Ma kakva stručnost, rezultati, zdrav razum... Za doći u vrhove politike, pa i u koječemu drugome usuđujem se reći da je to skoro pa nevažno, a što vrijeme odmiče i sve nevažnije. Vidim ja da su redovi gubitnika sve duži čestitih, moralnih, stručnih, poštenih, pa i voljnih. Očito je da im nešto fali prema oku, sluhu ili dojmu onih koji ih odbacuju, recimo birači ili oni koje su oni "ovlastili". U najkraćem, predodžba ili percepcija onoga kojemu se hoće na ili pri vrh kod izbornika, građana, tijela, uprava i sl. jača je od svega. A opet tu predodžbu, percepciju ili dojam najvećma stvaraju mediji, ovakvi ili onakvi. Nije to neka naša dubrovačka, pa I hrvatska posebnost, tako je to primjerice i u moćnoj Njemačkoj, da i ne govorim o SAD-u. Uopće, trend personalizacije politike pa i nekih kontaktnih "djelatnosti" dobiva globalne razmjere. Profil kandidata u "očnom" viđenju za izbornika, odnosno biračko tijelo postaje najvažniji. Oko je najvažniji "izborni" organ, a uho, grlo, nos i mozak odlaze u drugi plan.
Evo, recimo Njemačka. Kako sada stvari stoje, Kršćansko-demokratska unija /CDU/, koju predvodi "željezna" s njemačkog istoka Angela Merkel u koaliciji s Kršćansko-socijalnom unijom /CSU/ Edmunda Stoibera trebala bi, kako sada stvari stoje, pomesti socijaldemokrate /SDP/ sadašnjeg kancelara Gerharda Schroedera i "zelene" Joshke Fischera. Ali, uslijedio je za njemačko biračko tijelo iznimno važan televizijski dvoboj, koji Merkelova jedva da i prihvaća, bojeći se, kažu velikog macha i šarmera Schroedera. A kakav je tko dojam ostavio na birače u tom sučeljavanju, uvelike će utjecati na konačni izborni ishod, a može dovesti i u pitanje skoro sigurnu pobjedu njemačkog desnog centra. Koju, usput sugerira hrvatskim biračima u Njemačkoj i naš premijer Sanader iako je za njih možda bolja "lijeva" pobjeda. Mudrije mu bi bilo, iz više razloga, da je ostao bar neutralan. Jer i s Nijemcima se nikad ne zna...Pa zašto je Bush pobijedio Keryja. Jednostavno, ostavio je na većinu Amerikanaca odlučniji, čvršći i beskompomisan dojam, a to uvijek i svugdje "pali".
Tako je i ovdje kod nas i u Gradu, županiji, Hrvatskoj. Zato mi je tragikomično kad se vladajući političari, u nedostatku rješenja sve brojnijih problema na koje im se dobronamjerno ukazuje brane napadima da su ovi potonji izborni gubitnici, misleći da su eto tako riješili problem. Ustvari, odgodili su rješenje do slijedećih i tko zna kojih izbora. U tome i jest "problem" političke demokracije od koje nažalost nema boljeg rješenja. Naime, onaj koji je izabran po dojmu, predodžbi ili percepciji, a tako je više manje uvijek i na bilo kojoj razini, nipošto ne znači da će biti i učinkovit, djelotvoran, uspješan, kako hoćete... Na dosta mjesta upravo je suprotno i nije li to zapravo jedan, ako ne i najvažniji razlog zbog čega ova zemlja Hrvatska, skoro svugdje ne kroči brže i s većim udjelom u taj svijet globalizacije iz kojega ne možemo, sve i da hoćemo pobjeći.
Kad malo dublje promotrim profile dubrovačkih političara koji su vječni ili možda ipak privremeni gubitnici, tome nisu uzroci u području poštenja, morala, stručnosti, bez čega svega se i može uspjeti. Ali, ako su vas birači po nečemu obilježili i imaju negativnu predodžbu o vama, primjerice da ste bahati, arogantni, "komunjare", lijevi, desni i sl. bez obzira na druge vrline i činjenice, koje su ustvari važne, "gotovi ste". Poštenje, moral, stručnost i brojne vrline, bar je to neko moje zapažanje na visokoj su cijeni sve do zaokruživanja glasačkog listića. A onda, kao da se nešto prelomi i ono racionalno kod birača nestane. Odnekud iznikne ona percepcija, predodžba ili dojam, možda uočeni na televiziji, u novinama ili negdje u nekom susretu što stvara posve drugu sliku, koju čini recimo odijelo, visina, kravata, gesta i glas ode nekome drugome. To je posve zamislivo u političkoj, ali ne i tržišnoj demokraciji. U ovoj potonjoj svoj "glas" kao kupac dat ćete bez dvojbe onome prodavaču ili proizvođaču koji će najbolje razumjeti vaše sadašnje potrebe. Mjesta predodžbama ili dojmovima u sadašnjosti nema, ali kad je u pitanju budućnost, a politika i političari upravo o njoj i govore, upravo su one najvažnije.
Još je Gustav Le Bon, vrsni francuski socijalni psiholog, makar i na posredan način utvrdio prevažnost stvaranja percepcije, predodžbe ili dojma kandidata kod izbornika, odnosno biračkog tijela. On tvrdi da biračko tijelo obilježava slaba pogodnost za razmatranje, odsutnost kritičkoga duha, razdražljivost, lakovjernost i jednostranost. U odlukama biračkog tijela zamjetan je utjecaj vođa, ali i tvrđenja, ponavljanja, prestiža i zaraze. Talent, genij, činjenice nisu pogodni za uspjeh. Kandidat mora imati prestiž, to jest da može bez diskusije imponirati i to je od najveće važnosti. Ali ni prestiž nije dovoljan. Le Bon tvrdi da se biračko tijelo drži onoga što "laska njegovim požudama i taštinama; treba ga obasuti najvećim ulagivanjima i ne štedjeti s najfantastičnijim obećanjima. Ako je izbornik radnik, valja što više grditi i vrijeđati njegove poslodavce. Što se tiče protukandidata, valja ga ugušiti tvrđenjem, ponavljanjem i zaražljivošću da je on posljednji nitkov i da je svakomu poznato da je učinio više zločina. Ako protivnik slabo poznaje psihologiju biračkog tijela, on će pokušati da se argumentima opere, umjesto da na tvrdnje odgovori drugim tvrdnjama i one neće imati šanse da pobijedi. Najznatnije reforme mogu se bez straha obećavati. Časovito polučuju ta pretjerivanja puno učinka, a za budućnost ne obvezuju. Redovito se opaža da biračko tijelo nikad ne mari da dozna do kojega se stupnja izabrani držao danih obećanja, koja su bila burno pozdravljena i na osnovi kojih je bio i izabran. Čarobna je moć riječi i parola, govornik koji ih umije rabiti može voditi biračko tijelo kamo god mu se prohtije."
Prilično je pesimistična ova današnja kolumna, bar za one koji kane u političke ili neke druge vrhove koji su izborni. Osobito za one koji možebitno imaju sve što je potrebno za promaknuće, osim loše percepcije ili dojma kod izbornika. Još je i dobro ako ih mogu popraviti, ali što ako ne? Morate se, htjeli ili ne, tome prilagoditi. Teško da ćete izbornika prilagoditi sebi. A možete biti i Don Quijote, ako imate novca za takav status, nije ni to loše.
Bilo kako bilo, ako su izbori čisti i izabrani su odraz narodne volje, odnosno svaki narod ima vlast kako zaslužuje, makar u tome presudila percepcija, predodžba ili dojam. To je cijena, ali i upitno je li i objektivna vrijednost političke demokracije. Tko može tvrditi ili dokazati da neizabrani nisu bolji i ne bili nam možda bilo svima bolje da su upravo oni drugi izabrani? Ovdje dolazimo do pitanja duha naroda koji može biti tradicionalni, konzervativni, progresivni, otvoreni...A njemu najčešće odgovara i duh izabranoga. Taj zapravo i ne oblikuje svoje mišljenje, nego jednostavno slijedi taj narodni duh. Pa ako je taj duh u zabludi i vođa je u zabludi. Vrijedi i obratno, naravno.
7. rujna 2005.
