U ovim vrućim ljetnim danima, s malo gostiju i slabim nadama za kakav-takav povoljan ishod ovogodišnje turističke sezone nameće se pitanje uopće o smislu daljnje usmjerbe na tu gospodarsku djelatnost. Jer, ako će i dalje biti ratova, političke nestabilnosti, Kosova, prometne odsječenosti i tko zna još čega, što nikako ne ide skupa s turizmom, treba li od svega odustati i krenuti nekim drugim putem ili u neki drugi svijet? Nije li pomalo i žalosno potezati ono malo gostiju za rukave “neka uđu”, “batiti” u butigama malu i veliku politiku, dosadnu svakodnevicu i čekati prekriženih ili uspravnih ruku “da dođu”? Napokon, nije takva samo ova “turistička” godina, evo već je desetljeće, a i prije Domovinskog rata znalo ih je takvih biti.
A u ovome Gradu nije mali broj onih koji drže da se ovuda turisti i ne trebaju motati. Sve su glasniji prijedlozi da Dubrovnik bude znanstveno, kulturno, sveučilišno, čak i meditacijsko središte. Ako od toga može ugodno živjeti 50.000 ljudi u idućim stoljećima, još uz to dati optimalan doprinos svekolikom hrvatskom razvitku, odlično. Dižem svoju beznačajnu ruku odmah! Samo, to treba i dokazati. Inače, za kakav se Dubrovnik treba opredijeliti i izboriti u novom tisućljeću - pitanje je i zadaća za političare, znanstvenike, ekonomiste, sociologe…Ako je to uopće važno!
Povod ovome je jedna kratka, jedva zamjetna opaska našeg konzervativnog, karizmatičnog i za sam vrh spremnog gradonačelnika, kojemu racionalni prijedlozi za rješenje problema, a još manje volja za njihov otklon nisu nipošto jača strana. To i tako u politici nije važno, kako se nebrojeno puta potvrdilo, i ova moja kritika neće mu ni malo naškoditi na putu do zvijezda. Tako on sa svojim “stručnjacima” utvrđuje da su zapravo studenti bolji potrošači od turista i da stoga treba povećati njihov broj s postojećih 2000 na 6000 i time jednom zauvijek skončati s pomisli da su ovi prostori nekakav raj za turiste. Nekoliko dana poslije gospodin Bogdanović predlaže da svi oni koji ostvaruju prihode od turizma plaćaju 1, 2 ili 5% od prihoda za održavanje spomeničke baštine. I to je u redu, samo je problem s turističkim prihodima. Proizlazi da će se ostvarivati od studenata! Tko će ga znati, možda je i u pravu, krhko je znanje…
U ovome, moguće nekad opet lijepom Gradu, neke se stvari mogu riješiti i bez visoke politike i stalnih jadikovki. Samo ako postoji volja za to i ako se krivi ljudi stave na mjesto koje im pripada i pravi ljudi također na mjesto koje im pripada.
Napokon, još nešto i o aktualnoj vlasti u Gradu već dvije godine. Ako je i stvarno, onda su joj učinci više nego skromni, bez obzira na sva ograničenja, koja proizlaze iz činjenice da je na nacionalnoj na vlasti ovdje oporbeni HDZ. I takva zapravo održava na vodi HDZ i prijeti izbornom apstinencijom. Uostalom, svi mi imamo nekakva ograničenja, pa ipak je netko uspješniji, a netko ne. A ako netko drugi, mimo demokratski iskazane volje ovoga puka, ovdje vlada, onda je pošteno reći tko su ti i tko to prijeći da se neki, bar mali i svakodnevni problemi u funkcioniranju Grada riješe. Ili su u pravu oni koji kažu da se prvo trebaju riješiti krupni politički problemi, poput izbornog sustava, makroekonomskog ozračja, arhitekture Balkana, socijademokracije ili demokršćanstva, HRT-a itd. A mali neka čekaju. I tako eto čekamo izbore i promjene. A ja kažem da će i poslije toga opet osvanuti dan…
17. kolovoza 1999.
Bajro Sarić - "Dubrovački list"
