja vrata.
Ljubo Jurčić, član Ekonomskog vijeća i jedan od vrhunskih ekonomskih stručnjaka, napominje kako kriza ide putanjom: dužnička kriza - tečajna kriza - financijska, a može biti i obratno. Naime, dužnička kriza je ona kada država objavljuje da ne pokriva svoje dugove, što implicira tečajnu krizu, koja podrazumijeva manjak upliva deviza, a koja opet ide do povećanja tečaja strane valute i smanjivanje vrijednosti domaće. Na kraju dolazi financijska, odnosno bankarska kriza, kada svako veće povlačenje depozita dolazi do nepovjerenja štediša u bankarski sustav.
"Pitanje je što može biti okidač. Naime, hoće li prije država proglasiti da može podmirivati dugove ili će, pak, građani nahrliti na banke. No, u svakom slučaju, Hrvatska se trenutno nalazi u toj zoni bankrota", objasnio je Jurčić, dodajući kako je vrlo bitno da je Hrvatska članica MMF-pa je teško očekivati da će se dogoditi potpuni krah. "Činjenica je da ne samo država, nego i građani moraju sebe dovesti do deset posto manje potrošnje", zaključuje Jurčić.
Mladen Vedriš, profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu katedre za ekonomsku politiku, smatra kako je dobar dio priča i špekulacija o bankrotu države kao i kriznoj situaciji došao iz analiza stranih financijskih stručnjaka. Vedriš napominje kako su ekonomski stručnjaci već odavno Hrvatsku, nakon krize zemalja sjevera Europe, svrstali uz bok Srbije, Bugarske i Rumunjske kao sljedeće trusno područje svjetske ekonomije. "Svjetska ekonomija nužno je vezana uz politiku pa bi tako Hrvatska trebala što prije naći posadu i kapetana koji će našu zemlju izvući iz ove financijske Oluje. Hrvatska ima problema s vanjskim dugom što je i više nego jasno, kao i da ove godine mora pokriti veliki dio tih dugovanja, no reakcija mora biti brza", kazao je Vedriš, govoreći kako je Hrvatska na pragu krize koja se može izbjeći hitnim mjerama, kao i stabilnom ekonomskom politikom koja će biti u stanju refinancirati vanjski dug. "Hrvatska mora što prije sjesti za stol s MMF-om i u otvorenom razgovoru zasnovanog na partnerskom odnosu pokušati riješiti svoja pitanja", rekao je Vedriš koji podsjeća na problem susjedne Mađarske. Problem je ondje nastao, podsjeća Vedriš kada ta zemlja nije mogla refinancirati svoj dug i kada je izdala obveznice koje nitko nije htio kupiti. Vedriš na kraju kaže kako je za Hrvatsku nužno, što prije dovesti političku stabilnost.
Za ekonomskog stručnjaka Damira Novotnya za sada, barem ove godine nema straha od bankrota države, jer je država pokrila veći dio vanjskog duga koji je dospio za ovu godinu. "Trebate znati da je Hrvatska ove godine pokrila veći dio vanjskih potraživanja pa realna opasnost ne postoji. No, početkom sljedeće godine stiže nam ogroman kontingent financijskih potraživanja koji će biti pravi uteg", ističe Novotny za Index dodajući kako hrvatska politička vlast mora što prije uvesti hitne mjere. Prije svega, smatra ovaj ekonomski analitičar to je radikalno rezanje proračuna. "Treba otvoriti pregovore s MMF-om kako bi se pokrila ta potraživanja koja stižu na naplatu sljedeće godine. Pregovori s MMF-om traju više mjeseci i trebalo bi ih početi što prije kako bi se do siječnja iduće godine 'sredio' stand by aranžman za pokrivanje potraživanja."
3. srpnja 2009.Ilko Čimić – www.index.hr
Iako je niže predočeni komentar napisan prije 14 mjeseci na portalu www.mojnovac.net /"megdan"/ i tiče se /s/trke oko dionica HT-a, držim da je vrlo poučan jer na pristupačan način objašnjava problematiku ulaganja općenito, a u dionice osobito. Da su za uspješna ulaganja potrebna i znanja i intuicija i rizik, potvrđuje se i nakon 14 mjeseci burzovnog "funkcioniranja" dionica HT-a.
Od javne ponude dionica HT-a je prošlo nekoliko mjeseci i bura u medijima se stišala. Od lokalnih tiskovina, pa do televizije, svi pričaju o nekoj zaradi i ostvarenom dobitku. Barem meni nije poznat medij, koji je govorio o gubitku. Čak ni oni spacijalizirani, kao što su Poslovni dnevnik, Lider ili Business.hr. Niti jedan članak, čak niti jedna rečenica ne spominje gubitak, iako je većina investitora zapravo ostvarila gubitak, makar im prividno izgleda da su u plusu, jer cijena na burzi nije nikad padala ispod početne, a i svi pričaju o većoj ili nešto manjoj dobiti, ovisno o tome kad se netko odlučio za prodaju. Novinari u dnevnim tiskovinama i nisu stručnjaci za financije i ne treba im zamjeriti. Oni rezoniraju otprilike ovako: dionica je kupljena po 265 kn, cijena na burzi je 320 kn, a bila je i veća, znači ostvaren je dobitak – ljudi su zaradili. Svako drugačije razmišljanje, njima bi bilo u sferi znanstvene fantastike. Polančec se valjda kuži u financije, ali on sigurno neće spominjati gubitak. On je prije svega političar i prioritet mu je zbrajanje glasova. Ni njemu ne treba zamjeriti. Ali što je sa stručnim publikacijama, zašto nitko nije spomenuo niti jednim slovom gubitak. Možda nisu neovisni ili je njihova stručnost upitna.
U slobodnom razgovoru, već mi je nekoliko ljudi, onako sramežljivo reklo da na IPO HT-a i nisu ostvarili neki dobitak. Pa počnu pričati koje su sve različite mogućnosti bile za ulaganje...Ne znaju se baš stručno izraziti, ali kuže da tu nešto nije u redu. A tko god poznaje financijsku terminologiju, može se izraziti sa samo dvije riječi – oportunitetni trošak. Postoje brojni načini na koje su ljudi sudjelovali u javnoj ponudi, a ja ću izdvojiti tri najčešća ili su imali keš, ili su digli kredit ili su prodali neke druge dionice da bi upisali HT. Moguće je i da postoje ljudi koji su posudili novac, da bi upisali HT, ali vjerujem da je takvih zanemarivo malo i zato i neću spominjati takve opcije.
Ako se nalazite u prvoj skupini, računica je jednostavna. Uložili ste 38.000 kn, a sada imate 41.500 – 44.500 kn, ovisno o tome kad ste prodali HT ili ga još uvijek imate u portfelju. Da ste tih 38.000 kn uložili u neku dionicu građevinskog ili brodarskog sektora ili u neku od todorićevih dionica, danas bi posjedovali znatno više. Za primjer, dionica ATPL bi vam u navedenom razdoblju omogućila da sada imate svotu od 47.000 – 65.000 kn, ovisno o tome kad bi je prodali ili je imate još u portfelju. Namjerno spominjem ATPL, radi njene velike likvidnosti, iako ima i drugih, još drastičnijih primjera. Razlika koja se stvorila u iznosu od 5.500 – 20.500 kn se zove oportunitetni trošak.
Ako se nalazite u drugoj skupini, onda možete i stvarno, fizički zbrojiti gubitak. Podravska banka je davala kredit za kupnju dionica HT-a, na rok od četiri godine uz poček od 12 mjeseci. Ako danas odlučite zatvoriti taj kredit, vi ste banci dužni, uključujući sve naknade, približno 45.000 kn. Morate dakle, prodati sve vaše 63 dionice HT-a i još nadodati 3.500 kn da bi zatvorili kredit. Čak i kad bi mogli već sada pribrojiti još 6 besplatnih dionica koje ćete dobiti tek na jesen, opet ste u debelom minusu.
U trećoj se skupini nalaze oni koji su jedini ostvarili dobitak, ali i oni koji su napravili najveće gubitke. Ovisno o tome, koje ste dionice prodali da bi sudjelovali u javnoj ponudi dionica HT-a. Ako ste prodali ATPL, da bi kupili HT, vi ste izgubili 4-5 dionica ATPL. Jedino oni investitori, koji su prodali manje likvidne dionice, npr. SLDM, da bi sudjelovali u javnoj ponudi HT-a, mogu se pohvaliti ostvarenim dobitkom. A takvih je zasigurno vrlo malo i ako ih ima na ovom forumu, ja im od srca čestitam.
Na kraju svega, zašto su svi pričali svo ovo vrijeme o dobitku na dionicama HT-a, kad su zbilja rijetki pojedinci ostvarili stvarni dobitak. Je li u pitanju krhko znanje investitorske populacije u Hrvata, a oni koji o tome nešto znaju mudro šute, bojeći se da ne bi bili shvaćeni ili jednostavno, ne žele dijeliti znanje s drugima. Tko bi to znao?
2009-06-27
